Blagdan Gospe Lurdske u Zadarskoj nadbiskupiji svečano se proslavlja u crkvi sv. Mihovila u Zadru u kojoj se brojan puk svakodnevno utječe Marijinom zagovoru pred kipom Gospe Lurdske više od stoljeća. Na blagdan u petak 11. veljače svečano večernje euharistijsko slavlje predvodio je zadarski nadbiskup Želimir Puljić u zajedništvu s 15 svećenika. „Marijanska svetišta odbrana su mjesta djelovanja Božje milosti a bolnice osobita svetišta gdje patnici i bolesnici sudjeluju u Kristovom uskrsnom otajstvu, po patnji i onome što im život donosi“ poručio je nadbiskup Puljić, istaknuvši bit blagdana Gospe Lurdske: Marija se stavlja na raspolaganje ljudima, kao što je željela pomoći svojoj rođakinji Elizabeti. „Kao brižna mati izlazi ususret potrebama i očekivanjima svoje djece. Ona u svojim svetištima liječi patnje i vraća svojoj djeci zdravlje duše i tijela“ rekao je nadbiskup, istaknuvši ljepotu susreta dviju velikih žena. Nakon milosnog susreta s anđelom Gabrijelom Marija se odlučila za daleki put. Pošla je zbog potrebe drugoga, željela je biti blizu, na usluzi i pomoći rođakinji, starici, u iščekivanju poroda“ rekao je nadbiskup. Marijin primjer ‘biti pri ruci’ čovjeku ohrabrenje je i poticaj svima koji služe drugima u potrebi. „Neka nam ne dojadi činiti dobro svima koji našu pomoć zatraže“ potaknuo je nadbiskup. To se često odvija u otežavajućim okolnostima, u znaku je žrtve i trpljenja. Stoga je mons. Puljić podsjetio na Torinsko platno, obris lica Krista koji je ponio na sebi trpljenje svih ljudi. Njegovo promatranje poziva razmišljati o onome što piše sv. Petar, da se Isusovom modricom izliječismo, rekao je mons. Puljić naglasivši: „Kristove rane postaju znakom našeg otkupljenja, oproštenja, liječenja i pomirenja s Ocem. No one postaju i kamenom kušnje za vjeru Isusovih učenika i za našu vjeru: svaki put kad Gospodin govori o svojoj muci i smrti, apostoli ne razumiju, odbacuju, protive se. Ne razmišljaju Očevom logikom nego svojim ljudskim tijelom i pameću. Za njih, kao i za nas, trpljenje ostaje uvijek bremenito tajnom. Patnju je teško prihvatiti, a još teže podnositi. Tek kada im se Uskrsnuli pridružio na putu, oči im se otvoriše te počeše na te događaje gledati drugim očima. Ono što je ranije bila nepremostiva prepreka, da prihvate Isusovu patnju kao čin spašavanja, jer je bio znak prividnog Isusova neuspjeha, nakon susreta s Uskrsnulim postaje dokaz pobjedničke ljubavi. Nadutoj sili zla Bog je suprotstavio svemoć svoje ljubavi“ poručio je nadbiskup Puljić dodavši da zato Crkva svojim svjedočanstvom ljubavi nastoji biti živa slika Isusa Krista, dobrog Samarijanca, koja prepoznaje Gospodinovu prisutnost u bolesnoj braći i sestrama. Nadbiskup je povjerio puk Bezgrešnoj Djevici, da čuje molitve koje se dižu iz svetišta patnje. „Neka ona, koju s pouzdanjem nazivamo Zdravlje bolesnih i Utjeha žalosnih, bude uz vas zajedno s Kristom. Ona neka briše suze svima koji trpe, bdije uz one koji su sami u svojoj bolesti i majčinskim zagovorom pomogne svima koji rade na području zdravstvene skrbi“ zaključio je mons. Puljić. Blagdan je proslavljen prvi put u nedavno završenoj temeljitoj obnovi crkve sv. Mihovila a sva su sredstva plod Božje providnosti po darovima vjernika i ljudi dobre volje. O. Miroslav Barun, gvardijan franjevačkog samostana glagoljaša koji djeluje pri crkvi sv. Mihovila, zahvalio je brojnim vjernicima koji svakodnevno pohode crkvu i podržavaju njihov rad.
Ines Grbić
