Nadbiskupova homilija na Uskrs, 8. 04. 2012.

Homilija na Uskrs, 8. travnja 2012.

1.Sinoćnje bdijenje, braćo i sestre, s popratnom subotnjom šutnjom dalo nam je osjećaj radosti i smirenosti.  U sinoćnjoj liturgiji ispreplitali su se toliki događaji koji su nas nosili iz jednog svijeta u drugi: iz tame u svjetlost, iz smrti u život, od stanja grijeha u stanje milosti i svetosti. A orkestralnu svečanost uz milozvučne glasove našega zbora tvorili su: liturgija svjetla i riječi, liturgija vode, krsnih obećanja i euharistija. Njezin početak pod vedrim nebom kao da nam htio  reći: ovo je nebeski događaj; ovo je nadpovijesna stvarnost koju nam Krist svojim križem i uskrsnućem objavljuje. Zato je bdijenje bilo onako raspjevano. Ono je spojilo i povezalo  nebesko sa zemaljskim, te božansko s ljudskim. U toj noći, naime, Krist je raskinuo okove smrti i kao pobjednik od mrtvih ustao.

Zašto je Crkva danas tako raspjevana?! Čemu veselje kad smo ovih dana, posebice na Veliki Petak s bolom u duši pratili Isusa na njegovom krvavom putu?! Vrijeme dramatičnoga poslijepodneva na Veliki Petak, kao i jutarnji subotnji muk, naime, bilo je neobično turobno i bez perspektive. I dok učenici u strahu zaključani u dvorani Posljednje večere kukaju, dvoume se, ne shvaćaju i zdvajaju, dotle Židovi osiguravaju grob sa stražom da ne bi slučajno tkogod od njegovih došao i ukrao ga, pa onda kazao da je uskrsnuo. Kakva besmislica: vidjeli su kako umire u bolovima, proboli su mu srce kako bi se uvjerili da je doista preminuo. A sada postavljaju stražu i izmišljaju konstrukcije o mogućem dolasku njegovih da ga ukradu i onda reknu kako je uskrsnuo.

2. I dok umrli i pokopani Krist ponovno zadaje muke i probleme neprijateljima, događaj ‘ranoga jutra’ probudio je nadu njegovim prijateljima i razveselio njihova srca. Isus je, naime, one svete noći pokazao svoju božansku moć. Pod križem su mu dobacivali: ‘Ako si Sin Božji siđi pa ćemo ti vjerovati’. On je doista pokazao da je Sin Božji. Ali, ne na zahtjev Židova, već kad je sam htio. Upravo kad su se najmanje nadali: ‘u ranu zoru, još za mraka’. Iako smo se radi Isusove muke, procesa i umiranja čudili i pitali zašto je Bog pripustio da u tom procesu nastrada, uskrsno nam jutro pokazuje kako Bog ne može izgubiti. Bog nikada ne gubi bitaka. On uvijek ima zadnju riječ. Svetkovinom Uskrsa mi zapravo slavimo tu njegovu slavnu pobjedu: pobjedu svjetla nad tamom, pobjedu ljubavi nad zlobom, istine nad lažima i duha nad materijom. Zbog toga i pjevamo: ‘Veseli se i raduje se, Božji narode. Gospodin je uskrsnuo, aleluja!’ Uskrsnuli Krist  je nepomućeno svjetlo u povijesti ljudskog mraka i tame. On je njezino središte i njezino raskrižje. On je njezin smisao i njezino otkupljenje. Nema, uistinu, pod nebom drugog imena dana ljudima po kojem se možemo spasiti, osim imena Isusa Krista (Dj 4,12).

3. Kristovo uskrsnuće je zahvat samoga Boga u zemaljsku stvarnost. Zato ono postaje kamenom temeljcem apostolskog naviještanja. Na početku trećeg tisućljeća Crkva zadarska svjedoči i propovijeda istu radosnu vijest našega spasenja: Uskrsnuo je kako je rekao, aleluja! Ponešena snagom Duha Svetoga, ona upire svoj pogled prema nebu te pjeva usrdno i žarko: Znamo da si doistine, uskrsnuo Božji Sine!’ U toj vjeri sve vas, koji se radujete Uskrsu, od srca pozdravljam i želim sretne uskrsne blagdane! Svima koji su mi izrazili usmeno ili pismeno molitvenu potporu, podršku i uskrsne čestitke od srca zahvaljujem.

Osnaženi uskrsnim događajem i mi  znamo i vjerujemo da sve možemo u Njemu koji nas jača (Fil 4, 13). U toj uskrsnoj nadi i radosti svim vama okupljenim u ovoj našoj prvostolnici, kao i svim slušateljima Radio Zadra, želim sretne uskrsne blagdane!

Sretan Uskrs svećenicima, redovnicama i redovnicima, i svim vjernicima naše nadbiskupije zadarske, sa željom neka budu propovjednici nade i širitelji optimizma i pouzdanja. I neka se ne plaše reći svakome tko ih upita za razloge nade koja je u njima.

Sretan Uskrs predstavnicima građanske vlasti koji su pozvani snagom službe u temelje naše države ugrađivati vrednote mira, tolerancije, pravde, poštivanja i solidarnosti, te odstranjivati sve što rađa malodušjem i pesimizmom.

Sretan Uskrs braniteljima Domovine naše. Oni su svoj život založili za slobodu našu -“dar koji nam višnji Bog je do”. Sretan Uskrs ucviljenim obiteljima, starcima i bolesnicima koji su po svojoj patnji najbliži Kristu patniku. Neka svoju muku i probleme prikazuju za dobro naše Domovine, te bolju i skladniju budućnost naroda. Svi ćemo im za  to biti neizmjerno zahvalni.

Sretan Uskrs učiteljima i odgojiteljima mladih naraštaja, liječnicima i bolničkom osoblju,  obrtnicima, ratarima i pomorcima i svima koji u znoju lica svoga zarađujete kruh svoj svagdanji.

 

4. Sretan Uskrs svim kršćanima koji nisu katolici, slave dan Kristovog Uskrsnuća danas ili u slijedeću nedjelju! Živim u nadi da će se s vremenom prevladati sablazan kršćanske podijeljenosti i ostvariti Isusova velikosvećenička molitva: da svi budu jedno.

Sretan Uskrs svim zauzetim vjernicima – laicima po našim župama: pjevačima, bratimima, ministrantima, članovima ekonomskih i pastoralnih vijeća, katoličkih društava, kao i svima koji se zdušno bore za slavu Božju i za čast Crkve njegove.

Onima koji govore drugim jezicima, a ispovijedaju istu vjeru, izražavam srdačne čestitke na starom jeziku Crkve, na latinskom: Resurrexit Dominus sicut dixit ! Hymnum dicimus Domino Deo nostro, Alleuia!’

Uskrsnuli Krist je gospodar života i smrti. On nam danas upućuje utješne riječi: ‘Ne bojte se. Ja sam uskrsnuće i život. Tko vjeruje u mene, živjet će ako i umre’. Njegovo je uskrsnuće najsnažnije vrelo našeg optimizma i nade. To je ključni događaj povijesti i ljudskih sudbina. To nije neka ‘utješna filozofija’ za slabe i naivne. Ne, njezin objekt vjere nije povijest, nego nadpovijest, kojom se ‘nadamo i protiv nade’. U to ime svima još jednom želim sretne uskrsne blagdane, te optimizmom i nadom ispunjene dane! Amen. Alleluia!

† Želimir Puljić, nadbiskup

Zadar,  8. travnja  2012.