Na Veliki četvrtak 5. travnja u katedrali sv. Stošije u Zadru zadarski nadbiskup Želimir Puljić predvodio je Misu Večere Gospodnje na spomen ustanovljenja svete euharistije i svećeništva, kad je oprao noge dvanaestorici predstavnika gradskih župa. Nakon mise Sveto Otajstvo prenio je u ‘Božji grob’ a puk je ostao u molitvi i klanjanju, uz pjevanje Gospinog plača. U zahvalnosti Bogu za veliki dar euharistije, pozvao je na molitvu da nikad ne presuši izvor poslužitelja velikog otajstva bezgranične ljubavi. Isus je na Posljednjoj večeri odlučio po euharistiji prebivati među nama. Zato je euharistija produljenje Isusovog života na zemlji i milosno približavanje ljudima. „Isus Krist nije došao biti Spasiteljem svijeta samo u jednom vremenskom razdoblju ljudske povijesti. On je htio ostati trajno, do konca svijeta. Zato, kad je došao čas da s ovog svijeta pođe k Ocu, slavio je sa svojim apostolima pashalnu večeru. Euharistija i svećenički red ustanovljeni su te svete večeri i ta su dva sakramenta sudbinski povezana. Nema svećenika bez euharistije, kao što nema euharistije bez svećenika. Zato se kaže da je svećeničko zvanje euharistijsko“ istaknuo je mons. Puljić, dodavši da se za vrijeme euharistijskog slavlja događa čudesna preobrazba čovjeka, povijesti i svemira. To je božanska pretvorba koja nadilazi vremena i prostore, a ipak je vidljiva i konkretna, u svojim znakovima i obredima. „Snagom primljene ovlasti od Gospodina svećenik uprisutnjuje Krista među vjernicima, a sebe suobličuje Kristu. Zato je svećenik svim svojim bićem, zauvijek i neizbrisivo označen službenikom Isusa i Crkve. Činom ređenja on dobiva neizbrisivi biljeg, a sveti Red mu podjeljuje sakramentalnu milost koja ga čini dionikom Isusove spasiteljske vlasti i službe. Zato su potrebni svećenici koji će dijeliti svete tajne i odgajati Božji narod“ rekao je nadbiskup, podsjetivši na Božju starozavjetnu riječ proroka Jeremije: ‘Dat ću vam pastire po srcu svome’. „Crkva i danas živi od tog obećanja. Ona je svjesna da je zvanje Božji dar i govor, koji zahtjeva velikodušan milosni odgovor. Stoga se Crkva ne umara pozivati vjernike da se mole i rade kako bi bilo dovoljno svećeničkih zvanja. Ona poziva roditelje da s radošću surađuju s poticajima Duha Božjeg i budu velikodušni u darivanju djece kad ih Gospodin pozove. Svećenički je poziv otajstvo i dar služenja Božjem narodu. Povijest zvanja je povijest razgovora između Boga i čovjeka, između Božjeg poticaja, poziva i ljudske slobode i odaziva; između Boga koji s ljubavlju i pažnjom nagovara i čovjeka koji u slobodi i ljubavi odgovara“ rekao je mons. Puljić, poželjevši da mladi budu privučeni Bogu te da se u njima čuva dragocjeno sjeme zvanja. Zazvao je Duha Svetoga na mjesta gdje se odgajaju i svjetlo onima koji ih poučavaju. „Neka svako sjemenište prožima duh Posljednje večere, a svećenici budu sačuvani od unutarnjih i vanjskih pogibelji kako bi do kraja ostali vjerni svom svetom zvanju“ zaključio je nadbiskup Puljić.
Ines Grbić