U petak 29. siječnja u 8,00 sati ispred zadarske katedrale sv. Stošije lijes s tijelom blagopokojnog zadarskog nadbiskupa Ivana Prenđe dočekala je rodbina, svećenici, bogoslovi, sjemeništarci, redovnice i brojan puk. Obred je predvodio don Srećko Frka Petešić, kanonik Stolnog kaptola sv. Stošije. Pred lijes položen ispred prezbiterija u katedrali dolazi nebrojeno mnoštvo građana želeći se pomoliti pred odrom svog nadbiskupa. U redu za dolazak pred odar, kao i upis u Knjigu sućuti, dostojanstveno čekaju i mole sve generacije, od djece do starih i nemoćnih. Lijes s tijelom nadbiskupa u katedralu su plačući unijeli svećenici Ivan Mustać, Srećko Petrov, Josip Lenkić, Stanislav Wielinski, Dario Tičić i Diego Deklič. Na početku je izmoljen stih iz Knjige Siraha ‘Vjeruj u Gospodina, i on će ti pomoći, kroči pravom stazom i uzdaj se u njega: boj ga se i u njem dočekaj stare dane’ (Sir 2,6). Dok je ophod s lijesom ulazio u katedralu, pjevao se responzorij ‘Vjerujem da Otkupitelj moj živi, i da ću u posljednji dan uskrsnuti iz zemlje…’ iz Knjige o Jobu. Lijes s tijelom pokojnika položen je na odar ispred prezbiterija tako da je nadbiskup okrenut licem prema narodu. Na lijes su položeni mitra i Evanđelistar, a pokraj lijesa upaljena uskrsna svijeća i aranžman crvenih ruža, dar zadarske nadbiskupije. Pročitan je ulomak iz Evanđelja po Ivanu “Neka se ne uznemiruje srce vaše. Vjerujte u Boga i u mene vjerujte! U kući Oca moga ima mnogo stanova. Da nema, zar bih vam rekao: ‘Idem pripraviti vam mjesto? Kad odem i pripravim vam mjesto, ponovno ću doći i uzeti vas k sebi da i vi budete gdje sam ja. A kamo ja odlazim, znate put… Ja sam Put i Istina i Život. Nitko ne dolazi Ocu osim po meni”. (Iv 14,1-6) Potom je pjevan Psalam 115. koji počinje stihom “Ne nama, Gospodine, ne nama slavu daj, već svom imenu zbog ljubavi i vjernosti svoje…”. Nakon dovršetka Psalma izmoljena je molitva Oče naš i zaključna molitva “Prikloni, Gospodine, uho svoje našim molitvama. Smjerno molimo tvoje milosrđe: ti si duši sluge svoga nadbsikupa našeg Ivana zapovijedio preseliti se s ovog svijeta, uvedi je u prostranstva svjetlosti i mira: pozovi je u društvo svojih svetih. Po Kristu Gospodinu našemu. Pokoj vječni daruj mu Gospodine. I svjetlost vječna svijetlila mu. Počivao u miru. Amen”.
Bijela mitra na lijesu prva je mitra nadbiskupa Prenđe koju su mu izradile zadarske benediktinke sv. Marije za njegovo biskupsko posvećenje. Na jednoj strani izvezen je motiv dva jelena na izvoru, temeljem stiha iz Psalma 42: ‘Kao što košuta žudi za izvor vodom tako duša moje čezne za tobom’. To je prastari kršćanski motiv podnog mozaika u sakristiji sv. Barbare u katedrali sv. Stošije. Upravo je taj mozaik nadbiskup Prenđa osobno često tumačio i ponosno pokazivao mnogima koji su pohodili katedralu a nadbiskup je bio njihov ljubazan domaćin i tumač povijesti katedrale. Na drugoj strani je motiv tropletnog zavjetnog Branimirovog križa iz Nina, drevnog nadbiskupijskog svetišta čiji je križ simbol zadarske nadbiskupije i kršćanske kulture hrvatskog naroda. Mitra pod kojom je nadbiskup nosio ljubav, radosti i težinu svoje biskupske službe, predstavlja sve što je dragi otac Ivan bio: molitelj duboko svjestan da svako dobro djelo izvire iz euharistije i molitve; često je govorio kako tako živo osjeća Božje vodstvo i zaštitu u svojoj službi, u konkretnim djelima, duboko svjestan svoje nedostojnosti i slabih ljudskih snaga koje nadilazi biskupska pastirska odgovornost i može se ostvariti isključivo napajanjem na izvoru mise i molitve. To pokazuje i prva njegova mitra koja ga ispraća: kao što se na izvorima vode napaja jelen, na izvorima Crkve i vjere napaja se duša. Zavjetni Branimirov križa iz Nina simbol je zadarske nadbiskupije u njenoj duhovno povijesnoj, prostornoj i vremenskoj dimenziji, a oličenje toga je bio dragi nadbiskup Ivan Prenđa.
Ines Grbić