Nužnost interdisciplinarnosti znanosti u službi istine. Prikaz slučaja u postupku identifikacije Marije Krucifikse Kozulić (1852. – 1922.)“ naziv je susreta održanog u utorak, 11. svibnja, u sklopu interdisciplinarnog Festivala znanosti zadarskog sveučilišta, u području ‘Kultura znanosti’ u organizaciji Teološko-katehetskog odjela Sveučilišta u Zadru.
Službenica Božja Marija Krucifiksa Kozulić (Rijeka, 1852. – 1922.) utemeljiteljica je autohtone riječke redovničke Družbe sestara Presvetog Srca Isusova. Proces identifikacije posmrtnih ostataka Majke Krucifikse počeo je 2011. g., a od 2013. g. vodi se postupak za njeno proglašenje blaženom.
„Identifikacija časne majke Krucifikse Kozulić dokaz je snage forenzičkih znanosti“ poručio je u svom online izlaganju putem platforme Zoom prof. dr. sc. Dragan Primorac, opisujući biomedicinski proces identifikacije Riječke Majke.
Naime, u sklopu kauze Majke Krucifikse, vodstvo Družbe koju je ona osnovala, 2011. g. pokrenulo je postupak ekshumacije njenih skeletnih ostataka, dekretom riječkog nadbiskupa Ivana Devčića. Taj je dekret bio odgovor na pismo postulatorice, č. M. Dobroslave Mlakić. Ekshumacija i kanonsko utvrđivanje posmrtnih ostataka standardni je postupak u procesu za proglašenje blaženim.
Ekshumaciji koštanih ostataka iz grobnice na Kozali pristupilo se 20. prosinca 2011. g. Taj datum „je nezaboravan dan kad je proces počeo, toliko je pozitivne energije i ljubavi bilo unutar svega toga, što pokazuju i fotografije iz toga perioda“ rekao je dr. Primorac. Podsjetio je i na interes javnosti za taj događaj. Hrvatski mediji to su prikazali naslovom „’Hrvatski CSI’ kreće u potragu“ te je bila opća mobilizacija svih koji mogu doprinijeti kako bi doznali istinu.
Identifikacija posmrtnih ostataka Krucifikse Kozulić potvrđena je početkom rujna 2020. g. u KBC-u Split, a u postupak analize hrvatski tim forenzičara uložio je puno truda.
„Nakon završene identifikacije Marije Krucifikse, zatvorili smo proces koji je trajao jako dugo. Od 2011. do 2017. g. nismo mogli doći do kvalitetne DNA koja će nam dati potrebne rezultate. U forenzičnoj genetici problem je ako imamo skeletne ostatke koji se nalaze dugo unutar zemlje. Dogodi se promjena PH, uzorci postaju kiseli, budu bakterijske i kontaminacije teškim metalima. Trebalo nam je šest godina da napravimo iskorak kako bismo došli do metodologije od koje ćemo dobiti dovoljnu količinu DNA da se proces može zaključiti“ rekao je znanstvenik Primorac, dr. med. iz Specijalne bolnice Sveta Katarina (Zagreb/Zabok), ujedno pedijatar, genetičar i forenzičar.
Dr. Primorac smatra da je postupak identifikacije posmrtnih ostataka M. Krucifikse „povijesni postupak u mnogim segmentima identifikacije“. Rekao je da ne poznaje nijedan slučaj pokrenute kauze, a da se radi o zemnim ostacima, kao u slučaju Kozulić „gdje su utvrđeni ostaci vrlo sofisticiranim metodama mitohondrijske i genomske analize DNA“.
Predavač je istaknuo kompleksnost toga slučaja, poželjevši da se shvati „kolika je snaga znanosti“.
U grobnici su bile pokopane 52 osobe, od toga njih 35 je bilo u drvenim kovčezima. Među njima nije bilo natpisa s imenom č. m. Krucifikse Kozulić.
Dr. Primorac zanimao se tko postoji unutar obitelji Kozulić, da se ti biološki tragovi mogu usporediti s tragovima Majke Krucifikse. Zato su u grobnici tražili i ostatke njene sestre, Tereze Kozulić (1861.-1933.). Imali su i podatke o Krucifiksinom bratu Nikoli Kozuliću koji je imao dvoje djece, kćer Fides Kosulich de Pećine i sina Giovannija. Referentni DNK uzorak uzet je od nećakinje Fides 2011. g., u njenoj dobi od 66 godina.
