Na zavjetnu svetkovinu Gospe od Zečeva u Ninu, jednom od najstarijih marijanskih svetišta u Hrvatskoj, u ponedjeljak, 23. svibnja središnje prijepodnevno misno slavlje u župnoj crkvi sv. Anselma u Ninu predvodio je mons. Josip Lenkić, generalni vikar Zadarske nadbiskupije.
Temelj te svetkovine je Gospino ukazanje na otočiću Zečevo 1516. godine koje je crkveno autentičnim priznao ondašnji ninski biskup Juraj Divnić. Bilo je to u vrijeme osmanlijskih osvajanja. Tada je Gospa pozvala na post, molitvu i pokoru i hrvatski narod još jednom zaštitila od najezde stranih osvajača.
„Marija je kao brižna mati odgajala i čuvala naš narod posvuda, u domovini i svijetu. Ona je uvijek bila naš stijeg, naša pobjeda i slava. Majka milosrđa koja je čula svaki vapaj, vidala ranu svaku“ rekao je mons. Lenkić, istaknuvši da je Hrvatska bogata marijanskim svetištima.
Marijanska svetišta su „svjedoci i čuvari naše povijesti, kulture i duhovnosti. Svetišta su mjesta čitanja povijesnih događaja, nadahnuće naše sadašnjosti i svijetlo budućnosti. To su mjesta usmjerenja i povezanosti našega doma i puta života, susret Neba i zemlje koji se ostvaruje po Mariji koju nazivamo Vrata nebeska“ istaknuo je mons. Lenkić, rekavši da su marijanska svetišta „povlaštena mjesta susreta s Marijinim Sinom. Kršćanin kreće na put s Marijom stazama vjere i svijeta da se uspne do Kalvarije i ondje bude poput ljubljenoga učenika kojemu je Krist povjerio svoju majku, do Dvorane Posljednje večere, da od njezina uskrsloga Sina ondje primi dar Duha Svetoga“.
„Kršćanska vjera je lijepa jer je u njoj majka“, rekao je propovjednik, potaknuvši nas da promislimo „s koliko je čudesne ljubavi majka obogatila život svakoga od nas“.
Svake godine na zavjetni blagdan u Ninu „Gospa nas okuplja da nas uvede u otajstvo vjere, u ljepotu i bogatstvo života u vjeri. Pred blagim likom čudotvorne Gospe od Zečeva častimo i slavimo svoju zaštitnicu Mariju koja nas potiče da ponovno otkrijemo radost vjere u sebi i da iznova pronađemo zanos za prenošenje vjere kako su to činili naši preci s koljena na koljeno“ rekao je mons. Lenkić, istaknuvši da je Majka Božja zvijezda koja upravlja naše korake pravim putem.
„Marija, kako nas uči Koncil, „sjaji kao znak sigurne nade i utjehe za Božji narod na putu“ (LG, 68). Putem života hodala je i Blažena Djevica Marija. Sveto Evanđelje spominje nam pet Marijinih putova: put k Elizabeti nakon anđelova navještenja; put u Betlehem da izvrši carevu zapovijed; put u Egipat da sačuva život Isusov; put u hram da izvrši vjerske propise; put kojim je išla prateći Isusa u njegovom javnom životu, a taj put je završio pod križem“ rekao je mons. Lenkić, istaknuvši da svaki Marijin put znači jedno pravilo kršćanskog života.
„Put k Elizabeti je put kršćanske ljubavi prema bližnjemu. Put u Betlehem izvršavanje građanske dužnosti. Put u hram je put ispunjavanja vjerskih propisa. Put u Egipat je put čuvanja Božjega života u sebi. Put križa je put nasljedovanja Isusa Krista“ naglasio je generalni vikar, istaknuvši da je naša nebeska Majka hodala putem Božje volje.
„Na svim putovima našega života Marija ide pred nama kao putokaz i kompas. Hodajući za njom nećemo zalutati. Ona u ruci nosi Svjetlo, Isusa, koji je za sebe rekao: „Ja sam svijetlo svijeta, tko ide za mnom, ne luta po tami““ rekao je propovjednik.
Naši životni putovi su putovi radosti ili klanci uzdisaja. „Put kršćanina koji hoda za Marijom put je kršćanskog shvaćanja života, kršćanskog optimizma po kojemu boli ovoga života nisu tu da nas satru, nego da nas otkinu od zemlje i očiste za nebeske stanove. Kršćanin koji hoda putem Božje volje i zna čemu ide ususret, na svim svojim putovima, u radostima i bolima, pjeva Magnificat – Veliča duša moja Gospodina“ rekao je vikar Lenkić.
Istaknuvši da „Marijin pohod Elizabeti ima i socijalno značenje“, propovjednik je rekao da se životni put pojedinca susreće s putovima drugih ljudi.
„Kršćanin ne živi za sebe. Milost i prava pobožnost ne čine nas hladnima i nesnošljivima prema drugima. Marija iz ljubavi prema bližnjemu ostavlja tišinu i mir nazaretske kućice. Marija, Bogom bogata, ide obogaćivati i usrećivati druge.
Kršćani će koristiti čovječanstvu ako poput Marije budu ljudima dolazili puni Boga. U svakom kršćaninu moraju ljudi svijeta osjetiti prisutnost i blizinu Božju. Kad bismo mi, nošeni riječju Božjom, dolazili jedni drugima, uvijek bi to bio blagdan. Kada bi roditelji nosili i donosili Boga djeci i djeca roditeljima, kad bi stariji nosili Boga mlađima i mlađi starijima, stalno bismo bili u blagdanskom ozračju i raspoloženju“ poručio je mons. Lenkić.
Marija je bila u molitvi s okupljenim apostolima u Jeruzalemu na dan silaska Duha Svetoga nad apostole. „Tada se u ognju Duha Svetoga rodila Crkva i po Isusovoj zapovijedi krenula je na putove čovječanstva. Od tada i Marija putuje s Crkvom svijetom, kao najveći vjernik i najpouzdaniji svjedok Božje nazočnosti u svijetu“ poručio je mons. Lenkić, istaknuvši da je „Marija u svim vjekovima Crkve bila majka i najveća učiteljica svoga naroda“.
„Bogu smo zahvalni što je na put povijesti i našega hrvatskog naroda poslao Gospu Mariju, da nam bude majka suputnica i supatnica: Majka dobroga savjeta, pouzdana učiteljica Riječi i Mudrosti Božje, ogledalo pravde, utočište grešnika, utjeha žalosnih, zdravlje bolesnih, naša pomoćnica i odvjetnica u svim nevoljama. Sigurni svjetionik, jasna zvijezda u svim krajevima naše domovine, na našim poljima, planinama i morima, u svim burama i olujama našega naroda“ rekao je vikar Lenkić, zaključivši molitvom Gospinog zagovora:
„Djevice Marijo, Gospo od Zečeva, dajemo ti naslov po tolikim našim svetištima. Majka si svih naših svetišta. Ti znadeš najbolje sve naše radosti i nevolje. Poznaješ nemire i poteškoće naših obitelji, zabrinutost očeva i majki za svoju djecu, oduševljenje i beznađa mladih, rane bolesnika, nevolje i poteškoće naših branitelja, tjeskobu patnika, nemoć i nadu umirućih. Mi, tvoja duhovna djeca, kličemo tebi Zdravo kraljice! Budi Majka i Kraljica naših domova i domovine. Moli za nas, sveta Bogorodice“.
Nakon mise, mons. Lenkić predvodio je i procesiju s kipom Gospe od Zečeva kroz središte grada Nina.
Ines Grbić
