„Nužnost interdisciplinarnosti znanosti u službi istine. Prikaz slučaja u postupku identifikacije Marije Krucifikse Kozulić (1852. – 1922.)“ naziv je susreta održanog u utorak, 11. svibnja, u sklopu aktivnosti ‘Kultura znanosti’ 18. Festivala znanosti, u organizaciji Teološko-katehetskog odjela Sveučilišta u Zadru.
Putem online platforme Zoom, izlaganja su održali postulatorica mr. sc. s. Dobroslava Mlakić, SCJ, vrhovna predstojnica Družbe sestara Presvetog Srca Isusova (Rijeka), prof. dr. sc. Dragan Primorac, dr. med. iz Specijalne bolnice Sveta Katarina (Zagreb/Zabok) i doc. dr. sc. s. Marijana Mohorić, SCJ, iz Družbe sestara Presvetog Srca Isusova, predavačica na Teološko-katehetskom odjelu Sveučilišta u Zadru.
Službenica Božja Marija Krucifiksa Kozulić (Rijeka, 1852. – 1922.) utemeljiteljica je Družbe sestara Presvetog Srca Isusova. Proces identifikacije posmrtnih ostataka Majke Marije Krucifikse Kozulić počeo je 2011. g., a od 2013. g. vodi se postupak za njeno proglašenje blaženom.
To je prvi postupak kauze tijekom kojega je došla do izražaja nužnost interdisciplinarnosti znanosti, u tom slučaju, radi utvrđivanja istine o toj uzornoj ženi, učiteljici i odgajateljici. Identifikacija posmrtnih ostataka M. Krucifikse Kozulić potvrđena je početkom rujna 2020. g. u KBC-u Split, a u postupak analize hrvatski tim forenzičara uložio je puno truda.
Zauzimanjem prof. dr. sc. Dragana Primorca, dr. med., pedijatra, genetičara, forenzičara i znanstvenika, ta zahtjevna analiza nastavljena je u suradnji sa Američkim ministarstvom obrane i zaključena na američkom sveučilištu Penn State University.
Sveučilište Penn State izvijestilo je javnost o rezultatima suradnje sa znanstvenicima Sveučilišta u Splitu tijekom identifikacije Marije Krucifikse Kozulić i tu uspješnu identifikaciju posmrtnih ostataka uvrstilo među najznačajnija postignuća znanstvenika toga Sveučilišta u 2020. godini.
O temi „Proces za proglašenje blaženom Sl. Božje Marije Krucifikse Kozulić i važnost identifikacije njezinih zemnih ostataka“, na online susretu izlagala je s. Dobroslava Mlakić, vrhovna predstojnica SCJ.
„U Mariji Krucifiksi uzor i nadahnuće za svoj život, za svoje zvanje i poslanje mogu naći njezine duhovne kćeri autohtone hrvatske Družbe Presvetog Srca Isusova koju je ona 1899. g. osnovala u Rijeci i koje su nastavile njezino djelo, ali i laici, mladi, učitelji, odgojitelji, graditelji, pastoralni i karitativno-socijalni djelatnici“ poručila je s. Mlakić.
Riječka Majka, kako su za života Mariju Krucifiksu zvali njeni riječki sugrađani, bila je široke kulture i velike naobrazbe, učiteljica i odgojiteljica, pastoralna i karitativna djelatnica, graditeljica karitativnih i odgojno-obrazovnih ustanova u Trstu, Rijeci i Krku, učiteljica glazbe i stranih jezika, stručna u izradi ručnih radova.
Ta „velika i znamenita žena Rijeke i naše domovine“ živjela je na prijelazu 19. u 20. st., u vrijeme nagle industrijalizacije, urbanizacije i transformacije društva, što je dovelo do raslojavanja na bogate i siromašne. „Njezino je vrijeme bilo vrijeme teških društveno-političkih, vjerskih i socijalnih previranja u koje se ona uspjela ucijepiti, koji su na nju utjecali ili su joj se suprotstavljali. Ona je u njih pronikla i na njih je zrelo, proročki i na evanđeoski način odgovorila: djelotvornom ljubavlju, ekumenskim duhom i misionarskim zanosom, nadilazeći sve nacionalne, regionalne i vjerske podijeljenosti“ rekla je s. Dobroslava.
