Povodom završetka pregovora Hrvatske s Europskom unijom, zadarski nadbiskup Želimir Puljić, član biskupske komisije HBK za odnose s Europskom unijom, pojasnio je kako vidi hrvatski razvoj u tom procesu i u kontekstu Pisma hrvatskih biskupa koje su u izdanju Glasa Koncila biskupi objavili u ožujku 2010. godine. HBK je izdala to Pismo povodom pristupnih pregovora za ulazak RH u Europsku uniju te je organizirala i Komisiju za praćenje tih procesa. Pismo izražava stav Crkve o toj stvarnosti, gledano vjerski, povijesno i kulturološki, budući da je i Crkva bitan i sastavni dio života hrvatskog naroda. Na početku pregovora naši su biskupi poručili: “U duhu koncilskog usmjerenja, želimo se i mi, hrvatski biskupi, očitovati glede ujedinjavanja europskog kontinenta i procesa pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji. Kao članovi hrvatskog naroda i predvodnici Crkve, koja je stoljećima vjerno pratila hod našeg čovjeka i dijelila njegovu sudbinu, želimo u ovom povijesnom trenutku, u svjetlu evanđelja i crkvenog učiteljstva, pratiti novi povijesni izazov pred kojim se sada nalazimo, pitajući se kojoj i kakvoj Europi se želimo pridružiti i zajedno ju izgrađivati, na kakvim se temeljima odvija proces europskog ujedinjavanja i s kojim ciljevima, postoje li neki obrisi po kojima zaključiti ima li to novo društvo, ta nova Europska unija, koju se više od pola stoljeća planira i stvara, nešto u čemu se i mi prepoznajemo, otkrivamo svoju prošlost, vidimo svoju sadašnjost, ali i s nadom gledamo u svoju budućnost”.
Nadbiskup Puljić je odluku o zaključenju pregovora dočekao „s određenim čuđenjem što je Europa čekala toliko vremena, što je Hrvatsku toliko provjeravala i gnjavila. Žao mi je da nije prepoznala u njoj dio sebe, jer Hrvatska je stoljećima dio srednjoeuropske stvarnosti. Uvijek me smetala činjenica ‘Ulazimo u Europu’. Mi ne ulazimo u Europu, mi smo Europa. Europa se stvarala najprije u sredozemnom podneblju. Sad se događa ujedinjenje europskih naroda i država. To je nova stvarnost i Hrvatsku se nije trebalo toliko dugo maltretirati. Normalno je da pripadamo tom europskom krugu. Završetak pregovora nisam doživio s nekom euforijom. Čudio sam se da se to nije i prije dogodilo“ rekao je mons. Puljić. Činjenicu da je Hrvatska prva zemlja koja je trebala ispuniti niz kriterija zbog postajanja novom članicom nadbiskup vidi kao upozorenje i nama da s oprezom, sviješću, slobodom i odgovornošću ulazimo u tu stvarnost. „Ako smo toliko provjeravani, ako smo toliko rendgena prošli, vjerojatno imamo nešto što toj novoj koncepciji možda ne odgovara. Važno je imati tu svijest: ako smo provjeravani, znači da se želi nešto novo modelirati; a mi nismo baš za modeliranje. Mi smo uvijek bili vjerni svojim korijenima, baštini i sad trebamo biti svjesni da ulazeći u novu Europu trebamo i dalje ostati vjerni svojoj baštini, a prihvaćamo novu uniju, novo zajedništvo. Crkva je od svojih početaka bila globalizacijska snaga koja je povezala narode Europe i učinila ih velikom zajednicom. U tom kontekstu ne trebamo se bojati tog novog velikog zajedništva, ali moramo biti svjesni da sa sobom donosimo svoj prtljag, svoje ime i prezime i da nas s tim imenom i prezimenom trebaju i dalje prepoznavati, kao što i mi druge trebamo prepoznavati“ rekao je mons. Puljić.
