Dvodnevni program ‘Prava ljubav čeka’ o temi predbračne čistoće i teologiji tijela čiji je predavač Josip Matezović, vjeroučitelj iz Vinkovaca, završen je u nedjelju 10. studenog u dvorani samostana Školskih sestara franjevki u Arbanasima u Zadru.
Prvog dana održana su izlaganja o temi ‘Spolnost – dar ili problem’ te ‘Grijesi protiv tijela i emocionalne rane’. Svjedočio je i jedan mladi bračni par iz Splita o životu u predbračnoj čistoći. Mladi su pristupili sakramentu ispovijedi a u kapeli samostana održano je klanjanje pred Presvetim koje je predvodio don Tomislav Dubinko, župnik župe sv. Ante Padovanskog u Zadru. Drugog dana Matezović je održao izlaganje o temi ‘Prava ljubav čeka – može li se živjeti u predbračnoj čistoći’.
Matezović je, između ostaloga, govorio o tome kako se u suvremenom svijetu tehnologije izgradnja emotivnih odnosa počela održavati preko interneta, dotle da se udvaranje i hodanje između mladića i djevojke odvija u virtualnom svijetu, preko Interneta. Događa se da mladić i djevojka idu u istu školu, susreću se ali ne razgovaraju osobno, nego jedno drugome šalju poruke preko Interneta. Razgovarati na školskom hodniku počnu kad jedno od njih dvoje označi dotičnu osobu ‘U vezi s…’. Nakon dva tjedna osoba napiše ‘v.t.’. U značenju, volim te. Mnogi mladi više ne prilaze osobno drugome, nego tipkaju poruke, nakon što se prihvati ‘zahtjev za prijateljstvom’.
„Ne treba bježati od tehnologije niti je demonizirati. Tehnologija je dobra i potrebna, stranice i društvene mreže su itekako potrebne. I to je način nove evangelizacije koji treba koristiti za prenošenje kršćanske poruke. Puno parova upoznaje se preko interneta, zahtjeva za prijateljstvo ili praćenja na društvenoj mreži. To mi mnogi mladi kažu. Osmoškolci odmor provedu u hodniku tipkajući na mobitel, to kreće od najranije dobi. Mi smo generacija koja je još živjela u vremenu kad tehnologija nije toliko zaživjela i svjesni smo koliko je potreban tjelesni kontakt, koliko je važno komuniciranje licem u lice. Mlade generacije su se rodile s mobitelom, tabletom, društvenim mrežama. Njima je to sasvim normalno i prihvatljivo, dopisivanje, iznošenje emocija preko telefona, u inbox. Mnogi ne razmišljaju da je puno važniji osobni kontakt“ upozorio je Matezović. Dugi boravak na Internetu dovodi i do toga da ljudi postaju stidljiviji, zatvoreniji u sebe. „Jer preko interneta možeš svašta napisati, glumiti da si netko tko nisi, opisati se kako i nije u skladu sa stvarnošću ili tvojim stvarnim raspoloženjem. Jedna djevojka mi je rekla da ona ima 30 profila. Znači, u svakom trenutku možemo izgraditi neku drugu osobnost. I to je opasno. Lagati, pretvarati se da smo nešto što nismo. A želimo se predstavljati u najljepšem svjetlu. Ne želimo da ljudi vide naše loše dane“ upozorio je Matezović. Istaknuo je da u svemu treba naći mjeru, biti mudar kako se nešto upotrebljava. „Tehnologija probije barijeru javljanja, udvaranja, prvu fazu uspostave kontakta. Onda osobe razgovaraju, upoznaju se, to je moguće. Znam takve veze, brakove i te osobe jako dobro funkcioniraju. Uvijek u svemu moramo biti razboriti“ poručio je Matezović. Naveo je četiri faze veze: sviđanje, zaljubljenost (kada je sve što radi mladić ili djevojka drugoj osobi super), realnost (faza otrježnjenja, kada osoba počinje primjećivati mane drugoga), prihvaćanje (prihvaćaš i vrline i mane osobe u vezi) i peta faza ljubav. „Tek u petoj fazi možeš reći nekome ‘Volim te’ i da to zaista misliš. To se ne događa nakon dva tjedna“ poručio je Matezović.
