Zadarska katedrala sv. Stošije (Anastazije) m., ujedno je i župna crkva. Današnja katedrala je trobrodna romanička građevina, sagrađena u dva navrata, u 12. i 13. st., sa sačuvanom starijom iz 9. i 11. st., koja se uzdigla na mjestu starokršćanske bazilike. Početci gradnje zadarske katedrale sežu u daleku povijest, već tamo u 4. ili 5. st. Prvi po imenu poznati zadarski biskup bio je Feliks, koji je sudjelovao u radu dvaju sabora: u Akvileji 381. i u Milanu 390. Po predaji bazilika je bila posvećena sv. Petru, apostolu, a kad je zadarski biskup Donat početkom 9. st. dobio od bizantskog cara Nikifora (Nicefora) moći, pepeo, srijemske mučenice Stošije, bazilika je dobila njezino ime. Sarkofag u kojemu se čuvaju zemni ostatci sv. Stošije, dao je izraditi zadarski biskup Donat, i čuva se u katedrali na oltaru u sjevernoj apsidi. U studenome 1202. grad Zadar osvojili su Mlečani uz pomoć vitezova IV. križarske vojne. Tada je teško stradala i katedrala. Obnova katedrale trajala je čitavo 13. st., a kad je njezina obnova dovršena, ponovno ju je posvetio, 27. svibnja 1285. nadbiskup Lovro Periandar. Pročelje s kasnoromaničkim portalima, koje u gornjem dijelu ima arkadice sa stupićima, dovršeno je 1324.
Unutrašnjost katedrale je monumentalna. Središnja je lađa tri puta šira od sporednih, a odijeljena je kamenim stupovima i pilonima, koji se naizmjenice redaju. Prezbiterij je povišen, a ispod njega se nalazi kripta iz 12. st. U prezbiteriju nalaze se korska sjedala izrađena u stilu cvjetne gotike (izradio Matej Morozan, 1418.-1450.), nad glavnim oltarom je gotički ciborij iz 1322., a iza njega kameno prijestolje – katedra – za nadbiskupa. Na sjevernom je zidu mramorni oltar sv. Dominika sa slikom sveca, prenesen iz istoimene crkve; dalji oltar posvećen je dušama čistilišta, izgradio ga mletački kamenoklesar G. Onega 1808.; oltarna slika je od Jakova Palme Mlađeg; na kraju lađe mramorni oltar s mramornim oplatom lika Srca Isusova; u apsidi je mramorni sarkofag relikvija sv. Stošije iz 9. st., tu su i ostatci fresaka. U južnoj lađi je mramorni oltar za relikvije; slijedi oltar sv. Sakramenta, djelo kipara A. Vivianija iz godine 1718., vrlo bogato ukrašen stupovima i kipovima, nad svetohraništem Bogorodica s mrtvim Kristom u krilu, sa strana Mojsije i Ilija, na krilima veći kipovi četvorice evanđelista, niže likovi kreposti i na antipediju Janje Božje; južna lađa završava apsidom na kojoj također ima ostataka fresaka. Nad bočnim lađama nalazi se matronej. Sakristija se nazivala i kapelom sv. Barbare. Njezini zidovi i apsida pripadaju najstarijim dijelovima katedrale, kao i podni mozaik, koji se mogu datirati u prvu polovicu 5. st. Šesterolisna krstionica, koja se naslanja na južni bok katedrale, porušena je do temelja od avionskih bomba 16. 12. 1943. Potječe iz 6. st. Faksimilno je obnovljena 1989. Pročelje katedrale pokazuje savršenu harmoniju horizontalnih i vertikalnih linija. Na rubovima pročelja ugrađeni su na lijevom lav, a na desnom bik, simboli evanđelista Marka i Luke. Glavni portal ima u luneti gotički reljef Bogorodice s Djetetom, desno je sv. Stošija, a lijevo sv. Krševan. Uz bogato izrađen portal ugrađene su figure četvorice apostola izrađene u grubom reljefu. Lijevi portal u luneti ima mistično janje, a na konzolama uz lukove figure Navještenja: anđeo i Marija, koji su stariji od portala. U luneti desnog portala samo je mistično janje.
Prizemlje i prvi kat zvonika katedrale sagrađeni su 1452.; gornje katove gradio je 1892. prema tipu zvonika u Rabu, T. G. Jackson.
