Nadbiskupova propovijed na Službi riječi
35. Katehetski dan Zadarske nadbiskupije
Zadar-Belafuža, 7. rujna 2011.
Čitanja:
1 Tim 4,12-16
Evanđelje: Mt 28, 16-20
1. Pavlove preporuke mladom učeniku Timoteju najljepši su praktični savjeti svećeniku, a mogli bismo reći i svakom kateheti, ocu, majci kao i svakomu tko se bavi odgojem drugih, posebice odgojem u vjeri. Promotrimo sada ova četiri retka i na tri glagola koje Pavao upotrebljava, a oni su vrlo praktični i aktualni. Najprije moli svoga voljenoga učenika neka bude uzor u vladanju. Onda ga potiče neka se ne umara proučavati Sveto Pismo, i neka propovijeda, kara, opominje i prijeti sa svom strpljivošću i naukom (2 Tim 3, 1-4). A budući da je Timotej kao mladi biskup po svojoj službi pozvan i poslan navješćivati Riječ Božju i odgajati ljude u vjeri, određuje mu neka to čini s blagošću. Dakle, moli ga neka bude ‘uzor u vladanju’, preklinje ga neka ‘propovijeda, kara i opominje’ i određuje neka to ‘čini blago’. Potičući Timoteja neka svojim vjernicima bude ‘uzor u riječi, vjeri i vladanju’, on ga poučava da ‘pazi na jezik’, na izražavanje, na govor općenito. Da se ne kaže kako mnogo priča, a malo kaže. Po rječniku te ljudi prepoznaju. Zbog toga neka bude uzor i kada govori i kada piše, kada propovijeda i kada poučavao. Neka bude uzor na ulici i u kući, u razredu i u zbornici, na kopnu i na moru, na brodu i u trgovini, u Efezu i u Rimu.
Što Pavao misli kada savjetuje Timoteju neka bude uzor u vjeri?! Apostol zapravo cilja na vjernost Bogu, Kristu i evanđelju. Gledom na nas svećenike i redovnike Pavao cilja na našu vjernost zadanoj riječi i obećanjima. Misli na polaganje ruku i zakletvu: Tako mi Bog pomogao! On cilja na poslušnost, siromaštvo i čistoću; na vjernost Kristu, Crkvi i zadanim idealima. Mogli bismo kazati da Pavao misli i na katehete i vjeroučitelje, te ‘suvremene Timoteje’ kojima poručuje neka budu i ostanu vjerni Bogu, Kristu, crkvenom nauku. Neka se posvete čitanju vjerske literature i posebice proučavanju Svetoga Pisma. Jer, kako ćemo kao učitelji, roditelji ili vjeroučitelji druge poučavati o Božjoj Riječi, ako je trajno ne proučavamo i o njoj meditiramo?! Nije bez razloga naš zemljak sveti Jeronim govorio je kako ‘ne poznavati Sveto Pismo znači ne poznavati Riječ koja se u Kristu utjelovila’.
2. U završnom tekstu Matejevog evanđelja čuli smo kako apostoli ‘kada ga ugledaše, padoše ničice pred njim. A on im pristupi i prozbori: Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji. Pođite, dakle, i učinite mojim učenicima sve narode’ (Mt 28, 19). Divan je to scenarij koji se ponavlja svaki put kad se učenici okupe zajedno moliti i planirati, kao što smo to mi danas učinili. ‘Kad ga ugledaše, padoše ničice pre njim’. U ovom prvom dijelu radnoga sastanka želimo u molitvi i sabranosti, ‘ničice pred Gospodinom’, razmišljati o župnoj zajednici i katehezi u svjetlu nove evangelizacije. To je troplet koji se već godinama, manje ili više uspješno, tka i veze ovim našim rukama i našim umom. Ali, i nadasve to se zbiva Božjom snagom i njegovim nadahnućem. Svjesni otajstva Riječi, koja je iz nepristupačnih visina došla u naš ograničeni prostor i vrijeme, i mi poput apostola padamo na koljena zahvalni za otajstvo koje je našlo svoj dom u Crkvi kojoj i mi nedostojni služimo.
Riječ Božja, dakle, ‘dolazi sa Siona’ (Iz 2, 3) i upućuje se ulicama svijeta kako bi se susrela s ljudima koji traže istinu, pravdu i mir. Tako se, eto, po trgovima i ulicama naših sekulariziranih naselja još uvijek osjeća ‘skriveni lahor Duha i sjeme nade’, poput treptaja i iščekivanja. A izražen je u liturgiji i onim molitvenim tekstovima koji najavljuju kako će ‘isklijati mladica iz panja Jišajeva’ (Iz 11, 1). Zbog toga usrdno molimo neka ‘dođe, razvedri lice svoje i spasi nas’ (Iz 45, 8). Jer, osjećamo kao da sve više vlada nevjera i ravnodušnost; kao da zlo pobjeđuje dobro. I stječe se dojam kao da buka iz ‘Babilona nadjačava molitveni duh Jeruzalema’ pa želi ušutkati Božju Riječ, ili je ukloniti iz domova i gradova, škola i institucija (kao što se nedavno dogodilo s križevima u jednom španjolskom mjestu).
3. Zbog toga nam trebaju ovi Pavlovi savjeti mladom učeniku Timoteju. Posebice njegove riječi. Posebice njegovi poticaji neka nastoji. Oko toga nastoj. Sav u tomu budi da tvoj napredak bude svima očit. Nastoj! Čitav nam je život nastojanje, zalaganje, borba, pokušaji. Teži za pravednošću, vjerom, ljubavlju, mirom sa svima koji iz čista srca prizivlju Gospodina. Lude pak i neobuzdane raspre odbijaj, znajući da rađaju svađama. Jer, sluga Gospodnji se ne svađa, nego je nježan prema svima, sposoban poučavati, zlo podnositi, s blagošću preodgajati protivnike, ne bi li ih Bog obratio da spoznaju istinu’ (2 Tim 2, 22-26). Kakav divan poticaj. Uzalud nam i riječi i djela, i učenost i napredak, ako ne ustrajemo. Sve će biti uzaludno, ako ne ustraješ, Timoteju! Ovim savjetima ne treba komentara.
Lijepo je osjetiti gorljivoga apostola koji propovijeda neustrašivo i smjelo. Bez straha od ljudi. Ali, i bez želje za sviđanjem ljudima. Posebice je dirljivo vidjeti s kako velikom brigom i ljubavlju pazi na Božje stado koje mu je povjereno. Za nas je ovo osobito poticajno, jer, svetim redom, dekretom ili mandatom pozvani smo biti uzori, svjedočiti i naviještati. ‘Jer što navješćujem evanđelje, nije mi na hvalu, ta dužnost mi je, veli Pavao i nastavlja, ‘jao meni ako evanđelja ne navješćujem’ (1 Kor 9, 16). Ne zanemari milosnog dara koji je u tebi polaganjem ruku starješinstva. Posveti se čitanju, poticanju i poučavanju. I budi ‘uzor u riječi, vjeri i vladanju, u ljubavi, vjeri i čistoći’. Amen.
Mons. Želimir Puljić, nadbiskup zadarski
Zadar, 7. rujna 2011.