920. OBLJETNICA POSVETE CRKVE SV. MARIJE U ZADRU

Povodom obilježavanja 920. obljetnice posvete crkve sv. Marije u Zadru, u petak 28. listopada svečano misno slavlje u crkvi sv. Marije predvodio je zadarski nadbiskup Želimir Puljić u zajedništvu s 15 svećenika. Spomen je to na 28. listopada 1091. g., kad je posvećena četvrta bazilika u Zadru, sv. Marije. Na okruglu 900. obljetnicu posvete crkve prije 20 godina bio je Domovinski rat i svečanost nije realizirana. „Zvona su šutjela, svjetla potamnila, relikvijari, škrinje i svetinje bile su zazidane. Nije se moglo slaviti jer je rat, poguba ljudske naravi, diljem Lijepe naše vodio krvavo kolo“ rekao je nadbiskup, dodavši na mjestu sv. Marije povijest nije šutjela. Na rimskom Forumu, stjecištu kulta i kulture romanske Iadere, u tabernama Foruma nad kojima je prvostolnica sv. Stošije, počela je živjeti kršćanska zajednica okupljena oko biskupa. S istočne strane Foruma u ranom srednjem vijeku zadarska patricijka Čika, polusestra kralja Krešimira IV., dala je izgraditi samostan i crkvu Sv. Marije. Za vrijeme mise nadbiskup je blagoslovio novi oltar za slavljenje prema puku kojeg primjerenog koludrice nisu imale. Izliven u glini, gipsu i od orahovog drveta, oltar je izradila radionica zadarskog umjetnika Igora Maštruka. Sprijeda prikazuje motive s drevne škrinjice sv. Grgura koja se čuva u Stalnoj izložbi crkvene umjetnosti. To su Krist svevladar na prijestolju, susret Joakima i Ane Radionica, navještenje, sv. Stošija i sv. Krševan, detalji iz kapitula, stupići. Oltar prikazuje motive važne u životu koludrica, dio samostanske skulpture i arhitekture. Misa je počela procesijom preko Trga opatice Čike u kojoj su koludrice u ruci nosile svijeće. Uz spomen 900 godina od preminuća Vekenege, nadbiskup je podsjetio na sve vrijedne koludrice koje su živjele u samostanu i dijelile sudbinu ljudi, Zadra i nadbiskupije. Istaknuo je značaj opatice Benedikte Braun preminule prije 20 godina, a bila je na čelu te kuće u teško vrijeme. „Kao hrabra žena nije se plašila, već je sa svojim susestrama čvrsto držala stijeg Čike i Vekenege. Hrabro je izložila svoj život kako bi sačuvala dragocjenosti i svetinje koje su trebale biti odvezene u Italiju. ‘Zar se može nositi sa sobom ono što ti ne pripada, a da to ne bude krađa?’, rekla je i spriječila odvoz relikvija i dragocjenosti. Zadar joj duguje zahvalnost“ rekao je mons. Puljić. Istaknuo je kako je na pozivnici koludrica povodom jubileja utisnuta riječ ‘pax’, mir. „Mir je dragocjeno blago benediktinske baštine. On proizlazi iz milosti koja je pravi izvor mira i radosti. Sinovi i kćeri sv. Benedikta upisuju tu riječ na zidove svojih ćelija, hodnika i klaustara. Utiskuju tu riječ u svoje duše kako bi im život odsijevao duhovnom otmjenošću i ozbiljnošću. Djeluje nevjerojatnim zaslijepljeni čin bombardiranja koji je sa zemljom bio sravnio taj spomenik vjere i kulture. No mi ne želimo biti suci onima koji su to divljaštvo počinili. Radije Bogu zahvaljujemo što nam se u slobodnoj domovini pruža prigoda biti svjedokom naravi monaškog života te zajednice. Crkva i danas osjeća potrebu takvog oblika života po kojem se oni koji opslužuju pravilo sv. Benedikta izdvajaju iz crkvene i društvene zajednice, okružuju ogradom samoće i šutnje i čine da se odatle čuju zvukovi smirene i sabrane molitve“ rekao je mons. Puljić, podsjetivši kako su Benedikt i monasi u prirodi stvarali oaze tišine. „U društvu je vladalo rasulo, moralna i kulturna klonulost koja im nije pružala mogućnost živjeti u miru i duhovno napredovati. Poznavatelji benediktinske duhovnosti kažu da je najveća zasluga sv. Benedikta to što je u vrijeme velikih seoba naroda i gibanja imao hrabrosti reći ‘Stanite, zaustavite se!’. Ljudi su preživljavali od onoga što su opljačkali, tu bi živjeli neko vrijeme i išli dalje. Benedikt je rekao ‘Može se i drugačije živjeti’. Naučio ih je kako se može obrađivati, zaustaviti, kako se može od vlastitog rada živjeti“ rekao je nadbiskup, upozorivši da je i današnji čovjek uzgiban, nema vremena stati, zasutaviti se, osjetiti tišinu i blagodat mira. „A čovjeku je potrebno zaklonište gdje će naći sigurnost, smirenost, molitvu, rad, prijateljsko povjerenje. Čovjek našeg doba ne doživljava pomanjkanje druženja i zajedničkog života. Njegova je duhovnost ugrožena zbog ‘bujnosti života’, uznemirenosti, buke i grozničavosti. Nema prostora ni vremena za šutnju i prisnu riječ koja se čuje samo u tišini. Nedostaje mu molitva, mir, red, samoća; da bude malo sâm sa sobom. Pravila, molitva i red, zidine, samoća i odvojenost benediktinskih klaustara bile su tomu trajna pomoć“ poručio je mons. Puljić podsjetivši na riječ sv. Benedikta: „Iz unutarnje samoće i kontemplativne šutnje, iz pobjede nad bukom vanjskog svijeta, rađa se dijalog sa samim sobom i s Bogom“. Pozvao je na molitvu za sve preminule u dugom povijesnom ophodu molitve i rada po Reguli sv. Benedikta te poželio da to trolistno slavlje bude poticaj koludricama da ostvaruju evanđeoske savjete i zavjete.

Ines Grbić