Blagdan sv. Leopolda Bogdana Mandića svečano je proslavljen u subotu 12. svibnja u nadbiskupijskom svetištu sv. Leopolda u crkvi Gospe od Zdravlja u Zadru. Tu je crkvu zadarski nadbiskup Marijan Oblak proglasio 1978. g. svetištem sv. Leopolda jer je taj svetac u njoj djelovao, bio poglavar kapucinskog samostana nekad povezanog s crkvom i čuvar svetišta koji su u Drugom svjetskom ratu bili razrušeni, potom obnovljeni. Sv. Leopold se za života i utjecao zagovoru Gospe od Zdravlja. Zadrani su povlašteni štovatelji sv. Leoploda jer ga mogu slaviti u crkvi njegove duhovne i fizičke prisutnosti. Sv. Leopold je bio zadarski sugrađanin u samostanu koji je bio povezan s crkvom Gospe od zdravlja gdje je živio, molio i ispovijedao od 1897. do 1900. g. Mandić je drugi kanonizirani hrvatski svetac Crkve, osobito poznat po 52 godine svoje ispovjedničke službe. „Evanđelje poziva da budemo milosrdni kao što je Otac milosrdan. Božju ljubav i milosrđe ljudi su mogli vidjeti u osobi franjevca Leopolda koji je sjedio u ispovjedaonici, a tu se se događala velika čudesa, veliki preokreti, veliki događaji u životu i dušama ljudi. Neka nam po zagovoru sv. Leoploda Gospodin da milosrdno srce, da možemo redovito pristupati sakramentu ispovijedi i da možemo vršiti pokoru“ rekao je mons. Mustać, upozorivši da je današnjem vremenu, usprkos velikom napretku, potreban osjećaj milosrđa i opraštanja. „Velikim ispovjednicima poglavari su prigovarali da ljudima daju malu pokoru. A Leopold je rekao, pa mi vršimo pokoru za ljude koji dolaze. U susretu s Leopoldom u ispovjedaonici ljudi su na praktičan način u Crkvi doživljavali Božju ljubav za grešnike. Tko će u suvremenom svijetu reći da Bog ljubi grešnika, na koji način se to može otkrivati, nego u Crkvi“ istaknuo je mons. Mustać. Sv. Leopoldu, rodom iz Boko-kotorskog zaljeva svetaca, život je bio obilježen i Crkvom Istoka. Uvijek je imao ljubavi za istok i zapad. Svaka duša koja bude tražila moju službu bit će moj Istok, rekao je taj svetac široka srca. „U životu Leopolda otkrivamo kako Bog svakome u životu daje neponovljive darove. Skromnom redovniku, uza sve što je živio, uvijek je srce kucalo za svojom domovinom, iako je bilo otvoreno za narode istoka i zapada. Kad se trebao opredijeliti, da uzme talijansko državljanstvo, odbio je. Uvijek je sačuvao osjećaj pripadnosti svom narodu, no to ga nije sprječavalo da ljubi i druge i bude otvoren za druge narode“ rekao je mons. Mustać, potkanuvši na molitvu za ispovijednike, redovnike i one koji trpe. Sv. Leopold je vrlo blizak običnom puku u svojoj pobožnosti, rekao je mons. Mustać, a nakon mise vjernici su izrazili štovanje relikviji sv. Leopolda, časteći na taj način Boga koji je sv. Leopolda darovao milostima za dobro duša.
Ines Grbić