Misa polnoćka, katedrala sv. Stošije, svetkovina Rođenja Gospodinova – Božić, 25. prosinca 2010.
1. Prije 2000 godina dogodio se Božić. Dogodio se u jednoj maloj zemlji Palestini, u narodu Izraelskom, u gradu Betlehemu. Dogodio se kao običan zemaljski i dragi događaj. Marija zaručena s Josipom rodila je dijete kojem dadoše uobičajeno ime Jošua – Isus. Kako se Božić dogodio u špilji povili su dijete u pelene i položili u jaslice, jer u betlehemskim kućama nije za njih bilo mjesta.
Nema radosnije vijesti za obitelj od toga da se rodilo dijete. Roditelji su presretni i odmah će to javiti užoj rodbini. Za nekoliko sati svi će doznati tu radosnu vijest: rodbina i susjedi, prijatelji i znanci. Zahvaljujući telefonu, mobitelu i facebooku sve se brzo saznalo. A onda počeše stizati čestitke i dobre želje sa svih strana. A i prikladni darovi za malu bebu. No, večerašnji spomendan rođenja odudara od tih standarda. Jer, Isusovo rođenje zbilo se u nepoznatom judejskom selu i u nepoznatoj židovskoj obitelji. Dapače, u nečijoj zabačenoj štali čijeg vlasnika povijest nije zabilježila. Njegovi roditelji nisu imali kome javiti sretno rođenje sina. Nikoga u mjestu nisu poznavali, a telefona, pisma i olovke ni za lijeka u to vrijeme na zemlji. A onda se nebo uključi. A Bog se posluži svojim komunikacijskim sustavom: najavi anđelima nebeskim tu radosnu vijest i odredi neka je hitno prenesu okolnim pastirima koji su čuvali svoja stada po betlehemskim brežuljcima. “Ne bojte se”, rekoše anđeli preplašenim pastirima, “evo javljam vam veliku radost. Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj, