Pučka kuhinja ‘Sv. Vinka Paulskog’ caritasa Zadarske nadbiskupije u petak 16. rujna obilježila je 15 godina svog rada, spominjući se 16. rujna 1996. g. kad je na ponos pokretača Marijana Oblaka i Ivana Prenđe, tadašnjih zadarskih nadbiskupa osjetljivih za potrebe tzv. malog čovjeka, s tadašnjim ravnateljem caritasa don Čedomilom Šuprahom, otvorila svoja vrata u Zadru. „Taj dan je bio izazov za sve nas. Danima prije otvaranja kolegica i ja smo tražili korisnike koji su trebali taj oblik pomoći. Išle smo od vrata da vrata naših korisnika, skupljali ih i dovodili u kuhinju. Prvog dana je bilo deset korisnika. Ljudi nisu znali u što dolaze, hoće li biti u kontinuitetu. No mi smo svaki dan svojim radom potvrđivali da je tu sigurnost, da je to za njih učinjeno i nema razloga da se boje“ rekla je Mirjana Tadić, zamjenica ravnatelja zadarskog caritasa don Ivice Jurišića. U 15 godina u kuhinji je podijeljeno 900 000 obroka. Godišnje caritas za nju izdvaja milijun i tristo tisuća kuna. Zapošljava pet djelatnika i djeluje uz pomoć Grada Zadra i dobrotvora. Sedam dana u tjednu, i za blagdane, dnevno se u kuhinji podijeli 250 obroka; 49 korisnika svaki dan obrok se odvozi kući. To su stari i nemoćni koji žive sami i Caritas im jedini pokuca na vrata. Uz to, 35 samaca čija je mjesečna socijalna pomoć 500 kn, u pučkoj kuhinji uz ručak dnevno dobiju i večeru. „Nikad nismo došli u situaciju da nismo znali što ćemo sutra pripremiti. To je velika stvar, kad znamo da možemo osigurati obrok, zahvaljujući i Gradu Zadru koji je prepoznao rad kuhinje i pomaže od početka. Njihov Ured za rad, zdravstvo i socijalnu skrb većim dijelom sufinancira obroke i plaću djelatnika i to nam je velika sigurnost. Sretni smo da nismo u situaciji da ne znamo što ćemo ljudima dati jesti. Ne bi trebalo biti gladnih. Ne možemo svugdje stići, znamo da ima gladnih, pa nam je bitna i pomoć susjeda da nam jave da dođemo i vidimo situaciju. Nema potrebe da ljudi oskudijevaju u obroku. Ljudi ne trebaju tražiti po kontejnerima koricu kruha. Svi u potrebi mogu doći“ kaže Tadić ističući da je Hrvatski Caritas od ovoga siječnja dogovorio suradnju s Intersparom pa pučka kuhinja svaki dan od tog lanca dobije kruh i peciva neprodane od prethodnog dana. „To je svježe, u dobrom stanju i puno nam znači, jer tako potrebni ne dobiju samo kruh koji ih slijedi uz obrok, nego ljudi uvijek mogu ponijeti kruha koliko god žele. A dolaze i drugi, koji ne žele obrok u kuhinji, ali dođu po kruh jer imaju više djece. Kad čovjek ima kruha u kući, kao da sve ima“ kaže Tadić. Tvornica kruha Zadar caritasu je 13 godina kruh davala besplatno, a sad ga zbog i za njih teže situacije daju po vrlo povoljnoj cijeni. Velika poduzeća i donatori daju viškove, osobito iz poljoprivrednih krajeva, Ravnih kotara. „Trudimo se da obrok bude kvalitetan jer znamo da je to za većinu jedini obrok. Ljudi su osjetili da smo uz njih. To je bilo 15 teških godina poraća. Uspjeli smo. Možda se nekom ne sviđaju pučke kuhinje, ali sreća je nekome dati i znati da je to veliki spas za čovjeka. Naši sugrađani su velikog srca i viškove i sami dovezu. Ovo ljeto imali smo velike količine paradajza i paprike, osobito od poduzeća ‘MBM’, a i obrt ‘Sead’ s veletržnice davao je sve što nije prodao a u dobrom je stanju“ kaže Tadić.
Zadarski caritas prije sedam godina otvorio je Pučku kuhinju i u Benkovcu za 110 korisnika; od toga 74 korisnika obrok se dostavlja kući. To su stari i nemoćni ljudi koji su se nakon oslobođenja okupiranog područja htjeli vratiti u svoj dom. Dislocirani su od kuhinje koja se nalazi u centru Benkovca pa im dnevno dva tima odvoze hranu. U benkovačkoj pučkoj kuhinji je dvoje zaposlenih i uspješno surađuju s drugim službama; svakodnevno sortiraju hranu u posude da bi je jedan tim, kućne njege te osoba iz Crvenog križa odnijeli na kućne adrese ljudi u potrebi.
Ines Grbić