Karizma i cilj Majke Krucifikse bila je konkretno posvjedočiti i ostvariti evanđeoska Blaženstva,najprije na svjetovnoj, laičkoj razini. Naime, veći dio svoga života, 10 godina u Trstu i 10 godina u Rijeci, Majka je djelovala kao angažirana laikinja, franjevačka trećoredica i članica Udruge Kćeri Presvetog Srca Isusova, koju je u 1879. g. u Trstu osnovao kapucin fra Arkanđeo iz Camerina. „Svrha te Udruge bila je vjerski odgoj i obrazovanje djece i mladeži, osobito siromašne. Iako je odrasla u imućnom stilu života, odrekla se bogatstva ovoga svijeta te sav svoj život posvetila i žrtvovala za odgoj i obrazovanje, osobito siromašne djece i mladeži“ rekla je s. Dobroslava.
U drugom životnom razdoblju Marija Krucifiksa postaje redovnica i utemeljiteljica Družbe karitativnog usmjerenja. „Družba je rođena iz njene djelotvorne ljubavi prema siromašnima. Temelj za svoje poslanje pronašla je u evanđeoskoj riječi: ‘Što god ste učinili jednom od ove moje najmanje braće, meni ste učinili’, a ogleda se u programu koji je otvoren prema bijednima, rubnima i slabima svake vrste. Osnovala je aktivnu apostolsku zajednicu koja je nastala u svijetu i otvorena je za svijet. Odjelotvorila je Evanđelje u svom životu: gladne je hranila, gole odijevala, neukima obrazovanje pružala“ istaknula je s. Dobroslava.
Marija Krucifiksa djelovala je u Trstu, na Krku, a najveći dio života djelovala je u Rijeci gdje je preminula na glasu svetosti. Izvor njene karizme je u Srcu Kristovom i izvire iz Evanđelja, duboko je ucijepljena u Crkvu i svijet. „Ona je znala spajati kulture i narode i naviještati u slobodi evanđelje svima bez razlike. Svoju odgojnu ljudsku, moralnu i kulturnu zadaću izvanredno je povezivala s evanđeoskim navještajem, svjedočanstvom života i brigom za siromašnu djecu i mladež. Njena pedagogija bila je pedagogija srca i ljubavi. Godine 1895. u Rijeci je kao laikinja, franjevačka trećoredica i članica Udruge Kćeri Presvetog Srca Isusova osnovala i izgradila Zavod Presvetog Srca Isusova za siromašnu djecu i mladež u kojem je otvorila dječji vrtić u kojem se radilo po načelima i programu njemačkog pedagoga Fridricha Fröbela, zatim četverogodišnju pučku školu, radionice raznovrsnog ručnog rada, oratorij i knjižnicu. Njezin je Zavod bio karitativna i odgojno-obrazovna ustanova kršćanske ljubavi u koju je prihvaćala oko 70 djece kojima je osiguravala besplatan smještaj, prehranu, odjeću, odgoj i obrazovanje. Jedini uvjet za prihvat djece u njezine ustanove bili su nezbrinutost ili siromaštvo bez obzira na vjeru i narodnost, a ne brojni formulari i upisnice“ istaknula je predstojnica Mlakić.
Uz redoviti školski program, Marija Krucifiksa za djevojčice je vodila još četiri tečaja: pouke iz školskih predmeta, tečajeve stranih jezika, satove na klaviru i tečaj domaćinstva. „Cilj Majke Krucifikse bio je omogućiti djeci i mladeži ljudski, kršćanski, moralni i intelektualni odgoj i obrazovanje. Željela je odgojiti dobre građanke, vjernice, supruge i majke te poštene radnice naše domovine. Njezino karitativno-socijalno i odgojno-obrazovno djelovanje ucijepilo je Majku Krucifiksu u socijalne strukture Rijeke i cijele Hrvatske, u život onih koji su bili gladni kruha, ali i znanja i duha“ poručila je s. Dobroslava.
Nakon njihove navršene dobi, djevojkama i štićenicama svoga Zavoda Marija je pronalazila posao u obiteljskim domaćinstvima, jer je u to doba rad djevojaka i žena bio ograničen isključivo na domaćinstva, a samo kćeri iz bogatijih obitelji su se školovale.
Marijina veličina je i što je omogućavala svojim štićenicama, prema individualnim sposobnostima, nastavak školovanja u raznim gradovima, kao što su Trst, Gorizia, Udine, Venecija, Rim, Budimpešta i Kapošvar gdje ih je smještala u koledže i za njih plaćala smještaj i prehranu.
Majka Krucifiksa rođena je 20. rujna 1852. g. u Rijeci, u uzornoj kršćanskoj i bogatoj brodovlasničkoj i mornarskoj obitelji podrijetlom s otoka Lošinja. Školovala se u Rijeci i Goriziji u Italiji. Izdavala je dva godišnjaka Zavoda Presvetog Srca Isusova: Charitas i Godišnjak za obitelji.
