Zadar, (IKA) – U povodu 724. obljetnice posvete zadarske prvostolnice u srijedu 27. svibnja misno slavlje u katedrali Sv. Stošije u Zadru predvodio je zadarski nadbiskup Ivan Prenđa. Istaknuo je da je posveta crkve svečani čin zajednice koja se raduje Božjem daru kad ga može svečano predati Bogu, ali i sama osjetiti koliko joj pripada jedan hram.
“Više od sedam stoljeća tu se Gospodin susretao sa svojim narodom: sakramentalno, po molitvama i brojnim slavljima. Hvala našim precima, ondašnjim svećenicima, duhovnim pastirima, nadbiskupima i svima koji su se pobrinuli i pridonijeli da Zadar dobije veličanstvenu katedralu punu izvanjske ljepote, nutarnjeg sklada i reda koji svjedoče Božju veličinu. Crkva želi na poseban način obilježiti posvete crkava u župama, a osobito u središtima biskupija. Zahvalni smo za crkve koje zovemo majkom drugih crkava”, rekao je mons. Prenđa, dodavši da su stoljećima u katedrali slavljene mise, molitve, pobožnosti i primali se sakramenti na izgradnju pojedinca, ali i obitelji, zajednica, crkvenih pokreta i cijelog naroda. Brojni molitveni i duhovni susreti ugrađeni su u baštinu te crkve i vjernika koji su u povijesti pohodili katedralu otvarajući se tako Bogu i njegovoj prisutnosti. Božji hram kao građevina ima duboko značenje u hodu crkvene zajednice u kojem se otajstveno susreće živa Crkva, rekao je nadbiskup, potaknuvši da se tišinom i sabranošću u crkvi, Božjem hramu koji je dom molitve, sačuva sakralnost crkvenog prostora u kojem zajednica na osobit način osjeća Božju prisutnost. “Mnogi koji ulaze u crkvu ne znaju kolika je duhovna vrijednost tog mjesta sabranosti, tišine, razmišljanja. Kako se odnosimo prema njemu”, upitao je mons. Prenđa, poželjevši da hramovi budu mjesta Božje slave i ljudskosti, da zajednica osjeti živu Božju prisutnost.
Nadbiskup je podsjetio da sadašnji obred posvete crkve baštinimo od kraja 15. st., a 1977. g. konačno je uređen novi obred posvete crkve. Euzebije Cezarejski 314. g., godinu dana nakon dopuštene slobode djelovanja kršćanstvu, opisuje posvetu crkve u Tiru. “Bog kroz povijest susreće čovjeka na posebnim mjestima koja su se povezivala s Bogom. Ideja Božjeg hrama kao mjesta gdje Bog stoluje i iskazuje se posebnom snagom prelazi na kršćanstvo te poslije Konstantina počinju nicati bazilike”, rekao je mons. Prenđa. Crkva je postala sakramentalni oblik susreta zajednice sa živim Bogom. “Što bi bio grad bez sakralnih objekata, katedrala i crkava? To su znakovi svetog koji nas povezuju s nevidljivim, ali i mi dolazimo k Bogu kao živi hram postavljajući temelje svog duhovnog hrama otvarajući se Božjem veličanstvu”, rekao je nadbiskup, potaknuvši vjernike da razmišljaju i o hramu svoga srca, o tome što nije u skladu s Božjim hramom. Nadbiskup je podsjetio i na “ostavštinu” porušenih crkava u Domovinskom ratu čija je obnova zahtijevala velike napore. “Bili smo žalosni obilazeći zdanja u koja je bilo utkano puno ljubavi i brige, ali smo se i radovali obnovama crkava koje su ponovno zasjale ljepotom”, rekao je mons. Prenđa.
Na početku mise otpjevan je himan Sv. Stošije čime je puk pozdravio zaštitnicu zadarske katedrale čijim su zagovrom izmoljene brojne milosti i darovi. Zadarska katedrala trobrodna je romanička građevina podignuta na mjestu starokršćanske bazilike iz 4. st. Građena je u 12. i 13. st., sa starijom iz 9. i 11. st., a 27. svibnja 1285. posvetio ju je zadarski nadbiskup Lovro Periandar.