IZLAGANJE DR. MILANA ŠIMUNOVIĆA NA 35. KATEHETSKOM DANU ZADARSKE NADBISKUPIJE

Dr. Milan Šimunović na 35. Katehetskom danu Zadarske nadbiskupije

ŽUPNA ZAJEDNICA I KATEHEZA U SVJETLU NOVE EVANGELIZACIJE

Mons. dr. Milan Šimunović, istaknuti katehetičar i pastoralni teolog, izlagao je na 35. katehetskom danu zadarske nadbiskupije o temi ‘Župna zajednica i kateheza u svjetlu nove evangelizacije’. Predstavio je sadašnji kontekst vremena u kojem dolazi do blokade evangelizacije, a onda i kateheze. „Stručnjaci govore da se danas događa nešto dublje od opadanja pripadnosti Crkvi i da u povijesti nema sličnog trenutka ovom sadašnjem. Današnji čovjek ne odbacuje religiozno kao takvo, jer osjeća se povrat svetoga na mnogim razinama. Sve se individualizira i privatizira, može se govoriti i o instrumentalizaciji vjere i Boga. Suvremeni čovjek je lutalac, sve proba, sve hoće vidjeti, javnost ga jako zanima; ali za ništa se ne želi uhvatiti, opredijeliti, založiti, za ono što bi ga mijenjalo“ upozorio je predavač, dodavši da je to veliki izazov za evangelizaciju jer ona traži obraćenje, promjenu. Nastupila je antievangelizacija, antivjeronauk. Raste vjera izvan Crkve. Evangelizacija traži osobni kontakt, istaknuo je dr. Šimunović, naglasivši da se u korištenju novih tehnoloških dostignuća kontaktira, ali to nije osobni kontakt. „Vjera traži osoban kontakt, susret osoba licem u lice, suset s Kristom, osobito u euharistiji. Također, velik broj vjernika živi u svetom turizmu: na hodočašćima, iscjeliteljskim seminarima“ upozorio je dr. Šimunović, primjetivši niz pojava: znatno osipanje vjernika mlade i srednje dobi, svođenje crkvenog života na ispunjavanje blagdanskih dužnosti, nesnalaženje i frustracije svećenika i vjeroučitelja glede učinkovitosti sakramenata. „U svim tim mijenama župa je najviše na udaru i zapada sve više u krizu. Može se dogoditi da se u nekim stvarima Crkva uhvatila previše svojih struktura i institucija. Koliko je teološki rječnik razumljiv suvremenom čovjeku? Treba voditi računa o promijenjenim okolnostima i usmjeravati obnovu župnih zajednica kako bi kvalitetnije mogle odgovoriti na te izazove“ poručio je predavač, istaknuvši da nova evangelizacija nije pitanje samo nove metode, nego je to drugačiji zahvat u evanđelje i poklad Crkve. „Nova evangelizacija je nova u naglascima, načinima, a način nije samo ambalaža, to je osoba. Način, izričaj, bitno ulazi u sadržaj; i potom žar. Svijet je pluralan i Crkva se sve više uvjerava da i u Crkvi mora doći do određene pluralnosti, kad se radi o mijenjanju župnih zajednica. Jer promijenila se evangelizacijsko katehetska paradigma. Kad danas teolozi katehetičari kažu da vjera nije samo vjera nasljeđa, nego je vjera izbora, to nije propast. To je novo, jer vjernika treba uvjeriti da svaki dan treba izabirati, opredijeljivati se za Krista i odgovarati na pitanja koja mu postavlja život“ rekao je dr. Šimunović smatrajući temeljnim pitanjem što se mora mijenjati u župnoj zajednici da bi mogla više zahvaćati ljude. „Župa bi trebala postati zajednica vjere, ne samo obredni skup. Koji je identitet našeg vjernika: je li to savez naroda koji živi zajedništvo s Bogom, je li spasenjski susret s Kristom, duh suodgovornosti i suradnje što će se očitovati sudjelovanjem u izradi, donošenju i provođenju pastoralnih planova. Što se događa da vjernika to ne zahvaća dubinski“ upitao je predavač, istaknuvši da se mora promijeniti lik vjernika, zajednice i Crkve, vjernik treba izaći iz infantilnosti svoje vjere. „Zrela, kritička, stvaralačka, nova