Nadbiskup Ivan Prenđa je htio biti svima sve, poručio je zadarski nadbiskup Želimir Puljić u homiliji mise zadušnice koju je na drugu godišnjicu smrti zadarskog nadbiskupa Prenđe u srijedu 25. siječnja predvodio u katedrali sv. Stošije u Zadru. U misi su sudjelovali svećenici koji su svi slavili u misnicama sa susreta katoličke mladeži u Zadru, s motivom križa u obliku grozda (logo SHKM-a), lista vinove loze, klasa i pšenice. Bila je to gesta i pijetet njegova klera prema kojem se odnosio očinskom ljubavlju, u zahvalnosti za Prenđino zadnje, veliko i požrvtovno pastoralno djelo koje je darovao Crkvi u Hrvata. U misi su sudjelovali i nadbiskupova obitelj, redovništvo, zadarski gradonačelnik Zvonimir Vrančić u sjećanju na njihovu uspješnu i blisku suradnju te svi staleži puka iz cijele nadbiskupije. Nakon mise puk se, kao i mons. Puljić sa svećenicima, pomolio kod grobnice zadarskih nadbiskupa u kapeli sv. Stošije u lađi katedrale gdje je lijes mons. Prenđe, 112. pastira u 17 stoljeća mjesne Crkve, 68. zadarskog nadbiskupa. Preminuo je na blagdan Obraćenja sv. Pavla u Zagrebu u 71. godini života, 46. godini svećeništva čije je geslo bilo ‘Dođi Kraljevstvo tvoje’ te 20. godini biskupstva. „Zahvalni smo mons. Prenđi što je zadarsku zajednicu Božjeg naroda okupljao oko stola Gospodnjeg, s njom pjevao i molio, slušao i razmatrao. Nadbiskup Ivan se trudio služiti evanđelju nade. U duhu svog biskupskog gesla Ljubiti Crkvu volio je Crkvu i zadarsku nadbiskupiju cijelim svojim srcem i dušom. Pamtimo ga kao dragog sugovornika punog optimizma i ljubavi za sve što je Božje i crkveno. Nošen misijskim žarom poput svetog Pavla i on je uistinu htio biti svima sve“ rekao je mons. Puljić. Biskup svojim sakramentalnim i molitvenim životom kod Boga zagovara narod. Mons. Prenđa se trudio ostvariti osobine pastira iz evanđelja: spretan ribar, brižan nadglednik, otac, tješitelj, poslužitelj, učitelj, nesalomljiv u načelima, dobar i plemenit brat i prijatelj u postupcima. „Te poželjne kvalitete koje trebaju resiti biskupa ne dobivaju se rađanjem. Za njih se valja boriti, a povjereno stado te poželjne odlike mora od Boga izmoliti. Zato puk moli za svog biskupa. Biskup nije privatni vjernik već javni svjedok vjere. Dužan je svjedočiti i njegovati ono što vjeruje, prosuđivati i na primjeren način nalagati što se ima vjerovati“ rekao je mons. Puljić, istaknuvši da je uloga biskupa biti budan, bdjeti i nadgledati. Biskup vrši svoju dužnost u pastoralnim pismima, propovijedima, porukama, susretima i nastupima. Osobito treba biti blizu svećenicima, Bogu posvećenim osobama, obiteljima, mladima i starima, siromašnima i obespravljenima, biti glas onih koji glasa nemaju. Dužan je promicati dijalog s onima koji drugačije vjeruju i s onima koji uopće ne vjeruju. Nasljednik svetih apostola vidi i uočava lice Isusa patnika koji se skrio pod plaštem izgladnjelih, prognanih, zatvorenih i promrzlih, rekao je mons. Puljić.
Biskup je u službi mjesne i sveopće Crkve te je dužan njegovati zajedništvo s drugim biskupima i Petrom naših dana. „Zajedništvo biskupa nije obično druženje, nego sakramentalno. Utkano je u apostolsku službu. Njegova je dužnost promicati zajedništvo u kleru, biti otac i brat svećenika. Prezbiterij biskupije treba biti kuća i škola zajedništva“ rekao je mons. Puljić, istaknuvši: „Brojne obveze, dužnosti i silni izazovi biskupa ne smiju uplašiti. Trajno su mu pred očima riječi proroka Sofonije: ‘Neka ti ne klonu ruke, Sione! Biskup ne smije klonuti jer nikad nije sam. Uz Isusa, Mariju i druge nebeske zagovornike, tu su i mnogi prijatelji i suradnici koji ga prate i pomažu riječju i molitvom: svećenici, Bogu posvećene osobe, zauzeti i odani vjernici laici. To zajedništvo mističnog Tijela Kristova ispunja ga hrabrošću i odvažnošću“ naglasio je nadbiskup Puljić. Podsjetio je da odredba u biskupskom ceremonijalu, prema kojoj se svake godine slavi godišnjica zadnjeg pokojnog biskupa, potiče vjernike da se spominju svojih predstojnika koji su im Riječ Božju naviještali i euharistiju slavili. Temelj tome je tekst iz poslanice Hebrejima: ‘Poslušni budite svojim glavarima jer oni bdiju nad vašim dušama kao oni koji će polagati račun’ (Heb 13, 17). Preporuka da se svećenici i vjernici u Gospodinu spominju svojih predstojnika i mole za njih nalazi se i u pobudnici bl. Ivana Pavla II. ‘Pastiri stada’ gdje se opisuje trinitarni temelj misijskog poslanja biskupske službe: učiteljsko, posvećujuće i upravničko služenje, njegovo djelovanje unutar Crkve i prema svijetu.
Ivan Prenđa je rođen 31. prosinca 1939. g. u Zemuniku Gornjem. Obavljao je niz službi, između ostalog, bio je predsjednik Vijeća HBK za kler, Komisije za sjemeništa i duhovna zvanja HBK, član Komisije HBK za Zavod sv. Jeronima u Rimu i Komisije za stvaranje novog sustava financiranja u Crkvi u Hrvata, predsjednik Hrvatskog caritasa. Tog dugogodišnjeg rektora zadarskog sjemeništa svi pamte kao odgojitelja velikog srca. Obnovitelj je i graditelj pedesetak crkvenih objekata srušenih u Domovinskom ratu i utemeljitelj službi zadarskog Ordinarijata. Podržavao je Novu evangelizaciju otvorenošću za crkvene pokrete i udruge i uvijek je izlazio ususret medijima podržavajući njihov rad u posredovanju navještaja Božje riječi.
Ines Grbić