SVEĆENIČKA REKOLEKCIJA 12/09

Suvremeni, osobito mladi čovjek, sve manje je kadar razumjeti obredni jezik kojim liturgija pokušava komunicirati spasenje. Zašto? Tu je tvrdnju analitičara stručno razmatrao don Marino Ninčević, rektor zadarskog sjemeništa, izlažući na svećeničkoj rekolekciji zadarskog prezbiterija u srijedu 25. studenog u Nadbiskupskom sjemeništu ‘Zmajević’ u Zadru o temi “Obrednost – znakovi (simboli) u liturgijskom slavlju”. U pripremi za Nacionalni susret hrvatske katoličke mladeži, don Marino je kao član Liturgijskog povjerenstva koncept misnog slavlja promišljao u svjetlu teološke zbilje posadašnjene ritualom. Upozorio je na površne prigovore Crkvi i njenom bogoslužju da je ‘neaktualno’ i nedovoljno prilagođeno potrebama suvremenog čovjeka. “U takvim prigovorima ‘aktualnost’ bogoslužja mjeri se bliskošću obrednog sadržaja i izraza sa sadašnjim povijesnim trenutkom. Nedovoljno vrednujući otajstvenu stvarnost bogoslužja, današnja gibanja u crkvenoj praksi sve više traže bogoslužje koje će biti actualis, ali ne s obzirom na njegovu spasenjsku zbilju, nego s obzirom na privlačnost i modernost njegova izvanjskog obrednog izraza. Vlastito liturgiji je da posadašnji objavu Božje slave. Ta usmjerenost određuje i obveze koje ima liturgija: ona ne čini ono što joj se u danom trenutku sviđa, nego što je na službu širenja otajstva” istaknuo je don Marino. Teološki pristup koji za polazište ima liturgijsko iskustvo Crkve, liturgijski obred ne smatra dijelom ‘običaja’ nego simboličkim iskazom otajstvenog događanja. “Bogoslužje je aktualno u mjeri u kojoj aktualizira Kristovo djelo spasenja. Kršćanstvo ima otajstveno značenje unutar promatranja Boga koji umire za spasenje ljudi. Nažalost, u nekim slavljima to postaje ‘komunikacijski izlizano’ te slavlje ne uspijeva posredovati otajstvo u njegovom dubokom smislu” rekao je don Marino, dodavši da se u nedostatku takvog spasenjskog iskustva bogoslužja mladi okupljaju na ‘prigodna bogoslužja’. Ako je slavlje pripremljeno sa vlastitostima obreda oni ga ne razumiju. “Mladima se podilazi da bi im slavlje bilo zanimljivo. Obred se formira i prilagođava njihovom načinu pa takva ritualnost ne uspostavlja odnos sa svetim” rekao je don Marino, istaknuvši da je ritualnost mladih navezana na čovjeka i naravno, a kršćanski ritus uz to ima još jednu dimenziju – transcedentnost. Okupljanja mladih npr. u diskotekama ne nude transcedentno nego iluziju samonadilaženja i zatvorenost u projekciju. Time se mladi pretvaraju u zatvorenike sadašnjosti, podložne mnoštvu utjecaja.

“Uočava se čudan svijet simbola bez simbolike. Zato treba jasno reći da nema kršćanskog obreda bez jasne i prave kršćanske simbolike” poručio je don Marino istaknuvši da je kršćanstvo rodilja simbola, ali ne može preuzimati u svoju obrednost znakove koji ne komuniciraju ništa i ne nose značenje. “Ljepota u liturgiji i u svim vidicima kršćanskog života podudarna je s istinom i uzvišenom jednostavnošću” rekao je don Marino, upozorivši da su za liturgijske znakove banalnost i ispraznost razarajući. “Čovjek je u raskoraku između spasenjske zbilje za kojom teži i zbilje vremena u kojem slavi bogoslužje. Raskorak se produbljuje nepomirenošću između znaka kojim se komunicira i kulture u kojoj se komunicira. A zadaća liturgije nije biti most između vremena u kojem živimo i spasenjske zbilje koja se jednom ispunila, nego biti otajstveno ozbiljenje one iste spasenjske stvarnosti. Zato kršćanska liturgija ne smije biti oblik koji čovjeka odvodi od Otajstva” poručio je don Marino. Kršćanski obred je otajstven i mistički i ne smije se banalizirati u ime nekontrolirane gestualnosti koju nameće današnje društvo. “Otvarati se kreativnoj sposobnosti liturgije veća je i uzvišenija zadaća od zadaće kreiranja liturgije. Obred vjernik treba osjetiti svojim izričajem, ali mora omogućiti ne samo davanje, već i primanje. Duša kršćanske obrednosti je Duh Sveti koji oživljuje riječ. Oni koji kritiziraju staru ritualnost, novom – nepromišljenom i nedomišljenom, suprostavljajući se ‘krutosti’ stare – time narušavaju bit Otajstva kojeg smo dužni komunicirati ne zaboravljajući kriterije liturgijske ‘posebnosti’: šutnja, vjernost Božjoj riječi, zajedništvo vjernika i nutarnji sklad liturgijske cjelovitosti” zaključio je don Marino Ninčević. O. Jozo Milanović, mr. don Dario Tičić i fra Diego Deklič predstavili su naznake predprograma i euharistijskog slavlja za NSHKM Zadar 2010. g.

Ines Grbić