“Doista, Gospodin nam je dao moći vidjeti u radosti da je ono što je mržnja porušila ljubav gradila kroz sve ove godine, na veliku radost i korist svih naših vjernika. Materijalna obnova našh crkava bila je neophodna. U tome nismo smjeli zaostati radi svojih stavova u vjeri, odnosa prema Bogu i svom narodu, nego misliti da što prije i bolje obnovimo svoje porušene crkve” rekao je zadarski nadbiskup Ivan Prenđa uoči posvete novoizgrađene župne crkve Uznesenja BDM u Korlatu u Benkovačkom dekanatu 16. prosinca 2007. g., nakon što je staru župnu crkvu na korlatskom groblju srbijanski agresor srušio 1991. g. Providnost je namijenila nadbiskupu Prenđi veliko poslanje u njegovom biskupstvu: trpjeti s prognanim narodom svoje nadbiskupije teško stradale u Domovinskom ratu i biti obnoviteljem 34 župne crkve i 24 župne kuće srušene u agresiji na zadarskom području. Uz još preostalu crkvu u Tinju, korlatska je crkva bila predzadnja župna crkva u procesu materijalne obnove crkava srušenih u zadarskoj nadbiskupiji u Domovinskom ratu. Otkako je bio imenovan koadjutorom 1990. g. nadbiskup Prenđa zapravo nije imao godinu ‘odmora’ u zalaganju za obnovu porušenog, te je 17 godina od Domovinskog rata nadbiskupija uvelike bila usmjerena materijalnoj obnovi srušenih sakralnih objekata.
U 20 godina svoje službe, nadbiskup je u prosjeku posvećivao ili blagoslivljao tri crkvena objekta godišnje, što je zahtijevalo iznimne napore i zalaganje, osiguranje sredstava u čemu su nadbiskupiji pomogli država i dobročinitelji. U obnovi se polazilo od zajednica velikih župa, da ljudi gdje ih je tisuću i više imaju svoje prostore. Nadbiskup je bio radostan zbog nicanja još ljepših crkava rekavši da ih obilježava ono što imamo – kamen – ali i što jesmo – čvrsti poput kamena u svojoj vjernosti domu, domovini i Bogu. “Kad bismo došli na porušena i opustošena područja rađala se misao kad će se sve moći obnoviti. Uvijek smo se nadali da će ono što se bude zbivalo na građanskom području, a to je obnova kuća, infrastrukture, škola, ambulanti, da će tim tempom ići i obnova crkava. Obnova na građanskom području tekla je brže, hvala Bogu. Naša država sad raspolaže svojim sredstvima i ulagala je u obnovu građanskog područja, ali nije zaboravila ni crkve i nismo zaostajali u obnovi. Možemo biti radosni što smo svom narodu, što je zadarska nadbiskupija svojim vjernicima osigurala obnovljene, ponovno izgrađene crkve, posvećene i prostore za okupljanja. Približavamo se prilikama u kojima ćemo moći razviti pastoral i shvatiti što treba činiti kad se ima crkva, da se ljudi usmjere poticajima Božjeg duha” rekao je mons. Prenđa ističući da, dok se radujemo kamenom hramu, crkvi, Bog nam govori tko smo mi: žive duše, živi Božji hram.
“Bliži se kraju višegodišnja materijalna obnova crkvenih zdanja srušenih u Domovinskom ratu. To je velika značajka moje službe. Radujem se što u Korlatu sudjelujemo u posveti crkve predzadnje na popisu srušenih crkava. Pri kraju smo materijalne obnove koja će omogućiti da se još više pastoralno orijentiramo u životu nadbiskupije. Zbivanja nakon rata dobrim su dijelom uzela sva naša nastojanja: trebalo je osigurati najosnovnije u životu nadbiskupije. A što je temeljitije od jedne crkve, župe koja nema crkvu. Mi smo prionuli na taj posao najprije Božjom pomoću, a imali smo veliku pomoć ministarstava i mnogih dobrotvora u svijetu i domovini” rekao je mons. Prenđa prije dvije godine. Posveta crkava nije čest događaj u životu župe i netko ga nikad ni ne doživi, dozivao bi nadbiskup tu činjenicu u svijest vjernika želeći da poniru u dubinu tog čina. Događaje našeg naroda u povratku na svoja zgarišta, porušene i spaljene crkve nakon Domovinskog rata nadbiskup je uspoređivao s Izraelom koji se nakon povratka iz Babilona radovao što je našao Božju riječ koja se bila izgubila, a opet se ta Riječ slušala i čula. “I u našem su narodu prolivene mnoge suze kad smo morali odlaziti u progonstvo sa svojih temelja, nositi u ruci osnovno ili ništa. I naš se plač pretvara u ganuće, suze radosnice, jer nakon naših popravljenih zidova, kuća, cesta i naša Crkva ponovno dobiva svoj položaj usred svog naroda. I više ne plačemo, nego se uistinu veselimo velikom Božjem daru, daru Božje ruke, slobodi zemlje, povratka u domovinu i mogućnosti obnove života vjere i svetinja naše Crkve. Vidimo da nas Bog nije zaboravio. Dao nam je svima, osobito prognanima, ljudima trpljenja, suza i oplakivanja svojih mrtvih, da ne dožive prazninu i pustoš, nego novu nadu duhovnog i materijalnog napretka” tako je govorio nadbiskup Prenđa, graditelj crkvenih zdanja ali i uvijek pomirljivih i blagih ljudskih odnosa.
Popis obnovljenih sakralnih objekata, a u jednoj župi je oštećeno i više od jednog zdanja u Domovinskom ratu u zadarskoj nadbiskupiji, u vremenu dok je njom upravljao i obnovu predvodio nadbiskup Ivan Prenđa, obuhvaća sljedeće župe: Benkovac, Briševo, Bruška, Crno, Dračevac Zadarski, Ervenik, Islam Latinski, Jasenice, Karin, Kistanje, Korlat, Kruševo, Medviđa, Murvica, Nadin, Novigrad, Obrovac, Perušić ( Lepuri, Lisičići, Podgrađe), Ploče, Podgradina, Polača, Poličnik, Popovići, Posedarje, Pridraga, Pristeg, Raštević, Rodaljice, Slivnica, Smilčić, Suhovare, Sukošan, Škabrnja, Tinj, Zemunik Donji, Zemunik Gornji, a u Zadru sljedeće crkve: Svetoga Duha, Gospa od Zdravlja, Kraljica Mira, sv. Ante Padovanski, sv. Josip, sv. Krševan i katedrala sv. Stošije.
Ines Grbić