NADBISKUPOVO PISMO NA POČETKU ŠKOLSKE GODINE 2011/2012
Broj: 1457/2011.
Zadar, 27. kolovoza 2011.
Župnim uredima i katehetama u Nadbiskupiji
1. Kad je proljetos u lipnju zvono najavilo završetak škole, profesori, nastavnici i đaci pošli su na zasluženi ljetni odmor koji je, evo, završio. A konac školske godine bio je obilježen divnim iskustvom naše radosti i zajedništva zbog blagoslovljenog pohoda pape Benedikta XVI. Bili su to dani koje ćemo dugo pamtiti; dani koje nam je učinio i darovao Gospodin. Ozračju naše duhovne radosti doprinijeli su posebice mladi vjernici, učenici, đaci i studenti. Upravo su se oni na Trgu bana Jelačića, sjećamo se, iskreno i glasno radovali. I sabrano molili pa tako pružili dojmljivo svjedočanstvo da znaju kome su povjerovali.
Pišem vam ovo pismo, dragi učenici, po povratku s međunarodnog susreta mladeži koji je održan u Madridu od 16. do 21. kolovoza 2011. Prije 26 godina, naime, blaženi Ivan Pavao II. ustanovio je Svjetski dan mladih (1985.), te s radošću predvodio devet velikih susreta mladih vjernika iz čitavoga svijeta. Njegov nasljednik Benedikt XVI., samo nekoliko mjeseci po preuzimanju službe Petrovog namjesnika, predvodio je svjetski susret mladih u Kölnu (2005.), a tri godine kasnije i u Sydneyu (2008.). Ove pak godine polovicom kolovoza predsjedao je veličanstvenom susretu katoličke mladeži u Madridu na kojem sam imao milost i radost osobno sudjelovati.
2. Sudionici ovogodišnjega svjetskoga ‘molitvenog festivala’ katoličke mladeži, među kojima i oko dvije tisuće Hrvata, izrazili su zahvalnost Ivanu Pavlu II. za dalekovidnu inicijativu koju je započeo prije četvrt stoljeća. Ovakva okupljanja, naime, omogućuju mladima da se susreću, zajedno slušaju Božju riječ, otkrivaju ljepotu Crkve, te skupa dožive iskustvo vjere koju samo Krist darovati može onima koji se u njegovo ime okupljaju. A u glavnom španjolskom gradu Madridu, tih dana okupilo se u Kristovo ime oko dva milijun mladih vjernika iz Europe i drugih kontinenata.
Naši su mediji, nažalost, vrlo malo prostora posvetili tom međunarodnom događaju. Ali, iz onih kratkih izvješća moglo se zaključiti kako je to bio divan susret raspjevane mladosti. Nazočnost četrnaest tisuća svećenika i preko osam stotina biskupa pokazuje da Crkva u mladeži vidi svoju obnoviteljsku snagu, pa o mladima razmišlja s povjerenjem i nadom. I trudi se pomagati im kako bi bili kadri sanjati i stvarati bolji svijet. A u tom velikom zadatku odgovorne su ne samo obitelji, nego i sve odgojne institucije: od dječjih vrtića i škola do sveučilišta. Odgojne i obrazovne institucije, naime, uvode djecu i mlade u nove spoznaje, i uče ih zajedno živjeti i raditi. I pomaže im rasti u dobroti i plemenitosti kako bi učenjem i zalaganjem humanizirali vrijeme i prostor u kojemu žive.
3. Dragi roditelji! U tom hodu i procesu vi ste prvi i glavni odgojitelji svoje djece. Vi ste osnovna zajednica u kojoj se stječu prve spoznaje i temeljne krjeposti. Pratite i aktivno se uključujte u životu i radu škole. Razgovarajte s nastavnicima i odgojiteljima o vašoj djeci, o njihovoj aktivnosti i radu. Pratite njihov intelektualni, duhovni i moralni rast. Radujte se njihovim uspjesima i pomažite u njihovim problemima. Oni će vam za to biti trajno zahvalni.
Posebno vam stavljam na srce da se za svoju djecu molite i s njima zajedno sudjelujete na nedjeljnom liturgijskom slavlju. Samo tako vaša će djeca rasti u kreposti i mudrosti pred Bogom i ljudima. U duhu one poruke naših biskupa: ‘Hrvatska katolička obitelj dnevno moli i nedjeljom slavi svetu Misu’. Molite se za svoju djecu i molite zajedno s njima. Žrtvujte se za njih, ali i sudjelujte zajedno s njima na Euharistijskoj žrtvi u svojoj župnoj zajednici. I Bog će blagosloviti vaš trud i nastojanje.
