Blagdan sv. Leopolda Bogdana Mandića u srijedu 12. svibnja svečeno je proslavljen u crkvi Gospe od Zdravlja u Zadru gdje je sv. Leopold od 1897. do 1900. g. djelovao kao ispovjednik i rektor kapucinskog samostana koji se nekad nalazio uz tu crkvu. Večernje misno slavlje predvodio je mons. Josip Lenkić, generalni vikar Zadarske nadbiskupije.
Zadarski nadbiskup Marijan Oblak proglasio je 1978. g. tu crkvu svetištem sv. Leopolda za Zadarsku nadbiskupiju, jer je u njoj sv. Leopold ostavio veliki duhovni trag. Zadrani jako časte sv. Leopolda i svakodnevno dolaze tu se utjecati svečevom zagovoru koji je za svoga života Majku Božju osobito častio baš kao Gospu od Zdravlja, zazivajući je tom povlasticom. Da je Gospa od Zdravlja znakovito pratila sv. Leopolda u životu, pokazuje i činjenica da je sv. Leopold zaređen za svećenika u crkvi Gospe od Zdravlja u Veneciji 20. rujna 1890. g.
Tijekom blagdana služene su četiri mise, a puk je pohodio Leopoldovo svetište i molio pred relikvijom sv. Leopolda koja je bila izložena na pokrajnom oltaru gdje se nalazi i slika sv. Leopolda Mandića koja u prirodnoj veličini prikazuje toga velikog “sina našeg hrvatskog naroda i zadarskog sugrađanina”, rekao je mons. Lenkić.
“Sveti Leopold nije ostavio iza sebe teološka ili književna djela, nije osnivao društvene ustanove. Za sve koji su ga poznavali, on je bio tihi i povučeni franjevac kapucin, krhak i boležljiv. Njegova se veličina krije negdje drugdje; u žrtvovanju, u darivanju sebe, iz dana u dan, tijekom cijeloga svoga svećeničkog života, 52 godine, u tišini, skrovitosti, u skromnosti sobice koja je služila kao ispovjedaonica. Sv. Leopold je uvijek bio tamo, spreman i nasmiješen, mudar i skroman, diskretni pouzdanik i vjerni otac duša, smjerni učitelj i duhovni savjetnik, pun razumijevanja i strpljivosti. Znao je prodrijeti u svačije srce, pravom riječju, koja je potjecala iz njegove osjećajnosti, no također tražena od Duha Svetoga kroz molitvu i razmatranje. Kroz tako krhkog i siromašnog redovnika očitovala se Božja snaga” rekao je mons. Lenkić.
Sv. Leopold djelovao je najprije u Zadru i Rijeci, a najduže u Padovi. Propovjednik je rekao kako “iz života sv. Leopolda možemo naučiti o svetosti i ljepoti sakramenta pomirenja po kojem zadobivamo mir i prijateljstvo s Bogom, sa sobom i s bližnjim. Sv. Leopold bio je ‘apostol toga sakramenta’, pa poziva sve, svećenike i vjernike, da se redovito i dostojno ispovijedamo. Poziva nas neprestano na obraćenje, jer smo svi slabi, nestalni i grešni, a pravog obraćenja nema bez sakramenta pomirenja, tj. svete ispovijedi” poručio je don Josip.
Podsjetio je kako je taj jednosavni, skromni redovnik, od ranog jutra do kasne večeri provodio dane u sobici do samostanske crkve, “primajući nebrojene pokornike iz svih staleža u društvu i Crkvi. Prorekao je da će ta sobica u ratnom bombardiranju ostati pošteđena kao trajni dokaz Božjeg milosrđa. To se i dogodilo. Sam Bog zna kolike je naš svetac tu utješio, podigao i ohrabrio, ali i ozbiljno opominjao” rekao je generalni vikar, poželjevši neka nam sv. Leopold isprosi da ne zanemarujemo ispovijed, “sakrament Božjeg milosrđa, put prema savršenoj čovječnosti koji u nama izgrađuje poziv na svetost na koju nas Bog strpljivo i nježno poziva. Zato su nam sveci putokazi i primjeri koji nas, ne samo zagovaraju svojom molitvom, nego životom potiču da ih nasljedujemo” poručio je mons. Lenkić.
Sv. Leopold poziva nas i na krepost milosrđa, “blagost i razumijevanje u prosuđivanju drugoga kada pogriješi, na okrenutost jednih prema drugima, ne leđima, nego licem u lice”.
Svećenicima sv. Leopold poručuje da ljube i cijene sakrament pomirenja, koji ih kao “njegove poslužitelje stavlja u neposredni dodir s Božjom istinom, pravdom i milosrđem. Sv. Leopold bodri nas svojim primjerom da budemo uvijek na raspolaganju vjernicima za primanje toga sakramenta, da imamo strpljenja i razboritosti, da budemo pravedni i milosrdni u njegovom posluživanju. Vjernicima sv. Leopold govori da opravdano očekuju razumijevanje, savjet, milosrđe i odrješenje od ispovjednika, ali i razboriti ukor i čvrsti poticaj na iskreno kajanje i na ustrajan napredak u duhovnom životu” rekao je mons. Lenkić.
Za njegovog života, sv. Leopolda pokornici i subraća nazivali su “ispovjednik”, “apostol ispovjedaonice” koji je život proveo slušajući i odrješujući grijehe.
“Njegova veličina krije se u tom njegovom nestajanju, da ustupi mjesto pravom Pastiru duša. On je slavio sakrament pomirenja obavljajući svoju službu u sjeni Krista raspetoga. Njegov pogled bio je uprt u raspelo koje je visjelo iznad pokornikovog klecala. Govorio je: “On je taj koji oprašta, on je taj koji odrješuje”. On, Pastir stada” naglasio je don Josip.
Propovjednik je ohrabrio da nas Isus poznaje kao nitko drugi. “Samo on zna što je u našem srcu, naše nakane, najskrivenije osjećaje. Isus poznaje naše vrline i mane, uvijek je spreman brinuti se o nama, kako bi izliječio rane naših pogrešaka obiljem svoga milosrđa. Isus, Dobri Pastir brani, poznaje i ljubi svoje ovce. Zato daje život za njih. Ljubav prema svakom od nas dovela ga je do smrti na križu, da nitko ne bude izgubljen” rekao je mons. Lenkić, dodavši da Kristova ljubav sve prigrljuje: “Isus želi da svi mogu primiti Očevu ljubav i susresti Boga. Crkva je pozvana nastaviti to Kristovo poslanje”.
“Sveti Leopold te riječi razumio je kao osobni poziv i poslanje. Pola stoljeća radio je na pomirenju ljudi s Bogom. Izvrstan ispovjednik, duhovnik i tješitelj ljudskih srdaca. Neki su mu predbacivali da je pretjerano blag i dobar prema penitentima. On bi samo slegnuo ramenima, pokazao prema križu i rekao: “Takav je on, on je čak i umro za duše”. Život sv. Leopolda podsjeća nas da smo svi pozvani na svetost. Neka Gospodin po zagovoru svetog Leopolda blagoslovi sva naša dobra nastojanja i privede nas svetosti života” poručio je mons. Josip Lenkić.
Ines Grbić