Verona, – Jedinstvena monografija talijansko-ruskoga slikara pasteliste inž. Pierra Tchakhotinea “Sveta Anastazija Sirmijska – Crkve i sakralna umjetnost u Europi” predstavljana je 19. svibnja u svečanoj dvorani kaptolske biblioteke u Veroni. Monografija ima 352 stranice i 485 ilustracija a jedinstvena je po tome što iscrpno dokumentacijski predstavlja jednu kršćansku sveticu i njezin kult – starokršćansku mučenicu Anastaziju (Stošiju) – koja je naslovnica mnogih crkava diljem Europe i svijeta, a tako i stolne crkve u Zadru i velebne bazilike u Veroni. Predgovor monografiji napisali su kardinal Paul Poupard, nekadašnji prefekt Papinskog vijeća za kulturu, te Mihail Piotrovski, ravnatelj glasovitog muzeja Hermitage u Sankt Petersburgu. Na predstavljanje monografije u eminentnom prostoru Kaptolske biblioteke Verone, jednoj od najpoznatijih i najvrednijih talijanskih biblioteka, kao poseban gost pozvan je od strane veronskoga biskupa Giuseppea Zentija i zadarski nadbiskup Ivan Prenđa, koji se rado odazvao. Predstavljanje je organizirao Međunarodni odbor sv. Anastazije u Italiji, čiji je predsjednik Pierre Tchakhotine, zajedno s Vijećem za kulturu Verone i Veronskom biskupijom. Uz nadbiskupa Prenđu i biskupa Zentija, u predstavljanju su sudjelovali prefekt kaptolske biblioteke mons. Alberto Piazzi, povjerenica za kulturu pokrajine Verone dr. Erminia Perbellini, rektor bazilike Sv. Anastazije u Veroni don Edoardo Sacchella te vikar za kulturu biskupije Verona mons. Giancarlo Grandis. Djelo je plod višegodišnjeg rada začetnika projekta “Sveta Anastazija – nada za mir u Europi i svijetu” slikara Tchakhotinea koji je oko lika sv. Anastazije okupio veliki broj slikara, kulturnih djelatnika i entuzijasta iz raznih zemalja. Monografija sadrži mnoštvo podataka o svetici, njezinu hagiografiju, povijest širenja kulta, popise mjesta gdje se štuje, fotografije crkava, oltara, slika, kipova, relikvijara i zvona, tekstove molitava i liturgijskih himana, kao i najnovijih umjetničkih djela nastalih u sklopu ovoga projekta “Sveta Anastazija – nada za mir”. Katalog sadrži popise na pet jezika: talijanskom, frnacuskom, engleskom, hrvatskom i ruskom. Anastazija je kao mlada Rimljanka svjedočila svoju kršćansku vjeru osobito milosrđem prema utamničenicima a mučeništvo je podnijela za Dioklecijana 304. godine u Sirmijumu, današnjoj Srijemskoj Mitrovici. Povezana je s akvilejskim mučenicima sv. Krševanom i sv. Zoilom, također zadarskim zaštitnicima. Relikvije su joj prenesene u Carigrad, odakle ih je zadarski biskup Donat u IX. st. prenio u Zadar, dobivši ih na dar od bizantskoga cara Nicefora zbog uspješnog posredovanju mira s Karlom Velikim. Zadrani, u čijoj katedrali danas počivaju njezine relikvije, je nazivaju Stošija. Štuje se jednako na kršćanskom Istoku kao i na Zapadu kao velikomučenica, kao zaštitnica zarobljenika, bolesnika tijela i duše, a zaziva se osobito kod zemljotresa i pri porodu. Čitava je Europa posuta njezinim crkvama i kapelama. Projekt “Sveta Anastazija – nada za mir u Europi i svijetu” iz kojega je nastala monografija, rodio se godine 1995., kada je na našim prostorima trajao rat, te je skupina umjetnika oko Tchakhotinea kršćanski nadahnutom umjetnošću htjela pridonijeti miru. Tako su nastale dvije slike – ikone – svete Anastazije, jedna u stilu istočnih pravoslavnih ikona, a druga tipična za katolički sakralni stil, koja prikazuje lik Anastazije u njezinoj crkvici iz 10. st. u Pijemontu. Ikone su izradili ruski slikari Nadia Lavrova i Nikola Gaverdoski, a oblijetale su i svemir u ruskoj letjelici “Mir”, kao znakovita molitva za mir. Kasnije su ih osobno blagoslovili papa Ivan Pavao II., ruski patrijarh Aleksij II., carigradski ekumenski patrijarh