„Identitet sestara Kozulić nije se mogao utvrditi standardnim metodama forenzičke antropologije. Kako bismo napravili pozitivnu identifikaciju, skeletne ostatke smo razvrstali i potrebno poslali u forenzički laboratorij u Split, u Klinički zavod za patologiju, sudsku medicinu i citologiju, kako bi se provele analize DNK. Znamo iz iskustva, iz identifikacije žrtava Domovinskog rata – ako imamo sačuvane određene skeletne kosti, znamo da ćemo imati veliku šansu doći do mitohondrijske ili genomske DNA“ rekao je dr. Primorac.
„Nažalost, nismo imali ono što mi zovemo nesporni uzorak, dakle, uzorak koji pripada Krucifiksi Kozulić. Da smo ga imali, mogli bismo vrlo jednostavno usporediti i utvrditi identitet. Budući da ne postoji nesporni uzorak M. Krucifikse s kojim bi se mogao usporediti DNA profil iz koštanih ostataka, odlučeno je da će se sestre Marija i Tereza pokušati identificirati koristeći analize genomske DNK i mitohondrijske DNK (mtDNK). Bilo je očekivano da će identifikacija analizom mtDNK, zbog većeg kopija molekula DNK, polučiti rezultat u slučaju da analiza nuklearne DNK bude nedostatna“ istaknuo je dr. Primorac.
„Fokusirali smo se na analizu nuklearne DNK koja je smještena u jezgri i ona se nasljeđuje 50 % od oca, 50 % od majke te na analizu mitohondrijske DNA koja uvijek dolazi od majčinske linije i tijekom nasljeđivanja se prekida, kad se prebaci na sina. Mitohondrijska DNA je važna jer se nasljeđuje majčinskom linijom, ima je u tisuću, tisuću kopija. Kad jezgrena DNA nije bila dostatna, jer brzo degradira, samo su dvije njene kopije, nama je na raspolaganju ostalo tisuće, tisuće mitohondrijske DNA. To je bila strategija“ opisao je osnove forenzičke metode dr. Primorac, rekavši da je „genetika jako značajna u razumijevanju tih procesa. Neovisno o tome s kojeg je kontinenta porijeklo ljudi, razlika u njihovom genomu je oko 0,1 %. Taj 0,1 % nama je važan da utvrdimo hoće li netko razviti neku bolest, a unutar forenzičke genetike je ključan da bi se otkrilo počinitelje kaznenog djela, utvrdilo tko su otac i majka. Ili u slučaju Majke Krucifikse, kako bismo potvrdili identitet osobe. Genetika je moćna i puno može napraviti, ako imamo prave poveznice“ istaknuo je dr. Primorac.
U tom kontekstu, bilo mu je važno dobiti i obiteljske fotografije Kozulić, poput one gdje Majka Krucifiksa drži kip Malog Isusa, s njom su njeni brat i sestra Tereza. Jako puno se govorilo o rezultatima tima dr. Primorca u najuglednijim časopisima, Jama, Science, Profiles in DNA.
Nakon što šest godina u postupku nisu mogli doći do zadovoljavajućih rezultata DNA, 2017. g. dr. Primorac započinje suradnju s dr. Mitchellom Hollandom s američkog Sveučilišta Penn State.
„Osim što smo mitohondrijskom DNA analizom potvrdili da imamo dva skeletna ostatka od sestara Tereze i Marije Kozulić, metodom analize nuklearne DNK utvrdili smo i rodbinsku povezanost s biološkim tragom Fides Kosulich de Pećine, nećakinje Riječke Majke. Analizom nuklearne DNK, koristeći sustav kojim se utvrđuje rodbinski odnos, izračunato je da je 574 195 puta vjerojatnije da su ostaci Krucifikse Kozulić rodbinski povezani s Fides Kosulich. To je egzaktna znanost“ naglasio je dr. Primorac, rekavši da je tada osjećao veliku radost. „Tako smo bili radosni i kada smo, nažalost, identificirali brojne branitelje iz masovnih grobnica čije su obitelji čekale identifikaciju po 10, 15 godina“ prisjetio se dr. Primorac.
„Iako smo uvjereni da je identifikacija učinjena pozitivno, u biomedicini se može učiniti najvažnije, a to je, sve što je učinjeno tijekom istraživanja, poslati na neovisnu evaluaciju u znanstveni časopis gdje obično tri recenzenta pokušavaju dokazati jeste li u pravu. Mi smo to učinili s časopisom Genes koji je prihvatio naše rezultate. U tom časopisu objavili smo rad. Tom objavom naši rezultati smatraju se apsolutnom znanstvenom istinom“ istaknuo je dr. Primorac.
„Ti su trenuci posebno obilježili živote svih nas. Identifikacija Krucifikse Kozulić bila je dokaz snage forenzičkih znanosti. Da smo govorili o ovakvoj identifikaciji prije 25 godina, prije nego smo mi to pokrenuli, nije postojala nikakva mogućnost da se ti skeletni ostaci identificiraju. To je snaga znanosti. Da budemo sigurni, poslali smo skeletne ostatke u jedan američki institut koji je vodeći u svijetu za analizu mitohondrijske DNA, gdje su potvrđeni rezultati hrvatskog tima. Neovisnim istraživanjem potvrdili su identične uzorke do kojih smo i mi došli. To je objektivizacija znanosti“ poručio je dr. Primorac.
