U spomen 250. obljetnice posvete župne crkve sv. Stošije u Biogradu (1761-2011), svečano misno slavlje u biogradskoj župnoj crkvi u nedjelju 30. listopada predvodio je zadarski nadbiskup Želimir Puljić. Od temelja starokršćanske crkve iz 6. st., u 11. st. ta je crkva bila katedrala i krunidbena crkva hrvatskih kraljeva. „Misom želimo zahvaliti Bogu i sv. Stošiji za sve primljene milosti tijekom 250 godina, moliti pokoj za duše vjernika, svećenika i redovništva koji su tu slavili Gospodina i djelovali u životu grada“ rekao je biogradski župnik Zdenko Milić, istaknuvši u ovoj jubilarnoj godini i duhovne obnove u župi. Crkva je obnovljena iznutra, u tijeku je obnova zvonika. Proslava dana posvete crkve slavlje je Isusa koji je glava Crkve, a mi njegovi udovi. To je slavlje njegove otajstvene nazočnosti među nama, rekao je nadbiskup. U toj crkvi može se osjetiti Božja blizina i primiti blagoslov. Oduvijek je bila sveto mjesto, izvor nadahnuća, podizala je ljude i davala snage za nova pregnuća. „Slaveći 250. obljetnicu posvete neka još više zaživi svijest i radost zbog Crkve koja u nama i po nama živi i napreduje. Neka stanovnik Albe Maris, bijelog kraljevskog grada Biograda, osjeti ponos i puls narodne povijesti“ rekao je mons. Puljić, istaknuvši da je to i prigoda zahvaliti našim precima i poticaj da budemo vjerni i u budućnosti. Podsjetio je na bogate povijesne temelje tog grada i hrvatskih vladara; u Biogradu je kralj Petar Krešimir IV. 1059. g. utemeljio biskupiju, a Koloman Arpadović 1102. g. okrunjen je za hrvatskog kralja.
Nadbiskup je protumačio poruku navještaja Božje riječi po proroku Malahiji koji opominje i kori sunarodnjake, te ulomka Evanđelja u kojem Isus kori pismoznance i farizeje. Malahija posjeduje iskrenu revnost za Božje stvari. Dobro poznaje društvene i religiozne prilike i traži načine kako pokrenuti narod na religioznu, kulturnu, nacionalnu i gospodarsku obnovu. „Jahve mu je dodijelio poslanje pa kao prorok otkriva nerede svog vremena. Židovi su po povratku iz babilonskog izgnanstva podigli hram i obnovili kult. Ali Malahija vidi da onaj prvotni zanos, dok se hram obnavljalo, pomalo jenjava. Osjeća se zamor, kriza svećenstva i naroda. To nas podsjeća na našu stvarnost. I kod nas je krajem 20. st. počela obnova okupljanjem oko oltara diljem domovine. Kad smo osvojili slobodu i nezavisnost, molitva se, nažalost, smanjila. Potreban nam je ponovno jedan Malahaija da nas probudi i pokrene“ rekao je mons. Puljić. U osvrtu na evanđeoski ulomak u kojem Isus ukorava farizeje, nadbiskup je istaknuo da evanđelja pokazuju kako je Isus blag, milosrdan, prašta i liječi; strpljivi Mesija koji voli čovjeka i ima mekano srce. „Isus nema gorkih riječi za carinike, grešnice, osim što traži da više ne griješe. No za farizeje nema blagosti i izgovara teške riječi: ‘Jao vama, književnici i farizeji’. Predbacuje im oholost, bahatost kojom se odnose prema narodu. Kori ih zbog pretjeranog isticanja vanjštine i izvanjske pobožnosti, a nutrina im je prazna. Isus nije mogao gledati njihovo guranje na počasna i prva mjesta, pozdrave kojima su im se drugi obraćali. Tim teškim ukorom evanđelje pokazuje kakva duhovna nakaza čovjek može postati. I upozorava da takvi ne budemo. Ima puno ljudi koji šapuću molitve, a onda izgovaraju psovke, kletve, prljavštine i laži. Ima ruku koje su danas sklopljene, a sutra potkradaju, tuku, prijete i ubijaju. Da ne govorimo o onima koji se vladaju po onoj ‘malo Bogu, malo vragu’, tko bolje plati. Farizeji su pravi glumci i licemjeri, jedno izvana, drugo iznutra. Zaboravljaju kako Gospodin ima oštro oko koje gleda srce, a ne haljine, dušu a ne vanjštinu“ istaknuo je nadbiskup. Upozorio je i kako Gospodin ne podnosi osrednjost i mlakost, te je trajna opasnost da površno živimo vjeru, da se ne mijenjamo i ne suobličujemo Kristu. Na kraju misnog slavlja crkvom se zaorila svečana zahvalnica „Tebe Boga hvalimo“.
Ines Grbić