Zadarski nadbiskup Želimir Puljić predvodio je svečano večernje misno slavlje na zavjetnu svetkovinu Gospe od Zečeva u ponedjeljak, 23. svibnja u župnoj crkvi sv. Anselma u Ninu koje je među najstarijim hrvatskim marijanskim svetištima.
„Susret dviju velikih žena i majki, Marije i Elizabete, povod je za razmišljati o ulozi žene i majke u Crkvi, društvu i narodu“ rekao je mons. Puljić, upozorivši da „proživljavamo veliku krizu dostojanstva žene i majke. Ima, naime, žena koje ne vole svoje materinstvo, pa u ime „ženskih prava“ traže podršku u zakonima koji odobravaju uništenje života prije poroda. A to je perverzija onoga najsvetijega što je Bog stvorio pod majčinim srcem“ upozorio je nadbiskup Puljić.
U osvrtu na aktualne teme prava na život nerođenih i prava na priziv savjesti, mons. Puljić je rekao: „U ‘silnoj ofanzivi na priziv savjesti’ u slučaju žene koja je otkrila oboljelo čedo u svojoj utrobi i zatražila da ga se pobaci, oglasili su se pravni stručnjaci i liječnici pa stali u obranu važnog instituta ‘priziva savjesti’ i rekli: „Nitko nas nema pravo prozivati i osuđivati zbog instituta priziva savjesti“ (19. 05. 2022.).
U prilog toga očitovale su se javno i dvije uvažene znanstvenice, članica Znanstvenog Vijeća Akademije pravnih znanosti Hrvatske (D. Hrabar) i predsjednica Povjerenstva za medicinsku etiku i deontologiju (M. Brkljačić) koje su naglasile da je „Institut priziva savjesti liječnika, uz vjeroispovijest i slobodu mišljenja, jedno od ljudskih prava koja su neograničena” te da više međunarodnih dokumenata „govore o pravu na slobodu priziva savjesti”“.
Nadbiskup je istaknuo vrijednost miroljubivog hoda građana u prilog zaštite života, manifestaciju „Hod za život koji već sedmu godinu daje javnu podršku nerođenima i traži poštivanje ljudskog života, od začeća do prirodne smrti. Oni su glas onih koji glasa nemaju. Najnezaštićeniji koji ne mogu reći: ‘Ja želim živjeti, pustite me da se rodim’. Hod za život je njihova obrana, obrana njihovog prava na život. Pravo na život je temeljno ljudsko pravo i preduvjet svakog drugog ljudskog i građanskog prava“ poručio je mons. Puljić.
Miroljubivi hod ove godine održava se u 10 hrvatskih gradova, među kojima i u Zadru, pod znakovitim geslom: Život je zakon! „Ne može život biti podložan nekom drugom zakonu. Život je zakon! On je iznad svih zakona i on je temelj svih zakona!“ poručio je nadbiskup Puljić.
Stoga se osjeća velika potreba kreposnih i duhovnih žena i majki koje imaju veliko srce i stabilnu vjeru, rekao je predvoditelj slavlja. U svijetu izvrnutih vrednota, loših primjera i ponuda, treba pomoći suvremenim ženama i majkama da budu dostojne svoga poziva, treba pomoći djevojkama da postanu dobre i odgovorne žene i majke i budu na visini svoga poziva i zadatka.
Za to naučiti i provoditi „nema gotovog recepta“ te je mons. Puljić citirao sv. Ivana Pavla II.: „Nema pravoga materinstva bez Boga, bez vjere, bez molitve i pobožnosti, bez milosnoga i sakramentalnoga života“.
„Gospa je uzor svim ženama i majkama. Uzorne majke kleče pred Gospom, najvećom i najsvetijom ženom i Majkom te mole njenu pomoć i blagoslov. One nalaze snagu pred oltarom i na pričesnoj klupi, uz vječno svjetlo Isusove dobrote i ljubavi“ rekao je mons. Puljić, naglasivši da osobito u suvremenom mentalitetu protivnom životu treba češće isticati ljepotu materinstva.
