Gospa od Zečeva – zaštitnica kršćanskih žena i majki
Nakon što je anđelu Gabrijelu izrekla svoj „evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi“, Marija žurno ide u Gorje da bude pri ruci svojoj rođakinji Elizabeti kada dođu dani poroda.
1. Žena i majka veliki je prirodni misterij
Susret dviju velikih žena i majki, Marije i Elizabete, kako ih Luka opisuje daje nam povoda razmišljati o ulozi žene i majke u Crkvi i u društvu. Majka je ljudima uvijek bila velika, i nju se štovalo i voljelo. Kada nas drugi i zaborave, sigurni smo da nas majka ne će napustiti. Ona je veliki prirodni misterij i izvor života koja hrani, štiti i brani mlado biće kad je nemoćno i potrebno zaštite. Stoga, reći za nekoga da je „dobar kao majka“ zapravo je najljepši kompliment nečijoj plemenitosti i čovjekoljublju. Takvo materinstvo uvijek pobuđuje poštovanje. I predstavlja se kao ljudski i moralni ideal.
To valja češće isticati jer proživljavamo veliku krizu dostojanstva žene i majke. Ima, naime, žena koje ne vole svoje materinstvo, pa u ime „ženskih prava“ traže podršku zakonima koji odobravaju uništenje života prije poroda. A to je perverzija najsvetijega što je Bog stvorio pod majčinim srcem. Stoga, osjeća se potreba krjeposnih i duhovnih žena i majki koje imaju veliko srce i stabilnu vjeru. Kako, dakle, pomoći suvremenim ženama i majkama da budu dostojne svoga poziva?! Kako pomoći suvremenim djevojkama da postanu dobre i odgovorne žene i majke?! Kako u svijetu izvrnutih vrjednota, loših primjera i ponuda pomoći ženama i majkama da ostanu na visini svoga poziva i zadatka?!
2. Zahvalni Mariji poštujmo Božje zapovijedi
Nema gotovoga recepta koji bismo mogli naučiti i u životu provoditi. No, sigurno je kako „nema pravoga materinstva bez Boga, bez vjere, bez molitve i pobožnosti, bez milosnoga i sakramentalnoga života“ (Sv. Ivana Pavao II.). Uzorne majke kleče pred Gospom, najvećom i najsvetijom ženom i Majkom, te mole njezinu pomoć i blagoslov. Sve one nalaze snagu pred oltarom i na pričesnoj klupi; uz vječno svjetlo Isusove dobrote i ljubavi. – Čini mi se ovdje uputnim u kontekstu blagdana „Gospe od Zečeva“, podsjetiti na neke stvari koje su prošlih dana punile stranice naših glasila u pogledu „prava na život nerođenih i prava na priziv savjesti“.
- U „silnoj ofanzivi na priziv savjesti“ u slučaju žene koja je otkrila oboljelo čedo u svojoj utrobi i zatražila da ga se pobaci, oglasili su se pravni stručnjaci i liječnici pa stali u obranu važnog instituta „priziva savjesti“ i rekli „nitko nas nema pravo prozivati i osuđivati zbog instituta priziva savjesti“ (19. 05. 2022.). U prilog toga očitovale su se i dvije uvažene znanstvenice, članica Znanstvenog Vijeća Akademije pravnih znanosti Hrvatske (D. Hrabar) i predsjednica Povjerenstva za medicinsku etiku i deontologiju (M. Brkljačić) koje su naglasile da je „Institut priziva savjesti liječnika, uz vjeroispovijest i slobodu mišljenja jedno je od ljudskih prava koja su neograničena”, te da više međunarodnih dokumenata „govore o pravu na slobodu priziva savjesti”.
- Uz „bistrenje pojmova“ oko priziva savjesti mogli smo prošlih dana pratiti „miroljubivi hod građana“ poznat kao „Hod za život“ koji već sedmu godinu daje javnu podršku nerođenima i traži poštivanje ljudskog života, od začeća do prirodne smrti. Pravo na život, naime, temeljno je ljudsko pravo i preduvjet svakog drugog ljudskog i građanskog prava. Hrvatska to čini miroljubivim hodom ove godine u 10 gradova, među kojima i u našem Zadru, pod znakovitim geslom: Život je zakon!
