Na inicijativu Vijeća i Ureda HBK za život i obitelj i Hrvatskog caritasa, susret djelatnika hrvatskih obiteljskih savjetovališta u Zadru u utorak 26. lipnja poticaj je da se učini inicijalni korak u daljnjem usmjerenju – da se unaprijedi njihov rad i umreže na nacionalnoj razini. Umrežavanje i potreba definiranja statusa i kriterija koji bi olakšali rad temeljni je zaključak susreta, kako bi se na potrebe znalo odgovoriti na pravi i sustavan način. Za realizaciju te nove faze u radu OS-a formirana je radna skupina koju čine voditelji obiteljskih savjetovališta iz četiri metropolije i Zadarske nadbiskupije, te dr. Petar Krešimir Hodžić, voditelj Ureda HBK za život i obitelj i mons. Fabijan Svalina, ravnatelj Hrvatskog caritasa. Oni će sastaviti tekst u kojem će predstaviti rad savjetovališta i prijedloge umrežavanja, kao pripremu biskupima da mogu donijeti konkretne odluke. Materijal će se dostaviti Vijeću HBK za žIvot i obitelj, a njegov predsjednik, krčki biskup Valter Župan, Tajništvu HBK će predložiti da se problematika OS-a kao zasebna tema čim prije razmotri na zasjedanju HBK. Da bi OS na biskupijskoj razini mogla napredovati, osobito u stručnom dijelu, moraju se umrežiti. Inače nije moguće organizirati potrebno za rad: edukacije, stručne skupove, projekte, usavršavanje, supervizije, intervizije – da savjetodavci međusobno dijele slučajeve i rješenja; da su defniraini profili, tko je savjetodavac i tko to može postati, duhovna sastavnica. Svi smo došli do svijesti kako je potrebno da se umrežimo na nacionalnoj razini, da budemo organizirani, poručili su sudionici. Nije zanemariv i novčani aspekt tog čina: mogućnost prijava na natječaje za financiranje programa, jer financiranje se smanjilo, a potrebe za pomoć obitelji su se povećale. Kojim god putem krenemo, dolazimo do toga da je potrebno umrežiti se da bismo mogli bilo što raditi, rekao je Mladen Klanac, voditelj OS-a u Zadru. Istaknuo je potrebu i udruživanja sa savjetovalištima u inozemstvu. „Nismo izolirana, autistična Hrvatska, u svom svijetu. Naša Crkva je uvijek bila otvorena. I savjetovališta su upućena jedni na druge jer su slične obiteljske problematike, pa je potreba da se i mi umrežavamo, susrećemo i njihova iskustva prenosimo. Bez nacionalne organiziranosti svako savjetovalište će učiniti našto, ali to neće biti dostatno“ rekao je Klanac.
Na zasjedanjima HBK zadnjih godina nije se raspravljalo o specijaliziranoj temi OS-a, rekao je zamjenik generalnog tajnika HBK mons. Fabijan Svalina. Zamolio je sudionike susreta da za hrvatske biskupe prirede detaljno izvješće, što sve rade OS. Kad se vidi što se tu svašta radi i koliki je obujam poslova, da biskupi to konkrento čuju i znaju. Dosad se govorilo fragmentarno. „Došlo je i sazrelo vrijeme da se o tome raspravlja na konkretan način pa će Vijeće za obitelj predložiti tu temu, da biskupi u skorije vrijeme o tome rasprave. Iznenađujuće je koliko projekata postoji, koliko ljudi rade i koliko čine za dobro čovjeka i naših obitelji. Ako se uspije spasiti jedna obitelj, učinjena je velika stvar. Na svemu što čine naši savjetodavci na razini naših biskupija, veliko hvala“ rekao je mons. Svalina. „Supervizija ima dva elementa: jedan je koji savjetodavac nosi u svom radu na slučajevima, s poteškoćama, neuspjehom, a drugo je konkretan rad. I mi u savjetovalištu imamo potrebu sami se savjetovati kako pomagati ljudima“ rekao je Klanac, istaknuvši značaj timskog rada. U Hrvatskoj je samo u Zagrebu i Zadru zaposlen tim savjetodavaca, a u ostalim savjetovalištima je jedan zaposlenik. HC je do 2010. g. organizirao povremene supervizije, a sustavno stručno usavršavanje završeno je 2004. g. Tada je promovirano 25 savjetodavaca, osigurano je sufinaciranje plaća za savjetodavce, a HC je koordinirao provedbu projekta i obveze prema donatorima i biskupijama. Mons. Svalina je podsjetio da je Zadranin Mario Bebić, djelatnik caritasa, 1998. g. na inicijativu biskupija u kojima su bila OS (Zagreb, Rijeka, Zadar, Šibenik, Split, Dubrovnik) konzultirao talijanski i njemački model edukacije OS-a, biskupije Renovabis i Rottenburg Stuttgart te pokrenuo inicijativu za financiranje i uhodavanje rada OS-a u svim hrvatskim biskupijama i u tri biskupije u BiH. Vrijednost tadašnjeg projekta iznosila je 570 000 njemačkih maraka. Edukaciju je u 18 mjeseci (rujan 2002. do travanj 2004.) činilo 140 sati teorijskog rada, 80 sati rada na osobnoj izgradnji savjetodavca i 80 sati supervizije. U teorijskom dijelu edukacije obuhvaćeno je područje teologije braka i obitelji, psihologije, psihijatrije, psihoterapije, prava, pedagogije i sociologije.
Postoje dva konteksta umreževanja. Jedan je unutarcrkveni koji ima svoj direktorij, a postoji i društvena razina umrežavanja u smislu stručnog društva, koje može biti građansko-crkveno. „Savjetovalište je crkvena ustanova, ali ima i društveni efekt. Crkva sa svojim pastirima treba bdjeti nad ispravnošću rada i svime što se događa u savjetovalištu, kao što to čini u drugim područjima. Ona u tome smislu nisu izuzetak, njihovi zaposlenici su u službi Crkve i čovjeka“ rekao je Klanac, istaknuvši da je sagorijevanje u tom poslu veliko, slušanje ljudskih problema šest sati dnevno. To je stručno tijelo pomoć bračnim parovima, obiteljima, pojedincima u krizi i zahtijeva stručnu i ljudsku educiranost, izgrađenost, kršćansku zrelost i svjedočku dimenziju. To je kompleksna služba jer su kompleksni i problemi. „Kad se u župi nađu dva bračna para koja će osjetiti želju pomoći onima koji su u krizi, može se razvijati bazna mreža iz koje će se ići dalje. Ključno je povezati raznoliko djelovanje, a baza je u župi“ rekao je dr. Hodžić.
Ines Grbić