„Majka je ljudima uvijek bila velika, nju se štovalo i voljelo, slušalo. Kada nas drugi zaborave, sigurni smo da nas naša majka neće zaboraviti ni napustiti. Majka je veliki prirodni misterij i izvor života koja hrani, štiti i brani mlado biće kad je nemoćno i potrebno zaštite. Stoga, reći za nekoga da je „dobar kao majka“ zapravo je najljepši kompliment nečijoj plemenitosti i čovjekoljublju. Takvo materinstvo uvijek pobuđuje poštovanje i predstavlja se kao ljudski i moralni ideal“ poručio je nadbiskup Puljić.
Susret dviju velikih žena, Marije i Elizabete, poticaj su za molitvu da bude što više takvih žena, otvorenih darivanju života, rekao je nadbiskup. Nakon što je anđelu Gabrijelu izrekla svoj „Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi“, Marija žurno ide u Gorje pomoći svojoj rođakinji Elizabeti kada dođu dani poroda.
„Hvala Bogu za svjetlo života i dobrote koje nam je preko Marije zasjalo, svjetlilo i očitovalo se kroz stoljeća u divnim likovima tolikih žena i majki pred izazovima brojnih zabluda i poganskih načela koji su ih zapljuskivali u dugoj četrnaeststoljetnoj povijesti. Obraćamo se Mariji koja je rodila Životvorca, Isusa Krista, Spasitelja i Otkupitelja ljudi „po kome je sve stvoreno“. I mi smo po njemu stvoreni. Obraćamo se ženi „zaogrnutoj suncem“, koju u Ninu častimo kao Gospu od Zečeva i molimo je neka podupre našu molitvu i borbu za punu istinu o čovjeku. S Marijom koja je početak boljega svijeta želimo graditi bolje društvo u kojem će se poštivati ljudska i božanska prava“ potaknuo je mons. Puljić.
Slika opisana u Djelima apostolskim o zajedništvu Marije i apostola oživljena je i u zajedništvu brojnih hodočasnika u Ninu i biskupa, nasljednika apostolske vjere, okupljenih oko Gospe od Zečeva.
„Nakon Isusovog uskrsnuća, apostoli su se češće nalazili u Dvorani Posljednje večere i tamo bili s pobožnim ženama i Marijom, majkom Isusovom i braćom njegovom. Želimo živjeti kao oni koji Boga vole, poštuju i priznaju, koji život poštuju! I zahvaliti za naše obiteljsko stablo„kojega sve bure ne iščupaše i požari ne izgoriše“, za naše majke, prabake, za sve vrijedne žene koje su ostavile biljeg povijesti“ naglasio je mons. Puljić.
Citirao je stihove iz poeme kipara Ivana Meštrovića koja je hvalospjev Gospi i svim jakim ženama i majkama diljem Lijepe naše.
„Poznata je i njegova skulptura iz 1932. na kojoj prikazuje lik žene u narodnoj nošnji koja sjedi i u krilu drži kamenu ploču s natpisom na glagoljici ‘Povijest Hrvata’. U ženama i po ženama ispisana je povijest Hrvata!
Kada je posvećena memorijalna crkva kralja Zvonimira, crkva Naše Gospe u Biskupiji kod Knina 1938., Meštrović je napisao ‘Poslanicu Gospi’ u kojoj kaže kako je „naša zemlja sačuvala uspomene, a naša Gospa lozu našu“, pa poziva sve neka „zahvale Njoj“ – zemlji hrvatskoj i Gospi našoj: „Njoj – nepresušnu vrelu, čiji tijek sve suše i potresi ne prekinuše; Njoj – stablu jakomu, koga sve bure ne iščupaše i svi požari ne izgoriše; Njoj – čije žile ne uginuše, čiji sokovi ne presahnuše; Njoj – iz čijega krila sunce ugledasmo i Gospodina osjetismo neka je za sve vjekove hvala i ljubav naša“ podsjetio je nadbiskup na Meštrovićev hvalospjev Gospi.