U Pismu povodom početka pregovora biskupi su spominjali prednosti i nedostatke takvog ujedinjavanja. „Tim Pismom javnosti smo htjeli dati do znanja što Crkva misli o toj novoj stvarnosti. Konstatirali smo najprije da je ujedinjenje Europe počelo nakon strašnih iskustava dvaju svjetskih ratova kad su milijuni stradali zbog ideologija. Onda su se našla trojica velikih katolika političara uvjerenih u svoje kršćanske korijene: Adenauer, Schuman i De Gasperi. Počeli su razmišljati drugačije, potaknuti tim lošim iskustvom htjeli su započeti proces koji još traje – da u Europi treba izgrađivati suradnju i pomoć, a ne uništavanje i pokoravanje. U Pismu smo naveli i dosadašnje pape koji su pratili taj proces, njihov stav i orijentaciju u tom pogledu: Pio XII., Ivan XXIII., Pavao VI., Ivan Pavao II. i Benedikt XVI. Svi su pozitivno gledali na taj proces ali i upozoravali i poticali političare da ne zaborave kršćanske korijene; neka ne zaborave ono što je Europu učinilo posebnim kontinentom, a to je kršćanska vjera i Katolička Crkva“ rekao je mons. Puljić. Biskupi pozitivnim u tom procesu smatraju zbližavanje, međusobno upoznavanje naroda, ne ratovanje, pozitivno natjecanje. Upozorili su i na negativnosti koje ujedinjenje može donijeti. „Istaknuli smo vrijednost naših ljudi, onih koji pregovoraju i naših političara koji potpisuju te pregovore, da se u takvu asocijaciju ulazi uzdignute glave; ponosan na svoju prošlost, ne niječeš ništa od sebe, ali prihvaćaš tu asocijaciju kao mogućnost boljeg ili drugačijeg razvoja. Smatrali smo potrebnim pozvati naše odgovorne da na vrijeme obavijeste ljude o čemu se radi. Što znači ta nova asocijacija, novo ujedinjenje. Biskupi su napisali da s velikima treba razgovarati s načelnih polazišta, ne na koljenima, upozorivši pritom na ono što se obezvrjeđuje u toj novoj asocijaciji, neslavljenje Dana Gospodnjeg“ rekao je nadbiskup. Biskupi su se pozvali na papu Benedikta XVI. da ujedinjavanje Europe treba počivati na istini o čovjeku, monogamnom braku muža i žene i da se ne zanemaruje isticanje kršćanskih simbola u javnosti. „Smatrali smo potrebnim upozoriti one koji u ime nas pregovaraju i koji u ime naroda potpisuju takve asocijacije da imaju to u vidu. Važni su nam stavovi papa koji su otvorenih očiju pozitivno vrednovali jedan proces. No u zadnje vrijeme Ivan Pavao II. i Benedikt XVI. zabrinuti su zbog nekih krivih naglasaka ili orijentacija koje odudaraju od kršćanskih istina, temelja i temljene istine o čovjeku. Htjeli smo reći da ta nova asocijacija, nova Europa, ne može zanemariti ono na čemu je rasla: vrijednost svetog dana nedjelje. Kroz povijest Europe je bilo ideologija i ideja koje su to htjele zanemariti. Francuska revolucija je dokinula nedjelju, osnovala je deset radnih dana. Htjelo se zanemariti ono na čemu je Europa stasala i što je nosi, što obilježava kršćansku Europu. Nažalost, živimo u vremenima u kojima se u ime demokracije promiču neke nove ‘istine’, iskrivljenosti o čovjeku i braku. Tu je Benedikt XVI. vrlo jasan. Ne prihvaćamo neku novu asocijaciju koja će nam donijeti, predložiti ili nalagati krivu sliku o čovjeku i obitelji. Hrvatska katolička obitelj moli i nedjeljom slavi misu – po tome se prepoznajemo, po tome naše obitelji rastu i ucjepljuju se u tkivo Crkve i postaju prepoznatljivi. To unosimo u tu asocijaciju i ne bih volio da po tome ne budemo prepoznati“ upozorio je mons. Puljić smatrajući da, ako se stvara neka zajednica europskog naslova, nije normalno i moguće ostati izvan tog zajedništva, ako pripadaš tom kulturnom, povijesnom i geografskom miljeu. „Bilo bi nezgodno da Hrvatska bude izvan toga, a u Europi smo. Ali kad se zagovarao ulazak svih zemalja na tlu Europe, u pozadini je bilo da svatko od tih naroda koji stvaraju novu zajednicu unese sebe s imenom i prezimenom. Ne možemo reći da smo kao narod, narod bez vjere. Mi smo obilježeni katoličkim pečatom, prepoznajemo se kao narod sv. Petra. Prepoznatljivi smo u katoličkim vezama s papama. Gledano u većini, mislim da smo narod koji drži do tih vrednota. I nadam se da ćemo u toj novoj zajednci u tom pogledu dati pozitivan obol i doprinos, poštujući ono što smo primili, vrijednujući što su nam drugi prenijeli i ostajući vjerni onome što čini naš identitet prepoznatljivima“ rekao je mons. Puljić.