vjera traži iskorak, zalaganje, obraćenje. Hoće li vjernik prihvatiti rast u vjeri kad ga pozivamo na katehezu odraslih, što nažalost mnogi odbijaju? Župne zajednice trebaju postati više bratske i sestrinske“ poručio je dr. Šimunović, pozivajući se i na riječi Ivana Pavla II. o potrebi prikladnijih struktura i novog poleta po modelu značajnijih strukturalnih promjena župe kao zajednice zajednica; bazičnih zajednica gdje se vjernici mogu uzajamno nositi i više osjetiti bratko sestrinski odnosi. Dr. Šimunović je potaknuo na uvažavanje novog načina rada, ne samo propovijednički, moralizatorski, nego više poticati izmjenu misli, međusobno slušanje te prijelaz od manifestacijskog u evangelizacijski pastoral. Treba promicati svijest da župna zajednica mora biti aktivan subjekt i novo shvaćanje odgovornosti. „Kad laici traže odgovornost, to nije u suprotnosti s hijerarhijskom naravi Crkve. Ivan Pavao II. je rekao da laici u biskupijskim pastoralnim tijelima moraju suodlučivati da bi se više vidjelo da su Crkva. Njima suodgovornost nitko ne poklanja, nego ona se rađa iz poziva, krštenja i drugih sakramenata“ rekao je dr. Šimunović. Istaknuo je da promicanje funkcioniranja živih vjerničkih krugova proizlazi iz koncilske vizije Crkve kao zajednice, Božjeg naroda. „Osjeća se težnja za novim, malim oblicima zajedništva, po mjeri čovjeka, kao i potreba da se ostvari koncilsko poimanje Crkve kao bratstva. To znači da treba premisliti pravno institucionalni aparat i klerikalni mentalitet koji ne omogućuje da dođe do izražaja proročka i karizmatska dimenzija crkvene dinamike. Na toj crti, u novo vrijeme razmišlja se o župi kao zajednici zajednica koje će omogućiti rast u vjeri i veću suodgovornost za djelovanje vjernika laika. Bit malih zajednica (biblijska, molitvena, karitativna), bit grupiranja vjernika po afinitetu je da djeluju konvergentno; imaju okosnicu liturgijske godine, a u njima se događa različitost ponude izvan stereotipnog pastorala jednakog za sve. Omogućava se međugeneracijsko prenošenje vjere jer te zajednice postaju katehetske skupine i uključuju u sebi različite uzraste“ rekao je dr. Šimunović, istaknuvši značaj i potrebu čuvanja eklezijalnog zajedništva. Nepoželjno je izdvajanje iz župne zajednice, svi se moraju uključiti u župu i svojim dinamizmom i inovacijom obnavljati župnu zajednicu. Svaka župna zajednica treba postati katehetska skupina, s ciljem zahvaćanja odraslih, potrebno je umreživanje roditelja i djece. Dr. Šimunović zaključno je rekao: „Crkva postoji radi evangelizacije, da bi iskoračila prema onima kojih nema. Župa mora imati misionarski model, ići susret drugima, poći u situacije gdje je žiža života, prema otvorenom i proročkom pastoralu. Ovaj svijet nije ništa lošiji do svjetova prije, nego je drugačiji. Moramo i mi u mnogočemu biti drugačiji“.

U uvodnoj riječi don Gašpar Dodić, predstojnik Katehetskog ureda zadarske nadbiskupije, predstavio je dr. Šimunovića kao najstarijeg hrvatskog katehetičara koji je protagonist projekta župne kateheze u obnovi župne zajednice. Jedan je od glavnih predvoditelja katehetskog pokreta sedamdesetih godina u Crkvi u Hrvata u ostvarenju pokoncilske kateheze. Početkom 1990-ih dr. Šimunović je osobito doprinio sistematizaciji hrvatskog modela katoličkog vjeronauka u školi. „Posebnost Šimunovićevih nastupa i pisanja je u tome što se ne zadržava na teoretskim raspravama nego, temeljem praktičnog iskustva rada, pruža i konkretne smjernice i modele rada u stvaranju novog lica Crkve i župne zajednice“ rekao je don Gašpar.

Ines Grbić