U mjestu Turanj, u subotu, 17. rujna 2011., održan je Drugi sabor malih glagoljaša “Ajmo dico glagolati”, u sklopu kojega je održana i glagoljaška misa, na staroslavesnkom jeziku hrvatske redakcije, koju je u dupkom ispunjenoj župnoj crkvi Gospe Karmelske u Turnju predvodio fra Izak Špralja (trećoredac-glagoljaš) iz Samostana sv. Mihovila u Zaglavu na Dugom otoku.
Posebno za ovu prigodu, pjevači iz Turnja su obnovili napjeve stare turanjske glagoljaške mise, koja se zadnji put pjevala pred oko 45 godina. Misa je obnovljena pod vodstvom etnologa Livija Marijana iz Zadra a na temelju magnetofonskih snimaka pokojnog akademika Jerka Bezića, koji je na blagdan Bezgrješnog začeća blažene Djevice Marije, 8. prosinca 1963. godine snimio glagoljašku misu u Turnju. Misu je tada glagoljao don Albert Milanja, svećenik rodom iz Zaglava. Zanimljivo je da je turanjska misa ponovno obnovljena i otpjevana upravo 17. rujna, na godišnjicu smrti posljednjeg od starih turanjskih crkvenih pjevača Roka Mirkovića, koji je do 1975. godine još predvodio starinsko pjevanje u crkvi u Turnju. Čitavo misno slavlje se “glagoljalo” – pjevalo i molilo na staroslavenskom jeziku hrvatske redakcije, uključujući i “Viruju” (Vjerovanje) onako kako su “od stoljeća sedmog” molili i pjevali naši stari. Turanjski je napjev mise posebno milozvučan i izražajan, s prepoznatljivim dalmatinskim melosom, a mlađa generacija turanjskih pjevača otpjevala je svoju turanjsku misu s istim žarom i zanosom kao i njihovi djedovi pred više od pola stoljeća. Glagoljaško bogoslužje i pjevanje, kao jedinstveni, izvorni hrvatski kulturni fenomeni, spadaju u najautentičniji dio hrvatske narodne samobitnosti i kulture. Naime, Hrvati – i to oni uz jadransku obalu, jedini su narod na svijetu koji je u okviru Katoličke Crkve imao povlasticu služiti rimski obred ne na latinskom, kao svi ostali narodi, već od početka na staroslavesnkom jeziku posebne hrvatske redakcije. U dugoj i mučnoj hrvatskoj povijesti, kada nije bilo narodnih vladara, ni škola, ni ijednog medija na domaćem jeziku, kada su se sve institucije služile latinskim ili talijanskim, jedino je glagoljanje u našim crkvama moglo sačuvati naš nacionalni i kulturni idenitet. Pjevajući obrede iz glagoljicom pisanih misala i brevijara (časoslova) naši su domaći popovi glagoljaši zajedno s pukom tako stvarali posebne, izvorne napjeve koji su se stoljećima prenosili s koljena na koljeno, u usmneoj predaji, od djeda na unuka. Tako je čitava hrvatska obala prožeta bogatstvom jedinstvenog crkvenog glagoljaškog pjevanja koje se razlikuje od mjesta do mjesta i od kraja do kraja u onoj mjeri u kojoj se i folklorno svjetovno pjevanje razlikuje. Tako će se u glagoljaškom pjevanju Istre i Kvarenera odmah prepoznati tzv “istarska ljestvica” dok će se u srednjoj i južnoj Dalmaciji, u okolici Splita, na Hvaru, Braču i Šolti glagoljaško pjevanje jedva razlikovati od dalmatinskog klapskog pjevanja.
Zadarska je nadbiskupija bila jedna od najžilavijih glagoljaških uporišta kroz povijest i sve su njezine župe bile glagoljaške. Tek 1960-tih godina, kada je Drugi vatikanski koncil donio reformu bogoslužja za čitavu Katolički Crkvu, svi su narodi prešli s latinskog na svoj materinji jezik u bogoslužju, pa je prvi put u povijesti nastala npr. misa na francuskom ili engleskom jeziku. U hrvatskim glagoljaškim krajevima taj je prijelaz bio neznatan jer se stoljećima molilo na domaćem jeziku. Međutim, nedovoljnim vrednovanjem ovog fenomena, 1970-ih i 1980-tih godina, kada u crkveno pjevanje ulaze američke šansone i kada crkveno pjevanje mahom preuzimaju zborovi, pučko glagoljaško pjevanje nažalost pomalo izumire a u mnogim našim crkvama i nestaje. U nekim se župama sačuvalo tako što su se stari napjevi prilagodili novim bogoslužnim tekstovima, no u većini crkava, kao u Turnju, zajedno sa starim jezikom nestali su i napjevi. S time je osiromašena hrvatska kultura u cjelini i izgubljen jedan jedinstven i posve originalan elemenat naše izvorne kulturne baštine. U posljednjim godinama raste zanimanje za glagoljicu i glagoljaški baštinu u svim segmentima njezina izražaja, pa tako i u glagoljaškom pjevanju. Nedavno su obnovljene g glagoljaške mise u Kalima na otoku Ugljanu i u Žmanu na Dugom otoku, a evo sada i glagoljaška misa u Turnju, na čast i pohvalu današnjoj generaciji Turanjaca, a na vječni spomen stoljetnih generacija turanjskih glagoljaša i turanjskoga puka.
Livio Marijan