Molitva za pokojne pastire Crkve je djelo milosrđa, rekao je zadarski nadbiskup Ivan Prenđa predvodeći u utorak 3. studenog u crkvi Gospe od Zdravlja u Zadru misu za pokojne biskupe i svećenike. U povijesti zadarske nadbiskupije bilo je 68 nadbiskupa, 44 biskupa i tisuće svećenika koji su svoj život posvetili životu Crkve. Upravo u crkvi Gospe od Zdravlja grob je zadarskog nadbiskupa Vicka Zmajevića, utemeljitelja Nadbiskupskog sjemeništa koje i nosi njegovo ime, kanonika Karla Felicinovića i crkvenog dobrotvora mons. Šime Duke koji je dao sredstva za temeljitu obnovu crkve Gospe od Zdravlja. “Živimo među vama, trudeći se živjeti za vas. S vama dijelimo svoje vrijeme, od Boga primljene darove, dobro i zlo. Između vas smo uzeti, no ipak, znate li, braćo i sestre, tko su zapravo vaši duhovni poglavari i što su oni za vas” upitao je mons. Prenđa vjernike, dodavši da Gospodin svoju Crkvu uvijek iznova dariva pastirima iza kojih stoji, izabire ih i poziva da budu s njim. “Pastiri Crkve znak su i izraz Božje ljubavi prema svom narodu; već starozavjetni tekstovi govore o nježnoj očinskoj Božjoj brizi kojoj su na srcu potrebe ugroženog naroda” rekao je mons. Prenđa, istaknuvši da veliki darovi nose i veliku odgovornost pred Bogom i narodom. “Kao što je milost biti obdaren svećeničkom službom, tako je i odgovornost da se ta služba živi i nosi ususret i u korist Božjeg naroda. Bog nije u službu pastira postavio anđele. Postavio je ljude, izabrane između ljudi i postavlja ih za ljude. Ta odgovornost ima svoje zakone, a prvi je vjernost” naglasio je mons. Prenđa, dodavši da je i papa Benedikt XVI. u Svećeničkoj godini pred svećenike htio staviti Kristovu vjernost Ocu i ljudima, kako bi i svećenici svojim životom i radom, predanjem i žrtvom, vremenom i snagama, bili vjerni nebeskom Ocu i ljudima. “U tom poslanju i zalaganju svećenici se suočavaju sa slabostima na ljudskom i duhovnom polju. Podložni smo svim ljudskim nevoljama. Zbog svojih nedostataka u pastirskoj službi navještanja, posvećivanja i vođenja braće osjećamo potrebu Božjeg milosrđa” rekao je mons. Prenđa, dodavši da su mnogi pastiri u povijesti Crkve svoje ljudske osobine osjećali kao breme pod kojim su vapili poput apostola Pavla ‘Jadan ti sam ja čovjek, tko će me osloboditi od mog smrtnog tijela’. “No Gospodin je odgovarao da mu je dosta njegova milost jer se Božja snaga očituje u ljudskoj slabosti. Zato je potrebno moliti za mrtve i žive pastire, da se na njima ispuni volja Gospodinova; da budemo s njim, da mu budemo vjerni u poslanju i vjerni čovjeku kojem nas šalje” zaključio je nadbiskup Prenđa.
Ines Grbić