Postupak za proglašenje blaženom Majke Krucifikse pokrenuo se „zbog njenih velikih djela i svetosti života jer sve je činila iz vjere i molitve, kao svjedokinja ljubavi Božjeg Srca. Sav život je žrtvovala za siromašne i malene, djecu i mladež. Kao posinjena djeca Oca nebeskog, pozvani smo i možemo biti sveti. U povijesti Crkve svetost je uvijek predstavljana kao najviše dostignuće života u ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Svet je onaj koji je dostigao herojski stupanj ili kreposti vjere, nade i ljubavi“ poručila je predstojnica Mlakić, istaknuvši da se „kršćanska svetost dostiže po življenju evanđeoske ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Za Majku Krucifiksu vjerujemo da je na herojski način živjela krepost ljubavi, koja svoj temelj ima u Božjoj zapovjedi ljubavi prema Bogu i prema bližnjemu“.
Marija Krucifiksa konkretno i organizacijski odjelotvorila je evanđeoska načela, načela socijalnog nauka Crkve, dostojanstva ljudske osobe, solidarnost, opće dobro i brige za siromašne.
„Proročki se zauzimala za dostojanstvo svake ljudske osobe jer je to načelo prema kojem se treba ravnati svako ljudsko, društveno i crkveno djelovanje. Prigodom njene smrti odjekivale su Rijekom riječi: ‘Umrla je Majka Rijeke! Umrla je svetica!’ i na talijanskom: ‘É morta una santa’“ istaknula je s. Dobroslava, podsjetivši da su joj 30. dan nakon njezine smrti, Riječani podigli kamenu spomen-ploču i na nju urezali sljedeći svjedočki zapis o njezinom životu: „Bila je prava Majka siročadi, siromašnih i napuštenih, proviđajući im besplatno krov, zaklon, prehranu, odjeću, odgoj i obrazovanje. Prošla je blagoslivljajući sve, blagoslivljajući uvijek. Revnim djelima na slavu Božju i ljubavi prema bližnjemu posvetila je svu svoju dušu jednostavnu, čistu, poniznu, hrabru bez uznositosti i ozbiljnu bez strogosti. Zbrinute sirotice mole dobre ljude da mole za njihovu preljubljenu Majku da ubrzo primi nagradu neba, ona koja je za nebo živjela“.
S. Dobroslava je pojasnila i zašto je bilo važno kontaktirati forenzičare te 2011. g. pokrenuti postupak identifikacije zemnih ostataka Riječke Majke.
Prema drevnoj tradiciji Crkve, moći blaženika i svetaca predmetom su štovanja, a njihovi grobovi odredišta su hodočašća i hodočašćenja, molitve i utjecanja ljudi u njihov zagovor kod Boga u potrebama i nakanama. Stoga je u tijeku kauze za proglašenje blaženom ili svetom neke osobe ili kandidata za oltar, potrebno utvrditi da su vjerodostojni posmrtni ostatci sluge ili službenice Božje.
Za obavljanje kanonskog pregledavanja posmrtnih ostataka Sluge Božjega i utvrđivanje njihove vjerodostojnosti, mjerodavan je biskup biskupije u kojoj se ti posmrtni ostaci čuvaju. Prema uvriježenom običaju, mjerodavnom biskupu pripada izvršiti pregledavanje posmrtnih ostataka Sluge Božjega prije nego što se zaključi istraživanje ili postupak (usp. Sanctorum Mater, 1-2), rekla je s. Dobroslava, napomenuvši da prije bilo kojeg postupka s posmrtnim ostacima Sluge Božjega, biskupijske vlasti moraju dobiti dopuštenja koje traži građansko pravo mjesta (usp. SM, 5).
Da bi moći blaženika ili posmrtni ostaci Sluge Božjega bili pristupačniji pobožnosti naroda, može biti uputno trajno ih prenijeti iz jednog na drugo mjesto, s groblja u crkvu (usp. SM,4, 2). U slučaju Majke Krucifikse, njeni zemni ostaci preneseni su s riječkog gradskog groblja u kapelu, u kuću utemeljenja Družbe, prvotno Zavoda kojega je Majka osnovala. Pred kraj života Majka Marija Krucifiksa Kozulić češće je govorila: ‘Rado napuštam zemlju, jer sam izvršila svoje poslanje, svoju zadaću’“ rekla je postulatorica s. Dobroslava Mlakić, poželjevši svima da svoj rad i životnu zadaću obavljaju na dobro i radost drugih, na vlastito zadovoljstvo te sreću na zemlji i u vječnosti.
U drugom tekstu osvrta na ovaj susret, objavit ćemo sadržaj izlaganja dr. Dragana Primorca i dr. s. Marijane Mohorić, SCJ.
Ines Grbić
