MISA ZADUŠNICA ZA PASTIRA KOJI JE LJUBIO CRKVU

‘Misa za pastira koji je ljubio Crkvu’ naslovio je zadarski nadbiskup Želimir Puljić svoju homiliju upućenu brojnom puku u katedrali sv. Stošije u Zadru u ponedjeljak 24. siječnja, kad je predvodio misu za blagopokojnog zadarskog nadbiskupa Ivana Prenđu uoči prve godišnjice njegove smrti. Budući da je mons. Puljić 25. siječnja sudionik zasjedanja HBK u Zagrebu, misa je služena dan ranije. „U zadarskoj prvostolnici mons. Prenđa je toliko puta euharistiju slavio, narodu Božju riječ tumačio i radovao se da je mogao biti svjedokom njegove ljubavi na zemlji. Misom želimo zahvaliti Bogu za darove Crkve, vjere, apostolskog nasljeđa, svećeništva i krsne milosti kojom Bogu zahvaljujemo da smo djeca Božja. Želimo zahvaliti i moliti na nakanu Crkve i za preminulog brata Ivana“ rekao je uvodno mons. Puljić pozdravljajući osobito braću i sestre, rodbinu i prijatelje blagopokojnog nadbiskupa Prenđe, 112. pastira zadarske Crkve.

Mons. Puljić je podsjetio da je 25. siječnja prije godinu dana bio u Zagrebu na zasjedanju HBK. „U jutarnjim satima susreo sam na hodniku varaždinskog biskupa Josipa Mrzljaka koji mi je priopćio tužnu vijest o smrti nadbiskupa Prenđe. Pošli smo odmah na Duhovni stol pomoliti se za njegovu plemenitu dušu. Još mi je pred očima ta posljednja ovozemna slika o njemu kojoj najbolje odgovara izričaj da je ‘blago usnuo u Gospodinu’. Upravo tako. Samo dan prije toga u Zadru je dogovarao i planirao sa svojim suradnicima. No, čovjek snuje, a Bog određuje“ rekao je mons. Puljić koji je prije devet mjeseci preuzeo kormilo lađe zadarske Crkve koju je 15 godina vodio mons. Prenđa. „Koliko je volio svoju krajevnu Crkvu pokazao je pri preuzimanju službe nadbiskupa kad je veliko područje bilo porušeno, a ljudi raseljeni i osiromašeni. I dok je zauzeto obavljao pastirske pohode po župama, veselio se obnovi kuća i sakralnih objekata i povratku raspršenih vjernika. S osobitom radošću i ponosom ugostio je i pozdravio 9. lipnja 2003. g. papu Ivana Pavla II.  S kakvom se radošću pripremao za susret mladih 8. i 9. svibnja 2010. g. najbolje znaju njegovi najbliži suradnici. Pamtimo ga kao ugodnog sugovornika i zauzetog pastira koji je bio pun optimizma i ljubavi za sve što je Božje i crkveno. Upravo u duha svog gesla ‘ljubiti Crkvu’“ rekao je mons. Puljić. U svjetlu navještaja kako je Isus živi kruh koji je s neba sišao, nadbiskup je rekao da je mons. Prenđa 46 godina lomio kruh nebeski, hranio ljude riječju i sakramentima, osobito euharistijom za koju Crkva ispovijeda da je središte i vrhunac zajedništva Božjeg naroda. Nadbiskup je rekao da su riječi oproštaja na ispraćajima odraz žalosti zbog rastanka od osobe koju se poštivalo. „U trenutku smrti pucaju rodbinske, prijateljske i druge veze. Ljudi osjećaju bol i samoću. Smrt je rastanak, ali nije kraj. Vjera nas hrabri. Ona nam pomaže shvatiti neshvatljivo: naši pokojni prijatelji su nevidljivi, ali živi. S njima ćemo se kasnije sastati. No, to po molitvi možemo i prije učiniti. I dok nas uspomene na pokojne vode u prošlost koja više ne postoji, molitva po vjeri vodi nas k Bogu koji nije mrtva uspomena, nego živo otajstvo, velika stvarnost, pravi život. Zbog toga, kad molimo za pokojnike i blagujemo tijelo Kristovo, mi se u Bogu susrećemo. Molitva nam omogućuje dozvati u pamet sve koje smo ljubili, kako bi im pomogli i iskazali milosrđe“ rekao je mons. Puljić u zahvalnosti mons. Prenđi što je Riječ Božju naviještao i kruh nebeski s vjerom lomio, zajednicu Božjeg naroda oko stola Gospodnjeg okupljao, pjevao i molio, slušao i razmatrao. „I dok počiva u kripti naše katedrale, on nas pred tajnom smrti, u kontekstu nekrvne žrtve Novog Saveza, poziva da s vjerom ponavljamo: ‘Tvoju smrt, Gospodine, navještamo, tvoje usrksnuće slavimo i tvoj slavni dolazak iščekujemo!’“ rekao je nadbiskup.

Mons. Puljić je podsjetio i na biografske podatke: mons. Prenđa je rođen u Gornjem Zemuniku 1939. g., za svećenika je zaređen 1964. g. Imenovn je nadbiskupom koadjutorom 29. ožujka 1990. g. a za biskupa je posvećen 9. lipnja 1990. g. Nadbiskup ordinarij je bio od 2. veljače 1996. g. „Njegovo svećeničko geslo ‘Dođi kraljevstvo tvoje’ i biskupsko ‘Ljubiti Crkvu’ jasno govore koji su bili njegovi ideali. Budući da je imao u planu biti u Rimu na svečanostima završetka Svećeničke godine, na svetkovinu Srca Isusova 11. lipnja 2010. g., zamijenio sam ga na tom susretu s Petrom naših dana. Pomolio sam se na grobu sluge Božjeg Ivana Pavla II. za pokoj njegove plemenite duše i za sve svećenike, redovnice i redovnike, bogoslove, sjemeništarce i vjernike laike nadbiskupije koju je nadbiskup Ivan vodio i volio. Iako je naš duhovni poziv predodređen ostati vječnom tajnom koju samo Bog u potpunosti razumije, očima vjere ipak uspijevamo ponekad ‘dešifrirati’ tu tajnu koju je Bog položio u srce onih koje je pozvao. Tako prepoznajemo da je pastir zadarske Crkve u Augustinovom duhu uzeo riječi ‘Ljubiti Crkvu’. S tom ljubavlju je dugi niz godina neumorno i zauzeto pratio sjemeništarce i bogoslove na njihovom rastu i hodu. Pa i onda kad je postao nadbiskupom, nije ‘prestao biti rektorom’. I nije krio svoju osobitu ljubav prema sjemeništu, koje je nazivao ‘zjenicom nadbiskupije’“ poručio je nadbiskup. Na kraju mise mons. Puljić i svećenici su se pomolili pokraj groba mons. Prenđe u pokrajnoj lađi zadarske katedrale, a Katedralni zbor sv. Stošije pod vodstvom Žana Morovića predvodio je pjevanje pjesme ‘Slavim te Gospode’. To je bila omiljena pjesma blagopokojnog nadbiskupa Ivana Prenđe, što je i oporučno napisao kao želju, da na sprovodu bude ispraćen tom pjesmom.

Ines Grbić

 Vidi galeriju