U forenzičkom pristupu identifikaciji zemnih ostataka Krucifikse Kozulić dr. Primorac surađivao je s vrhunskim stručnjacima, kao što su Alan Bosnar, Šimun Anđelinović, Anja Petaros, Miran Čoklo i kolegama iz SAD-a. S nekima surađuje 30 godina, kao što je prof. Mitchell Holland. Prve identifikacije koje su zajedno radili Holland i Primorac iz kupreške grobnice snažno su pozicionirali istinu o stradanju u Hrvatskoj i o žrtvama u BiH.
Laboratorij dr. Primorca u Hrvatskoj prvi je učinio identifikaciju ostataka iz masovnih grobnica stradalnika u Domovinskom ratu. „U tome smo snažno pozicionirali Hrvatsku. U samom smo vrhu svjetske forenzike. Forenzičko sveučilište od posebnog je nacionalnog interesa. Krenuli smo srcem u to, da bismo Hrvatsku pozicionirali kao velesilu u području forenzičke DNA identifikacije. Gdje god idem, nastojim da se i Hrvatska uključi u te projekte. U Hrvatskoj danas nije lako počiniti kazneno djelo, ostaviti biološki trag, a da ne budete identificirani. To znanje doprinosi stabilnosti“ poručio je dr. Primorac, istaknuvši da forenzičke potvrde doprinose utvrđivanju istine. „Kad god nema istine, laž prevladava. A gdje je laž, nema blagoslova“ upozorio je predavač.
Dr. Primorac je istaknuo da je forenzika interdisciplinarna znanost. „U svakom području znanosti, pogotovo u biomedicinskim znanostima, interdisciplinarnost je iznimno važna. Danas nema forenzičara koji može reći da poznaje dovoljno forenziku, da sam za sebe može rješavati brojne slučajeve. Moji bliski suradnici, koji su sa mnom radili u slučaju Majke Krucifikse, bili su uključeni u najveće svjetske forenzičke slučajeve“ rekao je dr. Primorac.
Zahvalno je istaknuo svoju suradnju s nadbiskupom Devčićem koja traje više od 25 godina. „Zajedno smo pokrenuli neke sveučilišne programe u Rijeci. Tijekom moga ministarskog mandata nismo ni sanjali da ćemo imati zajedničku misiju, pored obrazovne, i onu identifikacijsku, forenzičnu“ rekao je dr. Primorac.
Predavač je pohvalio i suradnju sa zajednicom Družbe sestara Presvetog Srca Isusova. „Postulatorica s. Dobroslava Mlakić uspješno vodi cijeli proces kauze Krucifikse Kozulić. Završili smo uspješno cijeli postupak identifikacije jer smo u s. Dobroslavi imali osobu koja je bila posvećena tome duhom i tijelom. Bila je vrlo uporna. Do mene nije bilo lako doći, život mi se odvija na tri kontinenta i Bogu hvala, došli smo do kraja procesa identifikacije. Impresivno je koliko su truda naše časne sestre dale, kako bi pokušale dobiti što više slikovnih prikaza toga povijesnog trenutka.
Sretan sam što je taj postupak napravljen s kolegama s kojima surađujem niz godina. Na cijeli proces ponosan je i cijeli tim američkih i hrvatskih forenzičara koji su svojim trudom, zalaganjem, ljubavlju i željom završili proces identifikacije časne majke Krucifikse. Kako je rečeno, Riječka Majka konačno se vratila Rijeci. Ne znam da postoji neki sličan slučaj u povijesti Katoličke Crkve, da je postupak nečijeg proglašenja blaženim i svetim, u ovom slučaju Marije Krucifikse Kozulić, pokrenut s takvim znanstvenim legitimitetom“ poručio je dr. Dragan Primorac.
Doc. dr. sc. s. Marijana Mohorić, SCJ, predavačica na Teološko-katehetskom odjelu Sveučilišta u Zadru, aktualizirala je temu naslovom „Utjecaj identifikacije Službenice Božje Marije Krucifikse Kozulić na naš život“.
Iz perspektive članice Družbe sestara Presvetog Srca Isusova i osobe koja nije bila direktno uključena u proces identifikacije, dr. Mohorić predstavila je šest naglasaka o tome što prikaz toga slučaja znači za naš svakodnevni i širi društveni život.