Hvala Bogu za to svjetlo života i dobrote koje nam je preko Marije zasjalo, svjetlilo i očitovalo se kroz stoljeća u divnim likovima tolikih žena i majki pred izazovima brojnih zabluda i poganskih načela koji su ih zapljuskivali u dugoj trinaeststoljetnoj povijesti. Stoga, obraćamo se večeras Onoj koja je rodila Životvorca, Isusa Krista, Spasitelja i Otkupitelja ljudi „po kome je sve stvoreno“. Obraćamo se ženi „zaogrnutoj suncem“, koju ovdje častimo kao „Gospu od Zečeva“ i molimo je neka podupre našu nadu, molitvu i borbu za punu istinu o čovjeku. S njom, koja je „početak boljega svijeta“ (Trški Vrh) želimo graditi bolje društvo u kojem će se poštivati ljudska i božanska prava.
3. Zahvalimo „stablu koga bure ne iščupaše“
Želimo živjeti kao oni koji Boga vole, poštuju i priznaju; koji život poštuju! I od srca zahvaliti za naše obiteljsko stablo „kojega sve bure ne iščupaše i požari ne izgoriše“, kako pjeva naš kipar Ivan Meštrović. Poznata je i njegova skulptura iz 1932. na kojoj prikazuje „lik žene u narodnoj nošnji koja sjedi i u krilu drži kamenu ploču s natpisom na glagoljici „Povijest Hrvata“. A kad je posvećena Memorijalna crkva kralja Zvonimira, crkva „Naše Gospe u Biskupiji“ kod Knina (1938.), Meštrović je napisao „Poslanicu Gospi“ u kojoj veli kako je „naša zemlja sačuvala uspomene, a naša Gospa lozu našu“, pa pjesničkim stilom poziva sve neka „zahvale Njoj“: zemlji hrvatskoj i Gospi našoj:
- Njoj – nepresušnu vrelu, čiji tijek sve suše i potresi ne prekinuše;
- Njoj – stablu jakomu, koga sve bure ne iščupaše i svi požari ne izgoriše;
- Njoj – čije žile ne uginuše, čiji sokovi ne presahnuše;
- Njoj – iz čijega krila sunce ugledasmo i Gospodina osjetismo neka je za sve vjekove hvala i ljubav naša.
Hvala Ti, Ivane naš domaći Michelangelo, za tvoje vjerom prožeto, narodno i umjetnički ispisano i isklesano djelo. Hvala ti i za ovaj hvalospjev „Gospi našoj“, a uz nju svim ženama i majkama diljem Lijepe naše čija jaka stabla i „žile ne uginuše, niti sokovi ne presahnuše“.
Svjesni Marijine nezamjenjive povijesne uloge, kao i svih onih vrijednih žena i majki iz roda našega koje usprkos silnih bura i brojnih požara sačuvaše korijene naše, valja nam se vratiti tim korijenima i oživjeti zavjete iz nedavne prošlosti; iz devetnice „Trinaest stoljeća kršćanstva u Hrvata“ koji učinismo, ovdje u Ninu 1979. Tada smo, naime, odlučili „slaviti svete sakramente i životom potvrđivati svoj krsni savez s Bogom, pa tako obnoviti sveti pradjedovski zavjet vjere u Isusa Krista i vjernosti Katoličkoj Crkvi“. Valja nam ponovno useliti liturgiju i molitvu u naše domove. Molitva je, naime, znak našega narodnoga i kršćanskoga identiteta koji prepoznajemo u onom Ninskom geslu: „Hrvatska katolička obitelj dnevno moli i nedjeljom misu slavi“! Molimo večeras našu Gospu od Zečeva neka pomogne nama i našim obiteljima ostvariti te visoke i časne ciljeve i ideale. Tako neka bude. Amen.
✠ Želimir, nadbiskup zadarski
Nin, 23. svibnja 2022.