Nadbiskup ističe odgovornost i građana kršćana u izboru nositelja vlasti. „Kad je netko izabran, obavezan je poštivati volju, stavove i uvjerenja onih koji su ga izabrali. Ulazeći u neku asocijaciju, predstavljajući narod koji ga je izabrao, ne može zanemariti ono što narod želi i ispovijeda. Ne može potpisati zakon koji će biti protivan uvjerenju većine. Onaj koji je izabran ima poštivati, mislim da je sasvim normalno da on u ime naroda nastupa i poštuje njegovu volju i želju. Ali i narod kod izbora ima obvezu birati onoga koji će ispravno zastupati njegove stavove“ rekao je mons. Puljić ističući da je Crkvi prihvatljiva laička država i laička Europska unija, ali ne ideološki laicizam koji Bogu i Crkvi oduzima pravo javnosti, a u ime slobode oduzima se sloboda kršćanima da ispovijede u što vjeruju. „Demokracija se smatra savršenijim načinom upravljanja u odnosu na ono što je bilo u kraljevini i drugim sustavima. Ali ne znači da je demokracija najsavršeniji model. Demokracija nudi svakom mogućnost da kaže svoje, bira svoje, promiče svoje. U tom vidu, kršćani su pozvani na odgovornost. Ne mogu kad su izbori sjediti kod kuće i očekivati da mu netko bude izabran a nije uložio sa svoje strane, kao i pasivan kršćanin koji neće proučavati kad su izbori. Demokracija je to svakome ponudila, da može birati i biti biran. To znači da smo pozvani na odgovornost. I ako nismo budni, ako nismo svjesni i ako se ne zalažemo, jasno da imamo to što imamo. Crkva ne podržava lijenost, pasivnost i laicizam koji se nameće kao da bi to bila neka budućnost, da nema vjere, Boga i Crkve. Benedikt XVI. je prvi borac za prava vjernika. Ali pozvan je i poslan braniti i Božja prava. Zar Bog koji nas je stvorio nema neka prava? Ima pravo od nas koje je stvorio tražiti da ga poštujemo. U tom smislu, svaki sustav i buduća Europska unija čini lošu uslugu svojim vjernicima i Bogu, koji je razlog i uzrok svega, ako ne poštuju njegova prava. Nema laičke države u kojoj Bogu ne treba mjesto, u kojoj ga treba stjerati u sakristiju ili izbaciti s pozornice svijeta. Božja je zadnja. Uvjereni kršćani društvenog života na položajima i političari bi trebali biti svjesni toga. Mi smo za laičku državu, odvojenost Crkve od države, ali nismo za laicizam koji isključuje Boga i religiju u društvu“ upozorio je nadbiskup.
Vatikan nije član Europske unije niti tijela u Briselu i Strasbourgu, ali tamo ima svoje promatrače, nazočan je. Tijelo COMECE čine predstavnici biskupskih konferencija zemalja Europske unije pri Briselu. Imaju sastanke, redovito raspravljaju o čemu i europski parlament, ali ne kao članovi nego kao promatrači koji daju poticaje. U tom smislu Crkva je jako nazočna u tom procesu; ne u smislu donošenja zakona, nego poticanja i razmišljanja svega što europski parlament razmišlja, rekao je nadbiskup. Kardinal Josip Bozanić je predsjednik te komisije, član COMECE-a i Vijeća europskih biskupskih konferencija (CCEE) koji se sastoji od predsjednika ili članova svih biskupskih konferencija Europe i redovito se okupljaju. „To nema direktne veze s parlamentom, ali tijelo COMECE je Crkva osnovala da bi bila nazočna, sposobna reći svoju kritiku ili prijedlog kad se radi o određenim stavovima koje europski parlament zauzima. Vatikan je vrlo aktivan, ne kao član, ali je aktivan svojom prisutnošću, preko svojih tijela ili promatrača. U tom vidu i mi smo objavili Pismo, ne kao neki zakonski akt za vladu i Hrvatski sabor. Čak smo predložili da svaki parlamentarac to dobije u ruke, da imaju u vidu naše razmišljanje. Biskupi žele biti aktivni subjekt tog stvaranja, aktivni sudionici tog procesa ovog trenutlka, potičući na odgovorno zauzimanje stavova i na odgovorno donošenje zakona. Mislim da pregovori nisu trebali toliko trajati jer Hrvatska uistinu nešto znači, značila je, sastavni je dio tog europskog korpusa i prirodno je da bude unutra kao aktivni subjekt i aktivni čimbenik te naše budućnosti“ rekao je nadbiskup Puljić.
U Pismu su hrvatski biskupi potaknuli pregovarače da nađu rješenja koja će biti najmanje traumatična za sve naše građane i društvo u cjelini. „Kod nas se mnoge stvari ispolitiziraju. Mnogi ispregovarani elementi nisu dovoljno predstavljeni javnosti. Sad kad dolazi referendum, odgovornost je onih koji su počeli i završili taj proces da to predstave narodu kako bi mogli donijeti svoju odluku. Pristup Europskoj uniji će dobiti svoj legitimitet tek kad narod to prihvati. Ali narod može prihvatiti tek onda kad ima punu i pravu istinu o svemu što se ispregovaralo i što to sve znači. Jedni će reći ‘Izdali su nas’, drugi ‘Prodali su nas’, treći ‘Nisu bili uzdignute glave’. Biti nam je dionik tog velikog korpusa koji se stvara, ali u tom procesu nam je ići, kako smo rekli u Pismu nadahnuti našim velikim sinom, kardinalom Franjom Kuharićem, koji je baš u vrijeme kad su pregovori počeli savjetovao: ‘Ne idite na koljenima. Idite uzdignute glave’. To je važno imati i sada i kod tog cijelog procesa: da idemo ponosni, da znamo što primamo i u što ulazimo. Biskupi su rekli da se nekoga cijeni koliko drži sam do sebe. Mi cijenimo čovjeka koliko on drži do sebe. Ali cijenimo ga i ako drži do mene. Važno nam je to međusobno poštovanje, uvažavanje i da cijenimo ono što smo naslijedili, primili, da idemo bez straha u novu stvarnost u koju unosimo to što imamo“ zaključio je nadbiskup Želimir Puljić.
Ines Grbić