U župi bl. Alojzija Stepinca na Bilom Brigu u Zadru, prvoj župi u Hrvatskoj posvećenoj Stepincu, svečano koncelebrirano slavlje u četvrtak 10. veljače u župnoj crkvi predvodio je zadarski nadbiskup Želimir Puljić, kad su brojni vjernici počastili i Stepinčeve moći. Suslavilo je 15 svećenika, a pozdravnu riječ uputio je župnik Marino Ninčević. Duhovni knez 20. stoljeća, nepokolebivi branitelj vjere, neustrašivi čuvar pravovjerja, neumorni zaštitnik čovjeka, osobito siromašnih i progonjenih – opisao je mons. Puljić Stepinca, istaknuvši da će ga povijest Crkve, tada najmlađeg biskupa na svijetu koji je to postao u 36. godini života, upisati u niz najhrabrijih biskupa Europe onog tužnog razdoblja. „Hrvao se s moćnima da zaštiti nemoćne. Hrabro je i bez straha osudio svaku zabludu i mržnju: rasnu, klasnu, nacionalnu, vjersku i političku. Svoj je život završio kao žrtvu ljubavi za Boga, Crkvu, čovjeka i za dobro svog voljenog naroda. Za nas je ime Stepinac poruka istine i vjernosti Bogu, Crkvi i čovjeku, poruka ljubavi prema svom narodu. S njegovog groba dopiru nam aktualne i sadržajne riječi iz njegove oporuke: ‘Predragi sinci, ljubite se međusobno! Bratski se ljubite! Budite jedno srce i jedna duša.’ Jesu li te riječi bile aktualne samo onda kad ih je pisao, prije smrti? Osjećam da su i danas vrlo aktualne. Stepinac nam poručuje i moli nas da budemo jedno srce i jedna duša“ istaknuo je mons. Puljić, poželjevši da zahvaljujemo Bogu što smo naraštaj koji je doživio veličanstveno bogoslužje u Mariji Bistrici 4. listopada 1998. g., kad je povijest presudila u Stepinčevu korist, a papa Ivan Pavao II. rekao da je to povijesni događaj u životu našeg naroda i Crkve koju je Stepinac tako volio, za nju se žrtvovao i do kraja joj se bio spreman dati. „Veliki papa Ivan Pavao II. proglasio ga je moralnim pobjednikom. Hvala ti, Ivane Pavle II., da si nas na to podsjetio, da si nam pokazao tko je Stepinac i uzdigao ga na čast oltara da mu se možemo utjecati“ rekao je nadbiskup istaknuvši: Bog je Stepinca odabrao za velike stvari. Izabrao ga je i odredio biti svjetlom u vremenu velikog mraka. Živio je u teškom razdoblju tri nehumane i opake diktature. „Fašizam, nacizam i komunizam, bezbožni režimi s kojima se uspješno hrvao, odoše u povijesni nepovrat. Bez ustručavanja se usprotivio tim ideologijama i branio Božja, crkvena, ljudska i narodna prava. Izložio se brojnim opasnostima. Podnijevši u svom tijelu i duhu okrutnosti komunističkog sustava, Stepinac, jedan od najistaknutijih likova Crkve, sad se povjerava sjećanju svojih sunarodnjaka s blistavim znamenjem mučeništva“ rekao je mons. Puljić. Po zajedništvu Crkve Stepinac je među nama i raduje se što smo okupljeni u Kristovo ime. S njim smo povezani molitvom, narodnim korijenima i osjećajima. Predaje nam se na sjećanje vjerom i pripadnošću Crkvi koju je neizjerno volio, branio i za nju se žrtvovao. „Ništa ga u tomu nije moglo pokolebati. Želio je uvijek predstavljati i zastupati poniznu i slobodnu Crkvu. Poniznu pred malenima, patnicima i progonjenima, a slobodnu pred velikim, moćnim vladarima i silnicima ovog svijeta. U Božje ime branio je slobodu Crkve. Iskrenim je domoljubljem tumačio pravo hrvatskog naroda i svakog naroda na dostojan život u miru, slobodi i pravednosti. Zauzimao se za prava i dostojanstvo svake osobe bez obzira na nacionalnost, vjeru i svjetonazor. Koliko mu se baš to prigovaralo, da je bio nacionalist, šovinist, da nije branio druge, Srbe, Židove, Rome. A ovih je dana u New Yorku i kod nas predstavljena knjiga Židovke koja je prikupila dokumentaciju i bjelodano pokazala da je sve što su protiv njega govorili izmišljotine. Eto dokaza, spašenih upravo njegovim zauzimanjem. Volio je svoj narod, ali mu nisu smetali drugačiji ljudi“ poručio je mons. Puljić, dodavši da je sva prava temeljio na Božjoj Riječi i Božjoj volji.
