Ljubav je beskrajno domišljata, a u Euharistiji imate sve
1. Kad je prije pet godina vrhovni poglavar Vinkovske obitelji velečasni Tomaž Mavrič, pisao pismo (2017.), odlučio je svoje razmišljanje utemeljiti na „trećem stupu Vinkovske duhovnosti“, na Presvetoj Euharistiji. Druga dva stupa su Utjelovljenje i Presveto Trojstvo. U Euharistiji, veli on, u osobnome susretu s Kristom može se razmatrati o svim razdobljima njegova života poslije Utjelovljenja: Kako ga Marija drži u krilu, kako spava u jaslicama; kako šeće s roditeljima po Nazaretu; kako hoda i poučava ljude diljem Galileje i Samarije. Na koncu kako umire u strašnim mukama na križu, ali i kako uskrisava i na nebo uzlazi. U prigodi svoje Posljednje večere rekao je svojim apostolima da je „svom dušom želio tu posljednju Pashu blagovati s njima“. Ako je on to svom dušom želio „nije li onda dostojno i pravedno da ga i naše srce primi kao najuzvišeniji dar i najveće dobro, piše Tomaž u svom pismu i dodaje, „budite uvjerene, kćeri moje, da to što je rekao svojim apostolima govori danas i svakoj od vas“.
Svoje pismo Mavrič završava nekim konkretnim prijedlozima gledom na misu i štovanje Euharistije, pa potiče sestre neka „prije slavlja mise uzmu vremena, te u šutnji prate Isusa na putu prema Kalvariji, smrti i uskrsnuću“. A poslije mise neka u tišini „zahvale Isusu što nam je dao mogućnost sudjelovati u njegovoj žrtvi po kojoj je spasio i otkupio svijet“. Neka uz to jednom tjedno obave „polusatno klanjanje pred Presvetim Sakramentom“ ili sudjeluju na klanjanju tamo gdje je upriličeno u župi ili po samostanima. Lijepo je da „svaki put kad izlaze iz kuće, zaustave se u kapelici na trenutak pred svetohraništem i zamole blagoslov da ih prati na putu i radu“. Neka ne zaborave „preporučiti Isusu u tabernakulu sve siromašne i bolesne“, i neka mu zahvale za sve radosti i blagoslove koje su primili“. Posebice neka ga mole da im pomogne „podnijete moguće uvrede i poniženja“, te da „budu kadre sabrati se i obnavljati unutarnji mir“. A to je kadra činiti samo Euharistija kojoj je i utemeljitelj sveti Vinko pridavao izrazitu ulogu i važnost u duhovnom životu. Stoga, on potiče sestre neka u svakoj kod prikazanja i podizanja svoj život i čitavu Crkvu prikažu Gospodinu i zahvale za primljene milosti, darove i blagoslov.
2. Na Katehetskom danu početkom rujna na susretu svećenika i katehistica i kateheta govorio sam o dvojici duhovnih velikana, laika talijana o Karlu Akutisu i Giorgiu La Piri, koji su otkrili ljepotu euharistije. Karlo Akutis je umro u 15. godini života od agresivne leukemije. Kao osobiti štovatelj i zaljubljenik Euharistije napisao je u dnevniku kako „primanjem euharistije postajemo sličniji Isusu i već na Zemlji imamo predokus neba”. Ovoj dvojici laika italijana pribrojio sam i dvojicu laika, sinova našega roda, koji su također posebice častili euharistiju i od nje živjeli. To su dva Ivana: Ivan Merz (1896.-1928.) i Ivo Mašina (1927.-1961.). Obojica su voljeli Crkvu i čeznuli za mirom koji euharistija dariva. Ivanu Merzu „ljubav prema Isusu u Euharistiji bila je ishodište njegovih apostolskih pothvata“, kako piše u svom dnevniku: „Pričest je izvor života… Kod mise sam se tako uživio da sam imao dojam nekog tajanstvenog i lijepog sna kad zaboravim na sve. Euharistija, naime, krijepi i smiruje. Ona je prava radost jer po njoj postajemo dionicima buduće nebeske slave; „imamo predokus neba“, pisao je Karlo Acutis. Kao odgojitelj hrvatske mladeži Merz je često ponavljao svakom križaru: „Moli se, pričešćuj, žrtvuj se i budi apostol u duhu naše lozinke: „Žrtva-Euharistija-Apostolat“.
