Nadbiskupov uvodni pozdrav
35. Katehetski dan Zadarske nabiskupije
Zadar-Belafuža, 7. rujna 2011.
Župna zajednica i kateheza u svjetlu nove evangelizacije
Dragi svećenici, redovnice i redovnici, vjeroučitelji, braćo i sestre u Kristu!
1. Okupili smo se na ovom 35. Katehetskom danu Zadarske nadbiskupije na kojem će se razgovarati o ‘župnoj zajednici i katehezi u svjetlu nove evangelizacije’. Posebice mi je drago što će nas u ovu problematiku uvesti ugledni katehetski djelatnik i profesor na teologiji u Rijeci, dr. Milan Šimunović s kojim se dugo poznajem. Surađivali smo godinama u organizaciji katehetskih ljetnih škola. Hvala vam, profesore, što ste prihvatili doći i biti s nama danas, te sa svećenicima župnicima, redovnicama i redovnicima, vjeroučiteljima i katehetama razmišljati o ovoj važnoj i aktualnoj temi.
Znamo da je termin ‘nove evangelizacije’ uveo blaženi Ivan Pavao II. kad je prvi put kao Papa došao u svoju rodnu Poljsku (1979.), te četiri godine kasnije u prigodi susreta s biskupa Latinske Amerike (1983.). O samom terminu još se diskutira i raspravlja. Radni dokument ‘smjernica’ za slijedeću sinodu biskupa, koja nosi naslov ‘Nova evangelizacija za prijenos kršćanske vjere’, pokušava opisati ovaj pojam. Tako se pojašnjava da nova evangelizacija nije ‘ponavljanje one prve’, nego hrabrost stvarati nove putove pred novim promjenama koje su se zbile. Pred novim izazovima, dakle, Crkva se ne predaje i ne zatvara u sebe, nego traži nove putove i načine kako progovoriti današnjem svijetu. Zbog toga ‘nova evangelizacija’ zapravo je ‘odvažnost i sposobnost kršćana čitati i odgonetavati nove scenarije kao mjesta i prostore za naviještaj evanđelja. O njima je progovorio Ivan Pavao II. u enciklici ‘Remeptoris missio’ kada je ‘kulturu, politiku, ekonomiju, obavijesna sredstva, znanost i tehnologiju nazvao suvremenim areopazima’ (br. 37).
2. Što kršćani imaju činiti u novim okolnostima, na tim suvremenim areopazima?
Moraju imati hrabrosti ući na pozornicu spomenutih fenomena, uzeti riječ i dati svoje svjedočanstvo. To je ona kršćanska ‘martyria’ koja se ne boji konfrontirati ni s agresivnim ateizmom, niti sa zavodljivim sekularizmom. A jedno i drugo, znamo, imaju cilj ukloniti Boga iz života ljudi. Isusova odredba apostolima neka ‘idu u svijet i navijeste evanđelje svakom stvorenju’ (Mk 16, 15), kako smo malo prije čuli u crkvi, pokretačka je snaga i nadahnuće nove evangelizacije koja je prožeta kršćanskom nadom i proročkim duhom evanđelja. Ona je zapravo sinonim za misijsko poslanje Crkve koja mora i danas ostvariti taj prijenos i navještaj evanđelja (‘traditio Evangelii’).
Valja, međutim, odmah naglasiti kako evanđelje nije samo riječ ili nauka. Nije samo sustav vjerovanja, propisa i morala. Ono je i mnogo više. Ono je susret s Osobom Isusa Krista, kako lijepo piše Benedikt XVI.: ‘Na početku kršćanstva nije bila neka etička ili idejna odluka. Bio je događaj i susret s Osobom koja je sve usmjerila’ (‘Deus caritas est’, 1). Zbog toga je skoro nemoguće prenijeti evanđelje ‘ako prije toga nismo susreli Isusa’, ako nismo bili s njime. Samo ono ‘biti s njime’ daje nam snagu, poticaj i nadahnuće pričati o njemu i podijeliti s drugima sve lijepo, pozitivno i dobro što smo s njime doživjeli. Poput učenika iz Emausa kojima je ‘srce gorjelo dok su putem razgovarali s njime’ (Lk 24, 32).
3. Zadatak naviještanja nije, međutim, ograničen na ‘izabrane’, niti rezerviran za pojedince. On je dar svakom kršćaninu-laiku koji s povjerenjem odgovara na poziv vjere. Vi ćete, poštovani svećenici, vjeroučitelji i katehete nakon teoretskog izlaganja poći i po skupinama izmijeniti iskustva gledom na mogućnosti kateheze prvopričesnika, potvrđenika, studenata i mladih, roditelja i odraslih kroz posebne župne vjerničke krugove kako je predloženo u dokumentu HBK ‘Župna kateheza u obnovi župne zajednice’. Kateheza i nova evangelizacija mogu postati istinskim odgojnim procesom samo ako postoji župna zajednica u kojoj kršćani, nošeni otajstvom Krista Uskrsloga, radosno pružaju ‘odgovore svima koji ih zapitaju za razloge nade koja je u njima’ (1 Pt 3, 15). To je zapravo stil nove evangelizacije. On obuhvaća i misao i akciju, ponašanje i javno svjedočenje, nutarnji život zajednica i misijski polet, predanje i služenje u vidu priopćenja kršćanskoga dara nade. To je stil koji je nosio apostole dok su propovijedali, a kralj Agripa je opisao riječima dok je Pavla slušao: ‘Zamalo pa me uvjeri, te kršćaninom postah’ (Dj 26, 28).
U ovo naše vrijeme, koje proživljava ‘pustinju Božje tame i prazninu vlastite duše’ (Benedikt XVI.), Crkva mora iznova poput prvih apostola uputiti se ulicama svijeta kako bi ljude dovela k izvoru života i upoznala ih s Božjim Sinom koji nam kao prijatelj dariva život u punini (Iv 10, 10). Neka nam bratsko druženje pomogne da doživimo kako je Gospodin uistinu s nama. Neka nas Uskrsnuli blagoslovi kako bi i naše srce gorjelo za njega i njegovo Kraljevstvo. Posebice neka nas privuče sve bliže i bliže izvoru života da postanemo bolji svećenici, redovnici, vjeroučitelji, kršćani i vjernici. U tom vidu želim plodno i blagoslovljeno današnje zborovanje.
Mons. Želimir Puljić, nadbiskup zadarski
Zadar, 7. rujna 2011.