BIOGRAD: MOLITVENO KULTURNI SUSRET POVODOM DVA I POL STOLJEĆA ŽUPNE CRKVE SV. STOŠIJE

Povodom proslave 250. obljetnice župne crkve sv. Stošije u Biogradu, u subotu 29. listopada u toj su se crkvi Biograđani, čija se župa spominje 1059. g., okupili na kulturno-molitvenom susretu. Prije Svečane Večernje koju je predvodio don Milivoj Bolobanić, generalni vikar zadarske nadbiskupije, dugogodišnji župnik Biograda u Domovinskom ratu, povijest crkve i župe predstavio je župnik Biograda Zdenko Milić. Crkva sv. Stošije na uzvisini biogradskog poluotoka jednobrodna je građevina s apsidom, jednostavnih baroknih oblika. Na vrhu pročelja je kip zaštitnice sv. Stošije. Duga je 33 m, široka 12,5 m a visoka 10 m. Crkvu je 1761. g. posvetio nadbiskup Mate Karaman, što potvrđuje i uklesani latinski natpis nad portalom  kamenog pročelja: „Bogu predobrom, Svevišnjem, ovaj hram posvećen blaženoj Anastaziji mučenici, prije tjesniji, podgine pobožnost stanovništva starog Zadra, nekada Albamaris, pod župnikom Antonom Jurasovićem, za petnaeste godine nadbiskupovanja Mate Karamana, za upravljanja prokonzula Franje Diedo, godine utjelovljenja Gospodnjeg 1761.“ Crkvu su Turci dvaput zapalili pa su župljani o vlastitom trošku podigli prostraniju i ljepšu. Uz crkvu je 1859. g. podignut zvonik visok 30 m, a tri  velika zvona postavljena su 1925. g. u spomen na tisućitu godišnjicu hrvatskog kraljevstva. Župna kuća je podignuta 1869. g. U spisima kanonske vizitacije nadbiskupa Molina iz 1595. g. spominje se župna crkva u Biogradu i župnik Šimun Berčić iz Sali. U zahvalnosti za djelovanje, don Zdenko je naveo imena 17 biogradskih župnika od 1761. g. Crkva je 1671. g. imala četiri oltara: glavni posvećen sv. Mihovilu arkanđelu, a ostali sv. Roku, Gospi od Karmela i Duhu Svetomu. Godine 1681. tu su i oltari sv. Petra apostola i sv. Ivana Krstitelja. Svi oni su i nositelji imena bratovština djelatnih u župi sv. Stošije, koja je, prema spisima, nekad bila posvećena Gospinu uznesenju.

Sad je u crkvi pet oltara: glavni mramorni sa svetohraništem i slikom silaska Duha Svetoga, kameni oltar prema puku, mramorni oltari Gospe od Ružarija s drvenim kipom i sv. Ante s drvenim kipom, kameni oltar Duše u čistilištu i barokni drveni oltar sv. Stošije s uskrslim Kristom i anđelima. “Trodijelno komponirani oltari pokazuju visoku izvedbenu razinu koja se ogleda u izboru mramora, vještini obrade, klesarskom umijeću izrade kompozitnih kapitela te intarziji sitnih ulomaka mramora u veće, raznolike cjeline. Oltar Gospe Karmelske dopunjen je skulpturom koja se povezuje uz ugledna imena mletačke kiparske umjetnosti. Oltari u Biogradu imaju istaknuto mjesto u korpusu oltarne arhitekture i skulpture u cijeloj Dalmaciji. U inventaru dalmatinskih oltara u obliku slavoluka vezanih uz zid, biogradski žrtvenik je među najvrijednijim primjerima nastalima u 17. st.” rekao je don Zdenko. Predstavio je i vrijednost biogradskih glagoljskih matica krštenih (1722-1829), glagoljske madrikule Blažene Divice Marije od uznesenja (1720-1841), glagoljsko Stanje duša i knjiga onih koji se pričešćuju i ispovidaju (17. i 18. st.). Čuvaju se u Državnom arhivu u Zadru i arhivu Zadarske nadbiskupije u Ordinarijatu. Župnik je istaknuo i značajnu povijest Biograda koji je trpio napade osvajača, u 16. st. Turaka. Grad je osnovan početkom 9. st. kad se formiraju prve hrvatske kneževine. Za vladavine Krešimira III. 1018. g. postaje hrvatski prijestolni grad. Petar Krešimir IV. u Biogradu osniva biskupiju, muški benediktinski samostan sv. Ivana evanđeliste i ženski benediktinski samostan sv. Tome. God. 1102. u Biogradu se ugarski kralj Koloman kruni hrvatskom krunom za kralja Hrvatske i Dalmacije. Mletački dužd Dominic Michieli 1125. g. zauzeo je Biograd i srušio do temelja. Tada su opljačkani njegovi samostani, katedrala, kraljevska palača, svjetovna i crkvena dobra. Biogradsko područje u političkom i crkvenom pogledu dodijeljeno je Zadru, biskupska stolica odlazi u Skradin, a redovnici samostana sv. Ivana odlaze na Ćokovac gdje uz postojeću crkvu sv. Kuzme i Damjana grade samostan. Biograd je danas razvijeni dalmatinski grad u kojem je od 5500 stanovnika oko 4000 katolika.

Ines Grbić