Govorio je i o tome kakvu poruku osoba može poslati načinom svoga odijevanja. „Mladić i djevojka žele izgledati lijepo, privlačno, poslati i svojom odjećom tu poruku. Današnja moda govori nam, što je manje pokriveno, to bolje. Svijet je izokrenuo vrijednosti spolnosti, odijevanja. Nemojmo biti predmet požude, da se gleda osobu kao na komad mesa, kao nešto što treba konzumirati, probati, isprobati i onda ostaviti. Nitko od nas to ne želi. Svojom odjećom možemo poslati takvu poruku drugima. Jer muškarac je biće pogleda. Muškarci primjećuju ženu pogledom. Privuku ga obline, noge, stražnjica, jer žena je po prirodi lijepa, Bogu hvala da je. Ali onda ne vidimo na način kako Bog promatra tu osobu, nego gledamo iz naših svjetovnih razloga, iz tjelesnosti, pomislimo: ‘Aha, vidiš kako bi to bilo lijepo imati’. Gledamo na osobe kao da ih moramo posjedovati. To je opasno. Naša odjeća može davati poruku da želimo da nas netko primijeti, ali osoba na krivi način traži kako želi biti primijećena. Želi da joj muškarac priđe, i to neki pokušavaju otvorenim odijevanjem. Naglasit će još više dijelove svog tijela i misliti ‘Sigurno me primjećuju, moraju mi prići’. Mnoge djevojke to rade iz emocionalnih rana. Imale su ružno iskustvo u djetinjstvu, doživjeli su nedostatak ljubavi u obitelji, pogotovo od strane očeva koji ih nisu znali zagrliti, poljubiti, nisu im pokazali ljubav kao ljubljenim kćerima, na pravi način. Iz takvih rana dolazi do toga da osoba traži prihvaćanje na krivi način“ upozorio je Matezović.
Komentirao je i kako neke poznate osobe u ‘holivudskom stilu’ govore o predbračnoj čistoći, kao nekom pomodarstvu, ali taj govor ne prati i dosljedno čedno ponašanje tih osoba, istinsko kršćansko svjedočanstvo, jer među tima se i podržava seksualizacija društva, banalizira spolnost promičući i neprimjereno odijevanje i druge poročnosti. U tom kontekstu Matezović je rekao: „Mladi prate popularne osobe, požele biti poput njih, a ne shvaćaju potpuni smisao predbračne čistoće. Netko može reći da živi u predbračnoj čistoći, a to ne mora pratiti život te osobe. Trebamo gledati katoličke uzore. Imamo puno svetaca, svjedočanstava mladih koji žive u čistoći, iz naše sredine. Živjeti predbračnu čistoću ne možete sami. Treba vam Isus. Predbračna čistoća je uski put o kojem govori Isus i u Evanđelju. Taj uski put ne bira svatko, niti ga može razumjeti svatko. Ali je ispravan put za kvalitetni kršćanski brak. To ne znači da te osobe neće imati teškoća u braku, ali lakše će to prebroditi. Predbračna čistoća je poziv na svetost i time se svjedoči Isusa. Treba nam hrabrosti i odvažnosti za to“ poručio je Matezović. Potaknuo je mladiće i djevojke da osobno i zajedno mole za svoju vezu i brak, da imaju redoviti odnos s Bogom, da redovito sakramentalno žive, idu na misu, pričešćuju se i ispovijedaju te jedno drugo blagoslivljaju.
Djevojka Dijana rodom iz Ogulina posvjedočila je kako je kao studentica imala komplekse, htjela se svidjeti društvu, a onda je Božjom milošću shvatila vrijednost sebe kao osobe i počela prihvaćati sebe onakvom kakva je. „Sada znam što želim, što osoba zaslužuje. Želim muža koji će me voljeti, poštovati, koji će biti glava obitelji i moliti, kršćanski odgajati našu djecu, da zajedno idemo na misu. Molim za budućeg supruga i sigurna sam da Bog sada njega priprema da bude onakav kakvim ga trebam i zaslužujem. Isto tako, Bog i mene priprema i izgrađuje da budem žena kakvu moj muž zaslužuje“ poručila je Dijana.
Susret je završen nedjeljnim misnim slavljem koje je u kapeli samostana franjevki predvodio don Roland Jelić, rektor Nadbiskupskog sjemeništa Zmajević u Zadru. Don Roland je rekao kako je svaka ispovijed znak uskrsnuća na ovoj zemlji, iskustvo da nas je po otpuštanju grijeha Isus iznova oblikovao, dao nam novi život. Poželio je mladima da nakon svake ispovijedi imaju iskustvo da su im skinuti tereti grijeha, da im Gospodin da milost da ga uvijek mogu prepoznati u sakramentu ispovijedi i na taj način uskrisavati u životu. Susret je animirao VIS Verbum Vitae iz Zadra.
Ines Grbić
