Prvi dio Zlatne harfe, smotre dječjih župnih zborova Zadarske nadbiskupije, održan je u subotu 21. svibnja u župnoj crkvi u Dračevcu Zadarskom. Susret je počeo misnim slavljem koje je predvodio don Gašpar Dodić, župnik Dračevca i predstojnik Katehetskog ureda Zadarske nadbiskupije. Djevojčice s Dračevca Paula Lenkić, Lucija Mičić i Karla Matijević na flautama su izvele pjesmu ‘O Bože zar si pozvao mene’ u čast bl. Ivanu Pavlu II. Nakon što su iz košarice izvukli pjesmu, uz još jednu po svom izboru nastupili su zborovi: Sv. Marcela iz Nina (voditeljica s. Krešimira Zanki) – izveli su pjesme Veliča i Sveta Klara; Glasnici radosti iz župe sv. Ivana Krstitelja na Relji u Zadru (s. Agneta Đerek) pjevali su Molitva sv. Franje i Oče nebeski; Radost i nada iz Biograda (s. Anka Špralja) izveli su Velik je Gospodin i Tu smo Kriste a Anđeli bez krila iz Paga (s. Miljenka Biošić i Anthony Buljanović) Sva djela Gospodnja i Franjo. Don Gašpar je zahvalio vrijednim voditeljicama zborova i roditeljima koji su se okupili podržati i ohrabriti nastup svoje djece kojoj dopuštaju tijekom godine da vježbaju u zboru; tako razvijaju svoje talente i obogaćuju život župe pjevanjem na misi. Povodom 800. obljetnice utemeljenja reda sestara sv. Klare, tema ovogodišnje Harfe bila je Sveta Klara – Zdravo službenice Božja. Don Gašpar je dodao ‘Rasvjetljena (što joj ime znači), Raspjevana Klara’. Sv. Klara Asiška je suvremenica sv. Franje s kojim je živo obnovila tadašnji život Crkve. Rođena je 1193. g. u bogatoj aristokratskoj obitelji; odrekla se plemstva i bogatstva kako bi živjela u siromaštvu i poniznosti, prihvaćajući način života kojeg je propovijedao sv. Franjo. Roditelji su je željeli udati za jednog uglednika, no Klara je u 18. godini odvažno napustila svoj dom i otišla Maloj braći, franjevcima koji su boravili u crkvici Porcijunkula u Asizu gdje su i nastala prva pravila franjevačke zajednice koju je utemeljio sv. Franjo. Franjo je na Cvjetnicu 1211. g. Klari odrezao kosu koja se i danas vidi u izložbenom prostoru crkve u Asizu gdje je sv. Klara djelovala. Klara je obukla pokornički habit i posvetila se pokorničkom životu. Umrla je 1253. g.; 40 godina je živjela u crkvi sv. Damjana u Asizu u čijem je samostanu na herojski način odjelotvorila kreposti poniznosti, pobožnosti, pokore i ljubavi prema Bogu, Crkvi i čovjeku. Don Gašpar je pročitao i tekst iz Bule proglašenja Klare svetom koji glasi: „To svjetlo bijaše u skrovitosti zatvorenog prostora, a vani je zračilo svjetlucave zrake; zadržavano u samostanu, a razlito diljem prostranog svijeta; čuvano iznutra, a izvana se širilo. Klara je živjela skrovito, ali je njen život bio očevidan; Klara je šutjela, ali je njen dobar glas vikao; krila se u ćeliji, a bijaše poznata u gradovima“. Također, u Buli se kaže kako je Klara svojom evanđeoskom novošću i odvažnošću izašla iz kruga društvenih i crkvenih struktura svoga vremena. Za nju ne postoji život u klauzuri i izvan klauzure, nego život nutrine, prožet Duhom. „Sveci su poput zvijezda – poznajemo njihova imena, oni zrače i nadaleko svijetle. Mi se orijentiramo prema takvim uzorima“ poručio je don Gašpar koji je nakon mise predstavniku svakog zbora uručio zahvalno priznanje za trajno sjećanje na sudjelovanje u Zlatnoj harfi.
Ines Grbić