Bog prosvjetljuje, a ne zasljepljuje, poručio je na svečanom misnom slavlju Svijećnice u srijedu 2. veljače u crkvi sv. Šime u Zadru don Josip Lenkić, kancelar Zadarske nadbiskupije i upravitelj svetišta sv. Šimuna u kojem se nalazi tijelo sv. Šimuna, jeruzalemskog proroka koji je za Marijina i Josipova prikazanja djeteta Isusa u hramu u njemu prepoznao Mesiju te je rekao da je svjetlost na prosvjetljenje naroda. Misa je počela blagoslovom svijeća i ophodom oko svetišta. Marija je uljanica koja drži u sebi ulje koje svijetli, Isusa, rekao je don Josip. U jeruzalemskom hramu četrdeset dana nakon Isusova rođenja izvana je sve bilo uobičajeno, jer je žena nakon četrdeset dana trebala doći u hram radi očišćenja. “Naizvan je ispunjao zakon, a zapravo je pošao ususret svome narodu. Netko tko gleda srcem približio se njima, potaknut Duhom Svetim. Primio je iz Marijinih ruku njenog Sina, a ona ga je s povjerenjem predala u ruke Šimuna” rekao je don Josip upozorivši da inače majčina privrženost djetetu nekad prijeđe u posesivnost. No Marija izlazi iz sebe i nadilazi se, prepoznavajući Božji govor u osobama s kojima se susreće. “Zato je otvorena za susret. Ne zna što će proizići iz susreta, ali je spremna. Šimun Isusa koji je imao četrdeset dana priznaje Gospodarom; nekoga tko još ne zna govoriti. Ali Šimun gleda dublje od površine tijela. Duh Sveti mu je objavio da to nije obično dijete, iako se obukao u običnost, neznatnost, daleko od senzacionalizma. Jer stvari se i ne događaju na razini osjetila nego dodirivanja srca” istaknuo je don Josip dodavši da je Marija naučila predavati sebe većem od sebe. Naučila je realno računati sa svojom neznatnošću, stavljajući je u kontekst Božje svemoći. Zato je mogla postajati velikom, rasti u dobi, milosti i mudrosti kao i njen Jedinorođenac. Zato je s radošću prihvatila obvezu da prinese dijete Bogu, priznavajući da Isus nije samo njezin nego i Oca nebeskog. “Roditelji su veliki kad prihvaćaju realnost da nisu vlasnici svoje djece nego prvi i najvažniji glasnici Radosne vijesti djeci. Pravi je vlasnik samo Bog. On je ‘posudio’ roditeljima djecu do određene dobi, kako bi sami osnovali obiteljsko gnijezdo. Zato roditelji dobro čine kad Bogu daju prednost s djecom, kad prihvaćaju da je on najodgovorniji za njih, što ne znači da će postati neodgovorni. U ravnoteži će dovesti do suodgovornosti prema djeci, jer dopuštaju Bogu da bude najodgovorniji prema njima. Iz takvog zdravog odnosa prema Bogu rađa se zdrav odgoj djece koja neće postati tirani, gospodari ni božanstva roditeljima. Znat će da su roditelji okvir morala kojeg se trebaju držati da bi zdravo rasli” poručio je don Josip. Istaknuo je da se Marija s Josipom čudila i divila što se govori o Isusu, ali nije upala u idolopoklonstvo, nego u klanjanje Ocu da mu zahvali za najveći dar koji je ikada itko mogao dobiti. “Otac je Isusa darovao s povjerenjem onoj koja je u posvemašnjem predanju Bogu bila odabrana postati najveći evangelizator koji se pojavio na kugli zemaljskoj. A evangelizator ne naviješta sebe nego Isusa. Marija je najizvrsnija suradnica u djelu spašavanja i otkupljenja čovjeka. Zato je ona naša duhovna Majka. Ona i nas prinosi Ocu nebeskom, kako bi se u nama otvorili prostori našeg vlastitog predanja Bogu. Zato nam treba njena velikodušnost kojom nas neće sebično zadržati za sebe, nego će nas opskrbljene Isusom i njom poslati u svijet, da svi koji Boga ne poznaju, mogu ga upoznati po našem svjedočenju“ poručio je don Josip. Isusa iz Nazareta, svjetlo upaljeno prije dvije tisuće godina, prepoznala je starica jer je u njoj bilo svjetlo koje je podržavala molitvom i postom. Prepoznao ga je i Šimun, jer je molio te mu je Bog objavio da neće umrijeti prije nego vidi onoga čije će svjetlo upaliti cijeli svijet, rekao je don Josip, dodavši da ga ne mogu ugasiti nikakva povijesna oružja mraka, nehumanosti i suprotstavljanja. I Isusovi suvremenici su ga htjeli ugasiti prikovanošću na križ. „No on je uskrsnuo i iskra Isusa postala je veličanstvena uskrsna snaga vatre koju nitko nikad ne može ugasiti. To Svjetlo nije zemaljsko. To je Bog sam, snaga neba i vječnosti. Tko god upali svoju savjest, srce i volju na toj svijeći, sam postaje svjetlo i najsnažnija vatra koja može sve ogrijati, osvijetliti i svima darovati život vječni“ poručio je don Josip. Istaknuo je da je uz materijalnu svijeću važnije upaliti svijeću u srcu, povjerovati Isusu, čitati njegovu riječ i moliti se, postati mu prijatelj i tako postati svjetlo koje će druge voditi u život, društvo činiti humanijim. „Ništa ne trebamo toliko koliko milijune svijeća upaljenih na Isusu, ljudi koji vjeruju, koji se ne boje i koji znaju da je život neuništiv te da je čovjek najsretniji kad je s Bogom“ zaključio je don Josip Lenkić.
Ines Grbić