Cijenjeni učitelji, vjeroučitelji i odgojitelji. Vašoj brizi i odgovornosti povjerena je mladost ove nadbiskupije. A ona je nada i budućnost ovoga kraja i naroda. Dok vam zahvaljujem na vašem odgojno-obrazovnom radu, potičem vas, surađujte s roditeljima vaših učenika. Nezamjenjiva je vaša uloga kako u procesu rasta mladih naraštaja, tako i u njihovoj odgovornosti za budućnost zemlje i naroda. Crkva zbog toga neumorno ponavlja važnost odgoja i obrazovanja. I trudi se pomagati roditeljima i svima koji su pozvani druge odgajati.
4. Odgoj je danas vrlo zahtjevan. Nije lako odgajati kad okolnosti ne idu na ruku. Puno je, naime rušilačkih stvari u našem okruženju, a premalo pravih i konstruktivnih graditelja. Opaža se također da su neke moralne i opće ljudske vrjednote ‘stavljene u stranu’, ili su dovedene u pitanje. Demokracija, kao okvir slobodnog djelovanja, gdje se može govoriti, raditi i graditi, nažalost, često poprima oblike anarhije, nereda, nerada i nezdravih odnosa. Tržišna ponuda različitih ideja i nazora stvara često mentalitet prema kojem je ‘sve što se nudi jednako dobro i vrijedno’. A znamo kako nije tako. Ima, naime, u životu stvari bez kojih čovjek ne može živjeti, kao napr. voda, zrak, hrana, dom, sloboda i dr. No, isto tako ima dosta stvari koje ga opterećuju, ili pak nanose štetu njegovom moralnom, psihičkom i fizičkom zdravlju, kao napr. alkohol, droga, loši primjeri, sablazan i nemoral..
Postoji, dakle, životna skala vrjednota po kojoj zaključujemo kako su neke stvari za djecu važne i nezamjenjive. A neke opet nisu potrebne, ili su štetne. Tko će to procjenjivati i o tomu otvoreno razgovarati s mladima? Tko drugi ako ne vi, poštovani roditelji koji ste prirodnim pravom na to ovlašteni. Ili pak vi, poštovani učitelji, odgojitelji i vjeroučitelji koji ste tu ovlast primili svojim pozivom, zvanjem i poslanjem. Vi niste samo ‘prenositelji znanja i vještina’, nego prvenstveno svjedoci i prijenosnici određenih stavova, vrjednota i uvjerenja. Pavao VI. je zbog toga govorio kako se danas ‘radije sluša svjedoke, nego učitelje. A, ako se sluša učitelje sluša ih se zato što su svjedoci’ (EN 41, 1974.). Ljudi, naime, više vjeruju iskustvu, nego li nauci, više životu i činjenicama, nego li teorijama.
5. Dragi učitelji, profesori i odgojitelji! Crkva vas podržava u vašem odgojnom poslu i zadatku. Ne zaboravljajte, međutim, kako će vas djeca i mladi rado slušati ako osjete da vjerujete u određene vrjednote po kojima živite. Oni u vama gledaju svoje uzore. Vi ste presudni za njihove stavove i uvjerenja. Vi ste zapravo nezamjenjiva škola života. Jer, učenici uglavnom vjeruju i poštuju ono što njihovi roditelji i učitelji vjeruju i cijene.
Vama pak dragi vjeroučitelji uz riječi zahvale upućujem riječi osobitoga ohrabrenja. Vi, naime, mojim mandatom predstavljate i zastupate ugled zadarske Crkve u zbornici i u razredu. Budite svjesni i dostojni toga poziva. I neka vam ne dojadi činiti dobro. Budite zahvalni Bogu za milost što u ime Crkve možete govoriti i svjedočiti o silnim djelima koje je Bog izveo u povijesti svoga naroda. Surađujte s roditeljima vaših učenika u njihovom traganju za smislom života. Otvorite im vrata svoga srca. Osluškujte njihova pitanja. I, nadasve, volite svoj posao i svoje đake. Neka vas u vašem odgovornom poslu prati Božja pomoć i zagovor sv. Krševana, vrsnog odgojitelja i katehete svete Stošije.
Uz pozdrav u Gospodinu,
† Želimir Puljić, nadbiskup zadarski
P. s. Neka se ovo pismo (ili barem brojevi 3.-5.) pročita uz slavlje zaziva Duha
Svetoga, koji neka bude u nedjelju 18. rujna 2011. godine!