BISKUP ŠKVORČEVIĆ O HRVATSKOM PUTU UOČI REFERENDUMA ZA EU

„Nikad Hrvatskoj ni Hrvatima nije škodilo kad su računali s Bogom i kad su se ravnali po Božjim zakonima. Neka netko dokaže da je to škodlio. Dapače, to nam je samo dizalo dostojanstvo i bili smo potvrđeni u istinskoj slobodi“ istaknuo je požeški biskup Antun Škvorčević u nedjelju 15. siječnja u Zadru. U homiliji središnjeg misnog slavlja na svetkovinu sv. Stošije pred brojnim pukom koji je, uz Zadrane, okupio i hodočasnike iz susjednih biskupija, predstavnike svih staleža i lokalne vlasti, mons. Škvorčević je promišljao i aktualni trenutak hrvatskog naroda ususret referendumu o članstvu Hrvatske u EU. „Ljudi postavljaju strateške ciljeve. Je li se u Hrvatskoj došlo do strateških ciljeva? Jedna od politika kaže da je gospodarstvo strateški cilj koji će omogućiti da Hrvatska bude zemlja dobra, blagostanja. Da u našim gradovima treba tako umnožiti mogućnosti zarade, gospodarske institute i trgovine da se u tome odvija naš život. Gospodarstvo i materijalno nije prezira vrijedno. Bog je to povjerio čovjeku da mu služi. Ali kad nas neki strateški ciljevi uvjeravaju da ono što bi trebalo biti naše sredstvo na putu, da to postaje cilj našeg puta, nalazimo se u zbrci i zabuni. Čovjek je biće dubine koju nazivamo osoba ili srce – i u toj dubini bića kroji se njegova sudbina – ne u želudcu i trgovini, nego u nama“ istaknuo je mons. Škvorčević, dodavši da je za neke naše politike strateški cilj ulazak Hrvatske u EU. „Mnogi pitaju je li EU hrvatski strateški cilj? Utemeljena je uglavnom na gospodarskim interesima i ciljevima. I kao takva sigurno je krug našeg postojanja u koji je vrijedno ući. Ali, svjedoci smo kako može biti nesigurno kad se EU i druge politike svedu samo i prvenstveno na gospodarski element. Euro zona i gospodarstvo Europske unije se klimaju. Pa se pitamo što treba misliti. Sad kad smo mi Hrvati na redu ući u puno zajedništvo unije, to se sve trese. Ne znamo treba li u to ići ili ne. Mnogi su nesigurni i zbunjeni. Neki me uvjeravaju: Mi smo u takvom kontekstu. Nismo mi Švicarska ni Norveška, nego, mi smo Hrvatska. Naš je kontekst drugačiji. Pa je i najgora Europa najbolje rješenje za Hrvatsku“ rekao je požeški biskup, upitavši jesmo li ‘osuđenici’ samo na taj krug života i takvih pitanja – ili postoji i neka druga strategija unutar koje se može rješavati pitanje naše nemoći.

 

„Vjerujem da će svatko od nas znati dobro prosuditi da Europska unija nije naš strateški cilj, nego naše hrvatsko sredstvo – da se dođe do ciljeva koji neće biti samo gospodarske, nego druge, više naravi. One naravi koje čovjek nadilazi, od pitanja jela i odijela. Čovjek je biće koji treba imati veću strategiju. Naša su ljudska nastojanja dragocjena, osobito kad su usmjerena na plemenito, vrijedno i dobro. Ali dok god ostaju samo ljudske strategije, one su silno ograničene, često i nemoćne. Zato što je svaki čovjek ranjen zloćom, negativnošću, sebičnošću; zato se sve ljudske strategije grče u krugu nemoći, označenošću zlom, prolaznošću i smrtnošću“ rekao je mons. Škvorčević. Istaknuo je trajnu kvalitetu samo jednog odnosa: postoje Bog i oni koji su iz otvorenosti svog srca i povjerenja u Boga uspostavljali s njim odnos čovjek – Bog/ ja osoba, Bog osoba / Ja iskren i vjeran, on meni iskren i vjeran. Pogubnost prvenstva profita nad dobrom čovjeka biskup je ilustrirao i primjerom. Nedavno je bio u Njemačkoj i svjedočio panici usred otkrića da velika proizvodnja pilića ljudima donosi opasnost. „Ali mora se zaraditi. Bolje šutjeti, jer će stati proizvodnja i osiromašiti ćemo. Tu veliku proizvodnju mora se štititi antibioticima, da kokoši ne zaraze jedna drugu. No, otkrilo se da u mesu pilića ima ostataka antibiotika koji stvaraju imunitet kad ga čovjek pojede. Pa kad se čovjek razboli i uzme antibiotik, neće mu pomoći. Ali, važni su proizvodnja, trgovina i profit. Nije važan čovjek“ sa žalošću je ustvrdio mons. Škvorčević poručivši: „Bogu prvome treba vjerovati! Njegova strategija je čovjek kojeg je smislio mjerom svoje božanske ljubavi, a posvjedočio u Isusu Kristu. Može li ta Božja strategija o čovjeku i za čovjeka biti prisutna i u Hrvatskoj – pa i u politici“ upitao je mons. Škvorčević, potaknuvši sve da ljudske strategije usporede s Božjom u Isusu. Osvrt o Hrvatskoj u svjetlu nove integracije požeški biskup zaključio je poticajem: „Kad bi se naša Europa sjetila Boga, pa Božje strategije uvela i u današnja razmišljanja i zakone – ne bi ovakva gospodarska kriza dovela do potresa da ne znamo više što ćemo s Europom ni eurom. Imali bismo gospodarska rješenja i dugoročne, Božje strategije o čovjeku. Hoće li u Hrvatskoj nastradati Božja strategija? Ako nastrada Božja strategija o čovjeku u Hrvatskoj, nastradao je čovjek. Nemojmo to dopustiti! Ne dopustimo da nas bilo tko zavede, a još manje da nas tko prevari – pa da vjerujemo tko zna kome, a ne Bogu svoje povijesti, koji nam je dokazao koliko je s nama i koliko je Bog za nas“.

 

Ines Grbić