„Prvi naglasak je interdisciplinarnost znanosti. Kako je rekao dr. Primorac, ta identifikacija je primjer snage interdisciplinarnosti forenzičkih znanosti, počevši s antropologijom i forenzičkom patologijom, da bi u konačnici DNA analiza potvrdila identitet osobe. To je interdisciplinarnost u području medicinske znanosti. Bio je to znanstveni doprinos kojeg je zahtijevao postupak za proglašenje blaženom i svetom, a podržava ga i Kongregacija za proglašenje blaženih i svetih. Tu se radi o holističkom pristupu interdisciplinarnosti znanosti gdje su pripravne korake učinile teološka, povijesna i crkveno – pravna komisija unutar postupka za proglašenje blaženom Službenice Božje Marije Krucifikse“ rekla je dr. Mohorić.
Drugi naglasak je originalnost toga slučaja. „To je povijesna kauza o kojoj je prvi put u povijesti Crkve, koliko je dosad poznato, na jedinstveni način došla do izražaja potreba interdisciplinarnosti koja se i ostvarila radi utvrđivanja istine o utemeljiteljici naše Družbe. To može činiti ponosnima ne samo nas sestre, nego i znanstvenu zajednicu i naš hrvatski narod“ poručila je dr. Mohorić.
Pojašnjavajući treći naglasak, s. Marijana je rekla: „Iako je promocija, ‘Fama di santita’, poznavanje Majke Krucifikse kao svetice krenulo još od trenutka njene smrti, pa je bilo malo ugašeno tijekom komunizma, može se primijetiti kako se osobito otkad se vodi postupak identifikacije povećavala promocija lika i djela Majke Krucifikse, i to na spontani način, u znanstvenim krugovima, u široj društvenoj i crkvenoj stvarnosti, među umjetnicima koji su samostalno, na vlastitu inicijativu dali svoj doprinos“.
Četvrti naglasak dr. Mohorić smatra najvažnijim, „jer povezuje nebo i zemlju“. „Zabilježena su mnoga uslišanja po molitvi zagovora Službenice Božje Marije Krucifikse. Na mrežnoj stranici Družbe sestara Presvetog Srca Isusova nalazi se 1161 stranica gdje su na svakoj više od tri ili četiri zamolbe za zagovor Majke Krucifikse u raznim potrebama naših sugrađana. Mnogi su zadobili uslišanje u svojim potrebama, što bilježi Postulatura Službenice Božje Krucifikse“ istaknula je s. Marijana.
„Peti naglasak je učvršćivanje u vjeri i nastojanje oko poziva na svetost, ne samo sestara, nego i laika. Svaki smo na svom putu, i Majka Krucifiksa je bila na svom originalnom putu. Zadivljuje da je Majka gotovo sto godina nakon smrti morala prijeći put iz grobnice u Rijeci do Splita, pa u Ameriku. To nas čini osnaženima u vjeri da ima smisla pred Bogom i ljudima taj put svetosti koji se očituje u malim gestama, u malim znakovima ljubavi, živeći kontemplaciju usred djelovanja. Šesti naglasak je poticaj nama sestrama za osnaženje i osvježenje karizme koju nam je u zalog ostavila utemeljiteljica naše Družbe. Da u kreativnoj vjernosti osnažimo karizmu u naše vrijeme, prema znakovima vremena koji nam se danas pružaju kao potrebni“ poručila je dr. Mohorić, citirajući Majku Krucifiksu jer smatra da ta misao obilježava cijeli proces njene identifikacije: „Božja Providnost prati nas kao kiša“.
Zauzimanjem dr. Primorca, zahtjevna analiza identifikacije ostvarena je u suradnji s Američkim ministarstvom obrane i zaključena je na američkom sveučilištu Penn State University. Sveučilište Penn State izvijestilo je javnost o rezultatima suradnje sa znanstvenicima Sveučilišta u Splitu tijekom identifikacije Krucifikse Kozulić i njene sestre Tereze Kozulić te je tu uspješnu identifikaciju posmrtnih ostataka uvrstilo među najznačajnija postignuća znanstvenika toga Sveučilišta u 2020. godini.
O temi „Proces za proglašenje blaženom Sl. Božje Marije Krucifikse Kozulić i važnost identifikacije njezinih zemnih ostataka“ izlagala je postulatorica mr. sc. s. Dobroslava Mlakić, SCJ, vrhovna predstojnica Družbe sestara Presvetog Srca Isusova (Rijeka).
Susret je održan u sklopu ovogodišnjeg 18. Festivala znanosti na Sveučilištu u Zadru koji se održava od 10. do 15. svibnja. Tema ‘Kultura znanosti’ interpretirana je na razne načine te je u raznim područjima kreiran raznoliki i zanimljiv program putem predavanja, radionica i prezentacija.
Ines Grbić