MISNO SLAVLJE NA PRVI SPOMENDAN BL. IVANA PAVLA II.

 „Osjećamo i prisjećamo se. Osjećamo kako je bl. Ivan Pavao II. uistinu među nama, u duhu, kao zagovornik i prijatelj naš. Pratio nas je cijelo vrijeme svoga pontifikata. Zahvalni smo Bogu za dar Ivana Pavla II. koji nas je učio raditi i vjerovati“ rekao je zadarski nadbiskup Želimir Puljić u propovijedi svečanog misnog slavlja koje je na prvi spomendan bl. Ivana Pavla II. u subotu 22. listopada predvodio u katedrali sv. Stošije u Zadru. To je slavlje nazvao svetkovinom kojoj su inotnaciju dali pjevači noseći ime blaženika: nadbiskupijski zbor Ivan Pavao II. (osnovan nakon njihovog nastupa za papina pohoda Zadru) pod ravnanjem dirigenta Žana Morovića predvodio je pjevanje mise. Suslavilo je 20 svećenika, a sudjelovali su i članovi Družbe braće hrvatskog zmaja od Istre do Dubrovnika, koji su se u Zadru okupili na svom godišnjem susretu.

 

Neuobičajeno je slaviti spomendan sveca i blaženika na dan njegovog službenog nastupa. Obično se obilježava dan smrti, rođenje za nebo. No Kongregacija je odabrala 22. listopada, a u Časoslovu za prvo čitanje odredila dio iz papine nastupne propovijedi u kojoj je sve pozvao da otvore vrata Kristu: države, ekonomski i politički sustavi, područja kulture, civilizacije i razvoja. Naglasio je da se ne trebaju plašiti Krista, jer on jedini zna što je u srcu čovjeka. Kongregacija je vidjela da je to djelo Duha Svetog i nastup čovjeka koji je označio završetak prošlog i početak novog tisućljeća“ rekao je mons. Puljić, dodavši da je papa prvim govorom osvojio srca ljudi i zacrtao program svog pontifikata. Tada je izjavio da želi svima doći, sve po­sjetiti, zaviriti iza naših kućnih pragova. „Malo koji papa se tako umješno i uspješno približio čovjeku kao Ivan Pavao II. Svatko ga je osjećao blizu. Brojnim pohodima po svim kontinentima urastao je u suvremenu povijest i postao osobitim građaninom svijeta. To se vidjelo i na njegovom sprovodu i beatifikaciji. Bio je čovjek duboke osobne molitve, povučenosti i pobožnosti. Ali i osoba velikih nastupa i masovnih okupljanja. Njegove svečanosti s mladima po stadionima i velikim trgovima pret­varala su se u velika slavlja mladosti“ rekao je nadbiskup. Hrabri Wojtyla je izašao na ulice svijeta protiv idola vremena koje bježi od Boga. Doslovce je shva­tio Kristovu zapovijed: ‘Idi i učvršćuj braću svoju’ i osjećao se glasnikom Kralja, poslan na raskršća života. „Zato je pozvao i Crkvu na novu evangelizaciju i potaknuo da se ne predaje i ne zatvara u sebe, nego da traži nove putove i načine kako progovoriti današnjem čovjeku; neka propituje na kojim novim areopazima treba hrabro djelovati. Na to nas je poticao bl. Ivan Pavao II. Zato je odabran 22. listopada. To je bio početak njegovog djelovanja i njegove evangelizacije“ rekao je nadbiskup, istaknuvši kako se treba ohrabriti izaći u područja koja je papa spomenuo, ne zatvarati se u male zajednice i institucije. „Valja odvažno prihvatiti izazove, uzeti riječ i dati svjedočanstvo. To je kršćanska martyria koja se ne boji suočiti s ateizmom i sekularizmom. To je misijska aktivnost koja ne podnosi mentalitet status quo u pastoralu. Taj zadatak, prema viziji Ivana Pavla II., nije rezerviran samo za ‘izabrane’: biskupe, svećenike, redovništvo. To nije specijalizirana aktivnost koju se daje u najam nekoj skupini ili delegiranim pojedincima. Ona je iskustvo svakog kršćanina i cijele Crkve. I laici su snagom Kristove i proročke službe pozvani aktivno sudjelovati u tom zadatku. Započeti proces nove evangelizacije, tumači bl. Ivan Pavao II., znači ponovno zapaliti vatru koja je gorjela na početku Crkve i dopustiti da nas zahvati žar navještanja, kao i apostole nakon Duhova. Zato se nova evangelizacija nameće, ne kao obveza i dužnost, nego i kao spasonosan lijek, kadar ozdraviti svijet zarobljen strahom, ponuditi radost i smisao života“ poručio je mons. Puljić. Pozvao je vjernike da se priključe tomu i dožive kako je utješno evangelizirati, pa i kad izgleda da sijemo u suzama. „Neka nas u tom zadatku prati zagovor bl. Ivana Pavla II. čiji nutarnji polet i vatru nikakva sila nije mogla ugasiti“ rekao je nadbiskup, poželjevši da ljudi po Crkvi ne osjete tugu i zamor, nego žar, revnost i radost.

 

Mons. Puljić je naglasio da hrvatski narod ne smije zaboraviti papinu očinsku brigu kad je bio Domovinski rat. Nije se umarao moliti za mir u nas i činiti sve u obustavi stradanja. Zahvalni smo mu što je pomagao da svijet prizna Hrvatsku kao suverenu državu. Nadbiskup je podsjetio na papin treći pohod Hrvatskoj kad je rekao: „Neka Bog nastavi blagoslivljati i štititi Hrvatsku! Ona će uvijek imati povlašteno mjesto u mojoj ljubavi i u mojoj molitvi“. Kako se ne osjetiti dirnut tim očinskim riječima koje je izgovorio, rekao je mons. Puljić. Podsjetio je i na papine riječi na kraju mise u Gružu: «Dugo sam vremena želio posjetiti Dubrovnik. Ta se moja želja danas ispunila. Zahvaljujem Bogu na tome». „Te su riječi bile pisane za vrijeme mise. U protokolu nisu bile predviđene. Papin tajnik Dzivisz tadašnjeg je papinog suradnika mons. Martina Vidovića zamolio da to prevede. Papa je toga trenutka to htio reći. To su posebne riječi koje su potaknule vlasti Dubrovnika da ga proglase počasnim građaninom. Spominjući se tih trenutaka osjećamo se radosni i ponosni. I Bogu zahvalni što smo bili svjedocima tih nezaboravnih događaja“ rekao je mons. Puljić.  

 

Ines Grbić