“Što ugrožava identitet svećenika danas” naziv je izlaganja dr. Josipa Balobana, prof. Pastoralne teologije sa zagrebačkog KBF-a na svećeničkoj rekolekciji održanoj u srijedu 11. studenog u zadarskom Sjemeništu ‘Zmajević’. Upozorio je da je svećenikov identitet u krizi i opisao utjecaj društvenih, unutarcrkvenih i osobnih razloga na njegov razvoj. “Do punog identiteta za koji se bori do kraja života svećenik dolazi preko kritičnih životnih trenutaka koji su kušnje i korisna katarza na duži rok. U njima se postižu proboji ili neuspjeh po čemu budućnost biva boljom ili lošijom. Identitet je skladnost između vanjskog načina života i nutarnjeg bića” rekao je dr. Baloban. Upozorio je da nisu dobre dobrodošle bilo kakve rezerve u odnosu na celibat. Pritom je nužno biti jasan, slobodan i radikalan, s obzirom da neoženjeni teže pronalaze identitet u kulturi u kojoj se seksualnost nalazi na vrhu vrednota. “Ne postaje se svećenikom radi atraktivnosti i izazovnosti, nečije volje ili što će se u tom zvanju dobro ugnijezditi. Svećenikom se postaje radi drugih i njihova spasenja, svjestan pozvanosti od Krista, te svjestan da se slobodna odluka za svećeništvo uklapa u kristološko i ekleziološko utemeljenje” naglasio je predavač. Svećenikov identitet je neodvojiv od ljudskog i kršćanskog identiteta. Oba uključuju oblikovanje i dovršenje identiteta tijekom odgoja i studija te života od ređenja nadalje. “Najveća opasnost je ako svećenički kandidat već tijekom odgojno obrazovne formacije ne želi postići puninu identiteta tj. ako se ne identificira sa svećeništvom u totalu, da djeluje u osobi Krista” rekao je dr. Baloban. Što je svećenik kompletniji i postojaniji u svom identitetu to su čimbenici ugrožavanja manje efikasni. Dr. Baloban je upozorio na društvenu marginalizaciju i opadanje ugleda svećenika u društvima Zapadne Europe u kojima su prije nekoliko desetljeća bili dominantni pozivi svećenik, učitelj i liječnik. Istaknuo je da društva više ne trebaju svećenika u odgojno obrazovnom smislu kao prije 50 godina ili onog koji zagovaranjem moralnih načela društvo čini stabilnijim i socijalno pravednijim. Današnje društvo treba svećenika za ispunjenje religiozne dimenzije u njenim minimalnim folklornim i tradicionalnim elementima. “Matrica ritualnog od strane velikog dijela hrvatskih građana sve više se udaljava od matrice otajstvenog i sakramentalnog koji slavi i živi Kristova povijesna Crkva” rekao je dr. Baloban. Upozorio je da u hrvatskom društvu postoji opasnost manipulacije svećenika od političara, medija i drugih društvenih struktura. Smatra da se svećenika podređuje povijesno-političkom pragmatizmu umjesto da djeluje u svojoj duhovno-povijesnoj i antropološko-religioznoj misiji koja je specifikum njegovog svećeničkog identiteta. Dr. Baloban je opisao i utjecaj medija, liberalizacije društva te prigovaranje puka. “Najlošija reakcija svećenika na čimbenike koji ugrožavaju njegov identitet bila bi kad bi se on pretvorio u autoritarnog hijerarha ili birokratskog funkcionara. U njegovoj metodi pastoralnog djelovanja i načinu života ljudi moraju prepoznavati svjetionik koji transparentno upućuje na Isusa” poručio je dr. Baloban.
Dr. Baloban je upozorio i na propuste u odgojno obrazovnom procesu kandidata smatrajući da je dimenzija ‘biti čovjek za druge, biti svećenik za zajednicu’ nedovoljno prisutna: “Odgaja se ljude za život u sjemenišnoj zajednici, a oni će velikim dijelom biti života biti samci i voditelji zajednice”. Argumentirao je pozitivnost i negativnost utjecaja župnika na terenu koji je odlučniji od utjecaja sjemenišnih odgojitelja i profesora teologije koje se može smatrati da su u povlaštenom i zaštićenom okruženju, a da župnici žive tvrdu svakodnevicu te je i njihov život realniji a za bogoslova odlučniji. Potaknuo je i na potrebu razvoja otvorenijih odnosa između biskupa i svećenika čija je komunikacija često programirano vođena, formalna i službena. Dr. Baloban smatra važnim i pitanje gdje je svećenik kao čovjek i službenik Crkve ukorijenjen. “Opasnost je traženje krive ili lažne ukorijenjenosti: u svojim sposobnostima, teološkom znanju, uspjehu pod svaku cijenu, materijalnim dobrima ili navezanosti na neku osobu. Uz to ide nedovoljno zanimanje i poslušnost Božjoj riječi s kojom treba dijalogizirati izravno, da je svećeniku ta Riječ kriterij i korektiv osobnog duhovnog stava i trajnog pastoralnog djelovanja” zaključio je dr. Baloban.
Ines Grbić