„Koliko li je puta Alojzije morao reći ‘Ti si Gospodine baština moja’. Koliko je puta, poput Isusa, ispovijedio, ‘Potresena mi je duša’. Ali danas, nakon toliko godina i razornih ideologija koje je proživio, možemo veličati njega koji se u to vrijeme pokazao stupom, herojem i junakom, Božjim djetetom i ljubiteljem Boga, čovjeka i naroda. Blagoslovljen Bog koji nam ga je darovao“ istaknuo je nadbiskup. Podsjetio je na povratak mladog Stepinca iz Rima u Hrvatsku prije 78 godina, kad je u izvješću njegovog rektora Germanikuma, koji je u tom mladiću prepoznao velikog čovjeka, za Stepinca napisao da je u svemu solidan, istinski pobožan, u stezi vjeran i savjestan i izvrsne naravi. „Kako je lijepo kad za nekog kažemo ‘Izvrstan je! Rado ga imamo u društvu, rado s njim razgovaramo, rado bih s njime živio, surađivao, ako treba i patio“ rekao je nadbiskup, dodavši da je Alojzije bio vojnik, ratnik i zarobljenik; potom ratar koji je obrađivao svoju dobru zagorsku i plodnu zemlju hrvatsku. Te svećenik, biskup i pastir, molitelj i pokornik, propovjednik i odgojitelj Božjeg puka. „Ta tri različita životna razdoblja učinili su ga divnim povijesnim likom koji savršeno usklađuje svoje tri velike ljubavi: prema čovjeku, domovini, Bogu i Crkvi. Bogoslovni studij u Rimu, hodočašće u Svetu zemlju gdje je hodao jeruzalemskim stopama svog Učitelja te imenovanje najmlađim biskupom pokazuju simboliku. U Rimu je zaređen za svećenika, u Jeruzalemu pripravljen za mučenika, a u Zagrebu posvećen za predvodnika velike nadbiskupije i svog naroda. I postao je stijenom preko koje nije mogla nijedna sila i moć ovoga svijeta“ poručio je mons. Puljić, podsjetivši na Stepinčeve riječi da želi slijediti nauk križa i bez ikakva straha braniti katoličku istinu i pravednost. „Kao što sam za dobro svog naroda spreman dati sve, tako sam spreman na sve i za Crkvu Katoličku, koja me od najranije mladosti učila dati svakome što je njegovo i ljubiti ljude istinskom ljubavlju“ rekao je Stepinac. Nadbiskup je podsjetio i na Stepinčeve riječi 1941. g. kad je predvodio svečanost sv. Vlaha u Dubrovniku. Tada je u propovijedi osudio komunizam, fašizam i nacizam, istaknuvši da se umjesto simbola Kristova križa, simbola ljubavi i žrtve, nastoji postaviti srp i čekić koji je simbol mržnje i krutog materijalizma. „To je potrebno isticati danas kad se jedinog Učitelja čovječanstva, Isusa Krista, nastoji nadomjestiti učiteljima i vođama koji su smrtnici od danas do sutra i ni sami često ne znaju što hoće, a kamo li da druge vode k sreći i miru“ rekao je tada Stepinac, a mons. Puljić poručio: „Hvala ti Alojzije za tu proročku viziju koju mnogi nisu shvaćali“. Gospodin mu je udijelio i dvije posebne milosti, istaknuo je zadarski nadbiskup: utjehu i snagu da nije otišao od svog stada, premda su komunisti svim mogućim metodama sve poduzimali kako bi ga nagovorili da ode iz domovine, u ‘slobodu’; da ‘uživa’ slobodu u Italiji, Americi, gdje hoće. „Ali nije htio. Ovdje sam posađen i tu sa svojim narodom želim do kraja ostati. I čeka dan uskrsnuća u srcu svoje biskupije u zagrebačkoj katedrali. S njegovim grobom postala je jačom i zemlja Hrvatska koju je toliko poštivao. A narod, kojeg je toliko volio i u tome se ni od koga nije dao natkriliti, dobio je sigurnost i dar bl. Alojzija kome se možemo moliti i u svim potrebama utjecati“ poručio je nadbiskup Puljić, podsjetivši na reakciju katoličkog tiska na Stepinčevo imenovanje zagrebačkim nadbiskupom: “Mlad je i rese ga velike vrline. Duboko je odan molitvi i srca milostiva prema sirotinji koju ljubi ljubavlju sv. Vinka Paulskog. Pun je apostolskog žara, osjećajne duše, pa će znati svom vjernom puku biti otac i prijatelj, spreman moliti i trpjeti za svoj narod”.
Ines Grbić