“Umro je na zadatku. Samo dva sata prije smrti slavio je misu u Škabrnji i Nadinu. On, kantor Stolnog kaptola sv. Stošije umro je na blagdan sv. Cecilije, zaštitnice pjevača i na blagdan Krista Kralja kojem je posvetio sav svoj život” rekao je na ispraćaju preminulog subrata don Grge Batura don Srećko Frka Petešić, na misi zadušnici u katedrali sv. Stošije u Zadru koju je, kao i sprovodne obrede, u srijedu 25. studenog predvodio zadarski nadbiskup Ivan Prenđa. Ispraćaj na Gradskom groblju u Zadru gdje je pokopan u grobnici zadarskih svećenika okupio je tisuće ljudi i uglednika iz svih krajeva nadbiskupije u kojoj je don Grgo služio na kopnu i moru, svjedočanstvo koliko je don Grgo bio poštovan. “Čovjek koji nije mogao drugačije govoriti nego je mislio – a zdravo je mislio; i drugačije činiti od onog što govori – a iskreno je govorio. S njegovim imenom nitko ne može vezati ikakvu trgovinu s poštenjem i onim što je čovjeka vrijedno” tako je don Tomislav Baričević opisao don Grgu rekavši da sam spomen njegova imena.izriče cijeli njegov životopis. “U imenu don Grgo Batur baš sve je rečeno, bez ikakvih maglovitosti. Te tri riječi izriču jasnoću prema zavičaju, krsnoj vjernosti, odgovornosti prema Bogu, Crkvi i zaduženjima, odnosu prema hrvatskom narodu. Na crkvenoj njivi uvijek je znao za granice od kojih nema uzmicanja i za istine s kojima nema trgovanja. Bratski je savjetovao i molio, uvijek blizu i otvoren čovjeku suznog oka i radosnog lica. Svojim življenjem bio je znak sa sadržajem i u svome iskustvu pouzdana sigurnost. Nije gradio krov od čvrstog materijala na zemlji. Živio je na otvorenoj vatri, spreman svakog časa poći” rekao je don Tomislav zaključivši da je don Grgo časno protrčao svojim životnim lukom. Don Srećko je podsjetio kako je don Grgo sa zanimanjem pratio događaje u Crkvi, želio je biti informiran. Njegovu ljubav spram knjige, osobito teološke, potvrđuje njegova velika biblioteka. Rado se odazivao pozivu kolega da ih zamijeni u potrebi, pomogne u ispovijedanju i uveliča slavlje blagdana. “Dan prije svoje smrti, u subotu na blagdan Gospe od Zdravlja koji smo zajedno slavili u Kistanjama, govorio mi je o svojoj zlatnoj misi koju će slaviti 10. srpnja u katedrali i o mom udjelu u tom slavlju. A sad nas je okupio oko svog odra” rekao je mons. Prenđa podsjetivši da don Grgo nije bio pošteđen nevolja; od oskudice u prvim godinama služenja u siromašnim župama, do sumnjičenja, pritisaka i omalovažavanja tadašnje vlasti, ugroženosti života, pogođenosti ranom očevom smrću i bolestima. “Svoju je Crkvu ljubio iskreno i uvijek je bio spreman dati, kako je volio reći – kamičak za njen život i rast. Resila ga je čestitost i iskren pristup ljudima. Znao je biti oštar u nastupu i nekad neugodan u argumentaciji, no iza tog privida krila se iskrena svećenička duša koja voli i želi dobro. Bio je pravi sluga svog Učitelja Krista i sluga svoje Crkve” rekao je nadbiskup Prenđa, zahvalivši don Grgi za duh crkvenosti, vjerno svjedočenje svećeništva i doprinos životu nadbiskupije, uvjeren da smo dobili molitelja u nebu.
Don Grgo je poginuo u 76. godini života i 50. godini svećeništva 22. studenog u prometnoj nesreći kod Ploča u Zadru. Rođen je 2. ožujka 1934. g. u obitelji Stojana i Lucije Batur koji su mu nadjenuli starohrvatsko ime Grgo i krstili ga u starokršćanskoj crkvi sv. Martina u rodnoj Pridrazi. Odgajan u bogoljublju, domoljublju i čovjekoljublju, Klasičnu gimnaziju završava u zadarskom sjemeništu ‘Zmajević’ a teološki studij na KBF-u u Zagrebu. Zbog zdravstvenih razloga 2002. god. je umirovljen i živio je u zadarskom Svećeničkom domu; no nije se povukao u mir nego je do zadnjeg trenutka života pomagao subraći u slavljenju sakramenata. “Vjerujem da nastavlja slaviti nebesku liturgiju u zajednici Presvetog Trojstva sa svetima i Marijom koju je sinovski ljubio” rekao je ravnatelj zadarskog Svećeničkog doma don Srećko Frka Petešić.
Ines Grbić