Zbornik „Ohrabri se, narode moj!“ koji dokumentirano sabire fotografije i pismenu arhivu o djelovanju dubrovačkog biskupa mons. dr. Želimira Puljića u razdoblju pada komunizma i Domovinskog rata od 1990.-1993., autora dr. Jakše Raguža, predstavili su u četvrtak 19. svibnja, uz autora Raguža, Ive Livljanić, prvi veleposlanik RH pri Svetoj Stolici te župnik Sukošana don Tomislav Sikirić. Na događaju u kojem je sudjelovao i gospićko-senjski biskup Mile Bogović te zadarski župan i gradonačelnik, brojni svećenici i redovništvo, zahvalu svima izrekao je zadarski nadbiskup Želimir Puljić. On je, rekao je Raguž, za svoj puk u Dubrovniku bio simbol slobode, nade, vjere koja je pomogla da ne klone duhom, da se obrane i oslobode srpsko crnogorskog okupatora. Dubrovčane je glasom hrabrio ali ih je i obilazio, izlažući opasnosti vlastiti život, rekao je Livljanić. 1991./1992. pri Radio Dubrovniku biskup je svakodnevno sudjelovao u programu pod geslom: „Ohrabri se, narode moj; Bogu se pomoli i njemu zavapi!“. Zbornik je izdan povodom 20. obljetnice biskupske službe Puljića kao spomen na sve što je u teškim vremenima učinio za Dubrovnik te zbog objavljivanja temeljnih dokumenata o djelovanju Dubrovačke biskupije za pada komunizma i Domovinskog rata. „Često smo bili svjedoci da se zapostavlja uloga Katoličke Crkve u trenucima suvremene povijesti hrvatskog naroda, na lokalnoj i državnoj razini. Npr. u prvom izdanju ratnog časopisa ‘Dubrovnik’ među brojnim apelima međunarodne zajednice za spas Dubrovnika nije se našao nijedan apel ili dokument Katoličke Crkve“ upozorio je Raguž dodavši da knjiga doprinosi da se ne umanji, ospori ili zaobiđe uloga Crkve i mons. Puljića u razvijanju demokratskog, humanog društva, u duhovnoj, moralnoj i materijalnoj potpori obrane hrvatskog društva od agresora. Ratno stradanje Dubrovčana osobito mogu razumjeti Zadrani iz vlastitog iskustva. Znaju što znači riječ koja budi nadu kad se čini da se ničemu ne možemo nadati. Okupili smo se da bismo se spomenuli te riječi nade i ohrabrenja, rekao je Raguž koji je dokumentirao doprinos Dubrovačke biskupije i mons. Puljića u stvaranju i međunarodnog ozračja koje je rodilo međunarodnim priznanjem neovisnosti Hrvatske. Livljanić je istaknuo brojne Puljićeve apele svjetskim moćnicima kad je u pismima i brojnim intervjuima svijetu ukazivao na razaranja grada koji je pod zaštitom UNESCO-a. Desetak pisama uputio je i papi Ivanu Pavlu II. U razgovoru s američkim veleposlanikom Peterom Galbraithom hrabro i otvoreno izrazio je razočaranje hrvatskog naroda ponašanjem Europe i pasivnošću SAD-a, ‘kojima smo vjerovali i mogli su zaustaviti ratno nasilje’. „Ne mogu ne zaključiti da se radi o zavjeri šutnje, ako ne i o kakvoj drugoj zavjeri“ podsjetio je na Puljićeve riječi Livljanić. Kao zatočeni biskup tražio je zaštitu ugroženih, prognanih, spomenika kulture. Poslao je dva pisma i predsjedniku Georgeu Bushu na koja nikad nije dobio odgovor ni o primitku. Raguž je opisao mons. Puljića kao samozatajnog i skromnog, mudrog i srdačnog biskupa; humanista velike životne energije, pripravnog na težak rad i žrtve za dobrobit zajednice. Ponašao se hrabro i konstruktivno u daleko težem vremenu s još većim izazovima, rekao je Raguž. Da trajno budu dostupni svima, Zbornik otkriva njegove javne nastupe te s ljubavlju, vjerničkom blizinom i ljudskom toplinom upućene riječi, važne za biološku egzistenciju stanovnika opkoljenog Dubrovnika te 5000 vjernika na okupiranom području kojima je biskupijski caritas dopremao tisuće tona hrane i lijekova. Shvaćajući važnost što skorijeg povratka prognanika mons. Puljić je 1992. g. pokrenuo prve dvije obnoviteljske akcije, ‘Župa župu pomaže’ i ‘Krov nad glavom’. Knjiga od 640 stranica podijeljena je u četiri dijela: Jesen komunizma, Proljeće novih sloboda, Zima agresije i Ljeto slobode. U Prilozima suvremenika poznate osobe iz dubrovačkog javnog života govore o djelovanju mons. Puljića kao svjedoku u službi istine. Raguž je dobio na uvid stotine dokumenata, apela, pisama, govora, propovijedi, intervjua mons. Puljića iz osobnog biskupova arhiva i biskupijskog, arhiva župnih ureda, Srpske pravoslavne crkvene općine u Dubrovniku, islamske zajednice, fotoarhiva pojedinaca, glasila i Hrvatskog državnog arhiva u Zagrebu. „Da nije bilo toga angažmana dr. Raguža, sve bi ostalo na uvidu samo arhivistima i povjesničarima. Objavljivanjem u knjizi sve je to dostupno i najširoj čitalačkoj publici“ rekao je Livljanić. Podsjetio je da je mons. Puljić sa zebnjom i brigom pratio i ratna zbivanja u BiH, zemlji svojih korijena. Od Međunarodnog Crvenog križa tražio je pomoć za prognanike Jajca, Travnika, Vareša, Sarajeva i drugih mjesta. Dubrovačka je biskupija primila desetine tisuća prognanika i izbjeglica. Molio je svećenike da im pomognu u rješavanju teškoća. „Osim što je i u tim okrutnim vremenima sačuvao mir i dostojanstvo, nikad ga nije napuštao optimizam, za koji i sam kaže da je vrlo teška krepost i da traži određenu dozu hrabrosti. On je vjerovao da nas baš tada, kada nam se činilo da su nas svi napustili i kad smo ‘odsječeni od svijeta telefonski i televizijski, ali nismo odsječeni od neba’, Svevišnji nas neće ostaviti“ rekao je Livljanić istaknuvši i Puljićev ekumenski angažman među vjerskim zajednicama u Dubrovniku, u duhu tolerancije i međusobnog poštovanja. Don Tomislav Sikirić je istaknuo četiri poveznice između svoga svećeništva i Puljićeva biskupstva: Sikirić je za svećenika zaređen a Puljić za biskupa posvećen 1990. g.; svatko za sebe pitao se o vlastitoj pogodnosti za svećenika odnosno biskupa. Druga poveznica je Puljićevo biskupstvo u ratnom Dubrovniku a Sikirić je u to vrijeme bio župnik Škabrnje kad je Božjom providnošću, s vjernicima u podrumu, izbjegao četničkom pokolju 18. studenoga 1991. g. Treća poveznica je djelovanje biskupa i svećenika kad su stradali puk obilazili, tješili i pastoralno djelovali s prognanima i opkoljenima. A sad ih povezuje ista biskupijska njiva, u suradnji mjesnog pastira i svećenika. U glazbenom dijelu večeri tri skladbe izveo je Katedralni zbor sv. Stošije pod ravnanjem Žana Morovića.
Ines Grbić