Drugi naš velikan i štovatelj Mise i Euharistije bio je Ivo Mašina. Njemu je posvećena katolička osmogodišnja škola na Bokanjcu u kojoj je održan Katehetski dan. U svom dnevniku od 21. kolovoza 1947. on je zabilježio: „Pošao sam ujutro na sv. Misu, primio sv. Pričest. Molio sam Isusa, da mi dadne milost, da izdržim sve kušnje ovoga života i da smjerno ustrajem uz Kristov barjak Ljubavi, Dobrote i Mira. Neka iz mojih mladenačkih oluja izađe moja duša prekaljena i očeličena, čista i netaknuta. Daj, o moj Kriste, da do kraja ostanem Tvoj vjerni borac, te da za vjeru uvijek budem spreman sve podnijeti.” (D2, str. 55). Ponosni smo na našu dvojicu Ivana, Merza i Mašinu, za divne riječi koje su napisali o vjeri i euharistiji u svojim dnevnicima. One su nam inspiracija i poticaj. Posebice smo ponosni na našega Prečanina Ivu što nije dao da ga zavedu ili slome prijetnjama, zatrašivanjem i progonom sluge totalitarnog komunističkog sustava. Znamo da su neprijatelji križa, Crkve i euharistije činili sve da ga unište. I on je doista pao kao mučenik i žrtva u Staroj Gradišci. Ali, vrijednosti za koje je živio i umro „nose pečat neuništivosti“.
3. Kad se pogleda na život i djela današnjeg svetca, svetoga Vinka Paulskog, otrkivamo kako njegova razgranata obitelj diljem svijeta nosi taj pečat neuništivosti. A njegova teologija vrlo je jednostavna, neposredna i jasna: Služiti čovjeku u njegovim tjelesnim i duhovnim potrebama, znači kraljevati. Gdje ćemo izučiti tu školu i biti doista spremni služiti siromahe, naše „istinske gospodare“. Sadašnji poglavar Vinkovske obitelji, Tomaž Mavrič, kao i ovi primjeri vjernika-laika upućuju nas na prave i istinske izvore. Pokazuju nam i otkrivaju da po „euharistiji postajemo slični Isusu“, jer nam je ostavio spasonosnu poputbinu, po kojoj već ovdje na zemlji „imamo predokus neba” kako je pisao naš Prečanin Ivo Mašina.
A nama putnicima u prolaznome svijetu potrebna je neprolazna hrana. Prolazi, naime, svijet i njegova slava. A mi putujemo u kuću Očevu. Gospodin je blizu. Na zamolbu učenika iz Emausa neka „ostane s njima“, Isus je odgovorio većim darom: sakramentom euharistije našao je način kako ostati u njima. Stoga su kasnije u zanosu govorili kako im je „srce gorjelo dok im je putem tumačio pisma“. Bog je tako uredio ljudsko biće da čezne za njegovom Riječju (Am 8, 11), te da On jedini može utažiti njegovu glad. „Nemirno je, naime, ljudsko srce dok u njemu ne otpočine“ (sv. Augustin). Stoga, ne umaraj se, brate i sestro, upravljati molitveni vapaj euharistijskom Isusu, jer On je čežnja duša naših. On je Emanuel, Bog s nama. On je mir, nada i snaga naša. Njegova su vremena i vjekovi. Njemu slava u vijeke vjekova. Amen!
✠ Želimir Puljić, nadbiskup zadarski
Samostan sv. Vinka-Zadar, 27. 09. 2022.