Susret studenata Teološko-katehetskog odjela Sveučilišta u Zadru koji je okupio oko četrdeset studenata svih godina i njihove profesore, održan je u ponedjeljak 11. studenog u Studentskom klubu Božo Lerotić pri Sveučilištu u Zadru. Susret je imao karakter opuštenog druženja s ciljem da se brucoše ležernijim pristupom uvede u studentske brige i probleme, ali i da brucoši upoznaju čari studiranja na tom Odjelu i starije kolege koji su im htjeli dati upute i savjete o njihovoj novoj životnoj fazi u vremenu studiranja.
Susret je počeo zazivom Duha Svetoga i molitvom profesora Arkadiusza Krasickog. Sudionici su zahvalili za to okupljanje i mogućnost da mogu biti zajedno. U molitvi su predali Bogu sve njihove kolege, cijelo Sveučilište i grad Zadar. P. Arek ih je potaknuo na stvaranje ozračja i predanja u kojem mogu čuti i osjetiti Boga čija ih je Providnost i darovala tim susretom. Zatim je svjedočio Kristijan, student četvrte godine teologije i povijesti. Opisujući svoje iskustvo upisa na taj studij, u poticaju studentima rekao je da „kada pomisle odustati, da je kraj i ništa nema smisla, tada nastupa Bog“. Duje, student treće godine u svom veselom obraćanju i pohvalnom govoru o studiranju, profesorima i kolegama, potaknuo je sve da budu zahvalni na svakom trenutku koji im je pružen tijekom studiranja i uopće u životu.
Večer je bila prožeta glazbom i iskazivanjem dara studenata i za humor, šalu, u želji da jedni druge nasmiju i daruju osmijeh. „Time smo htjeli potvrditi ono što je zapisao Ivan u Evanđelju, kada je Natanael upitao: ‘Može li išta dobroga doći iz Nazareta?’. Baš kao da pitamo, mogu li studenti teologije biti duhoviti? Vjerujte, mogu, itekako“ poručili su studenti.
U prilog tome, četvero studenata uprizorilo je četiri scenska prikaza u kojima su glumili njihove profesore. Prva scena prikazala je dijalog između troje profesora. Pritom su saznali odakle je koji profesor, kako je svaki kolegij ‘podjednako’ bitan i da su svi djeca Božja u Kristu. U šaljivom tonu slali su i njima razumljive poruke ‘sa šifrom’ koja je njima poznata, a govore o povezanosti i poznavanju studenata i profesora: kako studenti vole jesti poljske bombone, kao i da nije bilo Biblije ne bi bilo ni kanonskog prava, didaktike ni kupona Flixbusa. Studentica Petra opisala je profesore kroz prigodne recitacije. Kolege glumci uprizorili su i kako izgleda usmeni ispit kod p. Areka i njegovu brigu za njih, a svodi se na poticaj da čitaju Bibliju. Ako u tom naumu nije uspio, p. Arek to smatra vlastitim neuspjehom. Odglumljena je i situacija glede štrajka u školama i na fakultetima, kad su se našalili kako je bolje ne ići na predavanja subotom, jer se može dogoditi da ne radi aparat za kavu.
Nakon humorističnih scenskih prizora, studenti i profesori nastavili su susret u razgovoru i međusobnom upoznavanju. Uslijedio je kviz. Podijelili su se u nekoliko grupa i imali osam minuta vremena za rješavanje pitanja. Pobjednik je bila grupa ‘Abba’ i njima su dodijeljene prigodne nagrade. Susret je završio molitvom. „Prebirući dojmove, doživljaje, osjećaje, efekte, afekte, emocije, tonove, boje, najbitnije od svega je da smo (pro)širili radost, vratili nekome osmijeh na lice ili ga utješili ohrabrujućim savjetom, pogotovo ako se nije uspio snaći u prvim danima studentskog života. To je naš zadatak i poslanje. Studentima kojima slijede godine (m)učenja savjetujemo da ne trebaju sve uzimati tako ozbiljno. Svim generacijama želimo da ustraju i budu pravi primjer mlađim generacijama, a profesorima da imaju strpljenja s nama i da nas podsjećaju na ono najvažnije – da pogled uvijek imamo usmjeren k Nebu“ poručila je zadarska studentica Ana Albin.
A.A. / I.G.