Bartolomej I. i srpski patrijarh Pavle. Nakon toga je čitav projekt dobio pokroviteljstvo i potporu UNESCO-a, zatim Europskog savjeta u Strasbourgu te Papinskog vijeća za kulturu. Oko ikona se počeo okupljati vrijedan fond slika i skulptura na temu sv. Anastazije uz sudjelovanje umjetnika iz raznih zemalja: Rusije, Italije, Poljske, Srbije, Njemačke, Hrvatske, Francuske, Danske, Bugarske, Grčke, Argentine i Meksika. Tako je nastala svjetska izložba sv. Anastazije koja je hodočastila gradovima gdje se na poseban način časti ta svetica, povezujući ljude, šireći poruku mira i evanđeoskih vrijednosti te potičući na dijalog. Nakon vrlo uspješne izložbe u Zadru godine 2006., Međunarodni odbor u suglasju s umjetnicima odlučio je da trajno sjedište izložbe bude u Zadru zajedno s budućom fondacijom koja će okupljati umjetnička djela i dokumentaciju o sv. Anastaziji, te povezivati sva mjesta gdje se ona štuje. Sv. Anastazija ovoga je puta povezala dva drevna europska grada i dvije Crkve – Veronu i Zadar u kojima se nalaze dvije najveće crkve u Europi posvećene sirmijskoj mučenici. Anastazijin kult dospijeva u Veronu krajem V. st., kada ostrogotski kralj Teodorik uz rijeku Adige podiže prvu baziliku u Italiji njoj u čast. Danas ova velebna bazilika, izuzetno umjetnički dotjerana i ukrašena, nosi naziv sv. Petra Veronskog i sv. Anastazije, kraseći taj lijepi renesansni grad svojom monumentalnošću, baš kao što njezina nadaleko poznata romanička katedrala krasi Zadar. Predstavljajući monografiju, autor Tchakhotine je kazao: “Ova je knjiga posvećena svima onima koji su pridonijeli očuvanju spomena sv. Anastazije, a oživljavanje njenog spomena u sjećanju čovječanstva ima i svoju specifičnu vrijednost u kontekstu europske civilizacije, navlastito njezinih kršćanskih korjena.”
Nadbiskup Prenđa predstavio je javnosti Verone kult i značaj sv. Anastazije u Zadru, te najavio proslavu 1200 godina od dolaska njezinih relikvija u Zadar 2010. godine i tom prigodom pozvao subrata biskupa Zentija kao i rektora Anastazijine bazilike u Veroni na proslavu u Zadar. Budući da sami Veronjani vrlo malo znaju o liku i povijesti velemučenice Anastazije, predstavljanje monografije kao i intervent mons. Prenđe bili su izvanredna prigoda da se njezin lik osvijetli i bolje upozna, što su istakli i ostali predstavljači. “Rado smo prihvatili pokroviteljstvo predstavljanja ove vrijedne monografije jer smatramo da nam susret posvećen mladoj ženi mučenici kao mostu Istoka i Zapada i uopće vrlo suvremenom liku, nudi izuzetnu i dragocjenu priliku za promišljanje naših kulturnih i duhovnih korjena”, istakla je dr. Perbellini, pročelnica za kulturu Pokrajine Verona. Vrijednost ovakvih inicijativa prelazi granice lokalnog značenja i za narode i za mjesne Crkve istaknuo je i veronski biskup Zenti, a otkrivanjem velikih likova kršćanstva otkrivamo svoje korijene i rastemo u spoznaji svoje vjere i kulture. Nadbiskup Prenđa javno je zahvalio veronskoj umjetnici Mariji Luisi Cavaggioni koja je darovala zadarskoj katedrali sliku lika sv. Anastazije koja se nalazi na jednoj koloni bazilike u Veroni. “Knjiga koju predstavljamo jedan je u nizu koraka prema našoj zajedničkoj želji, a to je da bi sv. Anastazija postala simbolom mira, dijaloga i suradnje među europskim narodima, prihvaćena od njih i kao zaštitnica”, istakao je nadbiskup Prenđa.
U sklopu pohoda Veroni, nadbiskup Prenđa dao je i interview za svjetsku katoličku televiziju Telepace u kojem je govorio o liku sv. Anastazije i njezinom značenju za grad Zadar, Zadarsku nadbiskupiju i za kršćanstvo uopće. U nadbiskupovoj pratnji bili su prof. Livio Marijan, tajnik odbora Izložbe sv. Anastazije/Stošije u Zadru, i đakon don Tomsilav Dubinko, nadbiskupov tajnik.