ZAVRŠEN SIMPOZIJ CRKVENIH PRAVNIKA U ZADRU

Peti međunarodni simpozij crkvenih pravnika, koji je na dvodnevnom susretu okupio 50 pravnih stručnjaka, među kojima je bilo i deset mladih žena, perspektivni znak razvoja kanonističke znanosti i ohrabrujući kadrovski potencijal u djelovanju crkvenih sudova u Hrvatskoj, završio je subotu 22. listopada okruglim stolom i raspravom o temi ‘Crkveni sudovi u hrvatskim okolnostima: aktualnosti, izazovi, perspektive’. Djelovanje (nad)biskupijskih sudova predstavili su dr. Ivan Ćubelić (Split), mr. Zdravko Katuša (Zadar), mr. Ivan Kovač (Mostar), mr. Marko Tomić (Sarajevo), dr. Ratko Radišić (Zagreb), mr. Emil Svažić (Rijeka) i dr. Nikola Škalabrin (Đakovo). U raspravi o primjeni pravne teorije u praksi, svećenici kanonisti upozorili su na nedovoljno shvaćanje važnosti biskupijskih sudova u poslanju Crkve. Tako zahtjevnu i odgovornu službu odgovorni (biskupi) trebaju ohrabriti materijalnom i personalnom potporom. Djelatnost sudova obavljaju svećenici, uz župničku i druge službe te treba zaposliti kvalitetne vjernike laike, školovati nove pravnike. Ćubelić je upozorio i na poteškoće prvostupanjskih sudaca u pribavljanju kvalitetnih dokaza za donošenje presude. „Većina stranaka na svjedočenju nastoji izgrađivati samo pozitivnu sliku o sebi, trudeći se ocrniti drugu stranu. Stalo im je do nove ženidbe i nespremni su priznati pravu istinu o svojim propustima, zbog kojih nisu bili sposobni prihvatiti ženidbu“ rekao je Ćubelić, istaknuvši da bi prije početka procesa trebalo obaviti predprocesni razgovor, da se stvarno utvrdi ima li stranka dokaze za to što tvrdi u tužbi ženidbe, a poslije u postupku pokaže se nedostatnim i uzaludan trud. „Poteškoća je donositi odluke jer se radi o božanskoj stvarnosti, valjanosti sakramenta i dopuštenja za njegovo ponovno slavljenje“ rekao je Ćubelić, predloživši da se tematizira i služba sudskih vještaka jer često ne razumiju što se od njih traži. Radišić je istaknuo potrebu da se pri sudu uspostavi ured za informativne razgovore; mnogima nije jasno što je ništavost ženidbe i što treba sadržavati tužba da bi bila prihvaćena. Prošle godine u Zagrebačkoj nadbiskupiji obavljeno je 111 razgovora u kojima su strankama u razgovoru i do sat vremena pojašnjavali osnovne informacije, ne ulazeći u meritum stvari.

 

U raspravi se otvorilo pitanje pod kojim bi vidom presude crkvenog suda o ništavosti ženidbe prihvatili civilni sudovi. „Materije su različite jer su dva autonomna pravna područja. Kad vidimo materiju civilnih sudova, osjetimo koja je zahtjevnost i dubina rada crkvenog suda, u odnosu na rješenje civilnog suda. Njih zanimaju imovinsko pravni odnosi, kako će se podijeliti imovina, briga za djecu, piše zbog neslaganja naravi. Mi smo puno dublji. Mi sudimo valjanost ili nevaljanost ženidbe. Civilni sudovi govore o razvodu braka. Radimo pod drugim vidom“ rekao je dr. Slavko Zec. Pojasnio je što znači dekret Apostolske Signature o izvršnosti presude crkvenog suda s civilnim učinkom. To je dogovoreno u konkordatskom pravu. Država hoće dodatnu vjerodostojnost da je sve učinjeno zakonski; da su na crkvenom sudu to učinili ovlašteni službenici, uz poštivanje crkvenih zakona. Signatura tehnički utvrđuje da su ispunjene pravne pretpostavke valjanosti presude na crkvenom području. To je državi dovoljno da priznaje efekte u civilnom području. Mons. Mate Uzinić je rekao da slučaj na crkveni sud dođe nakon civilne rastave i postizanja civilnog učinka. Zato ne vidi smisao u traženju civilnih učinaka presude crkvenih sudova jer dođu i nekoliko godina nakon riješenog spora. U radu crkvenog suda poteškoća je dobivanje dokaznih podataka, npr. od liječnika koji ima obvezu čuvanja liječničke tajne, čije je odavanje povreda prava pacijenta. To dovodi do moguće kaznene odgovornosti. Raspravljalo se o rješenju za dokidanje protuzakonitog postupanja, u čemu bi crkvenom sudu dokaze posredovao državni sud, koji ima autoritet državne vlasti i može osloboditi liječnika čuvanje tajne. „Tu biste bili u komotnijoj i legalnoj poziciji“ rekao je Ivan Milotić crkvenim pravnicima, istaknuvši da se državnost suda ne određuje prema teritorijalnom djelovanju, nego autoritetu države koji se u njemu utjelovljuje. Državni sud u RH su sudovi koji su eksponenti njene vlasti. To crkveni sud nije. Vlast se ogleda u mogućnosti prisile za izvršenje odluka. Dr. Josip Šalković, predsjednik Hrvatskog kanonističkog društva, zamolio je Milotića da odredi nacrt ugovora prema kojem bi crkveni sud došao do dokaznih podataka. Mogući bilateralni sporazum afirmirao bi položaj crkvenog suda i njegovu pravnu relevantnost. „Po službenoj dužnosti moramo prikupljati dokaze. Ništa nije gore za savjest suca, nego kad zna da negdje postoji dokaz, a da stranka u postupku ili sudac do tog dokaza ne može doći. Da ne znaš o njegovoj kvaliteti, a još ako se nadaš da je to čvrsti dokaz. To je važno pitanje. Rješenje ovisi o HBK i Ministarstvu pravosuđa Vlade RH“ rekao je Šalković, poželjevši svima uspjeh u vršenju službe pravednosti na sudovima, u zahvalnosti Bogu za nove spoznaje i obogaćenje susretom.

 

Ines Grbić