„Svjesni Marijine nezamjenjive povijesne uloge, kao i svih vrijednih žena i majki iz roda našega koje usprkos silnih bura i brojnih požara sačuvaše naše korijene, valja nam se vratiti tim korijenima i oživjeti zavjete iz nedavne prošlosti; iz velike Devetnice „Trinaest stoljeća kršćanstva u Hrvata“ koja je i u Ninu 1979. imala svoju postaju. Tada smo odlučili životom potvrđivati svoj krsni savez s Bogom, obnoviti pradjedovski zavjet vjere u Isusa Krista i vjernosti Katoličkoj Crkvi. Valja nam ponovno useliti liturgiju i molitvu u naše domove. Molitva je znak našeg narodnog i kršćanskog identiteta kojeg prepoznajemo u ninskom geslu: „Hrvatska katolička obitelj dnevno moli i nedjeljom misu slavi“! Molimo Gospu od Zečeva neka nam pomogne ostvariti te visoke i časne ciljeve i ideale“ potaknuo je nadbiskup Puljić.
Cijelog dana u Nin su pristizali mnogi vjernici, brojni roditelji s djecom, zahvaljivali za uslišane molitve i obavljali zavjet i ophodom oko Gospinog kipa koji je nakon mise bio uzdignut iznad oltara u prezbiteriju župne crkve.
Hodočasnica Silvana Biloglav iz Zadra posvjedočila je čudesno uslišanje po zagovoru Gospe od Zečeva. „Moj djed je iz Kožina. Moja baka je bila tri puta trudna i nije mogla iznijeti trudnoću. Onda je moj dido bos došao iz Kožina u Nin, zavjetovao se Gospi za dijete. I onda se rodila moja mama. To je bilo prije otprilike 80 godina. Sad je moja mama živa i zdrava, ima 77 godina.
Od tada su baka i dido iz Kožina i moji s tatine strane iz Zemunika, uvijek dolazili u Nin, svake godine, platiti misnu nakanu za zavjet. To je učvrstilo našu vjeru i nagradilo nas da se obitelj zavjetuje Gospi. Kad je dido umro, dolazimo mi s mamom, sestra i ja, i naš tata, dok nije umro. Molimo za naše žive i pokojne iz obitelji s očeve i majčine strane. Ove godine sam prvi put uzela i Gospino cvijeće s Gospine stine, gdje se položi kip Gospe od Zečeva. To mi je sad još jedan dodatak običaju u čašćenju Gospe od Zečeva. Nisam iz Nina, ali vezana sam za Nin po Gospi od Zečeva čiji je zagovor isprosio rođenje moje majke. Neka Bog sve čuva i Gospa od Zečeva“.
Nakon mise, nadbiskup Puljić predvodio je procesiju s kipom Gospe od Zečeva središtem Nina na poluotoku koja se zaustavila kod Gospine stine u središtu Grada gdje je navješteno Evanđelje.
Zbog radova u ulici kojom je inače uvijek išla procesija, ove godine procesija s Gospinim kipom prvi put održana je dužim putem, prošavši pokraj Dvorine i ninskog mosta. Potom su svi sudionici prošli kroz Bardelinu, ulazna gradska vrata poput utvrde s čijeg se vrha uvijek ponosno vijori hrvatska zastava.
Prolazak Gospinog kipa, nadbiskupa, svećenika i puka kroz ta gradska vrata i Kalelargom od osobitog je simboličnog značenja, jer su tim lokacijama u prošlosti koračali hrvatski vladari te se Nin i naziva „najstariji hrvatski kraljevski grad“, prijestolnica hrvatske državnosti i crkvenosti gdje je navještaj evanđelja donio sveti biskup Anselmo, suvremenik Isusa Krista iz šireg kruga Isusove zajednice učenika, s đakonom Ambrozom i sv. Marcelom, za koju predaja kaže da je ona žena koja je Isusu rekla: „Blažena utroba koja te nosila i prsi koje si sisao“ te se njih troje časte kao zaštitnici ninske župe i nekadašnje Ninske biskupije.
U svetkovini koja je okupila tisuće vjernika iz cijele Zadarske nadbiskupije sudjelovali su i brojni članovi KUD-ova iz Zadarske županije.
Ines Grbić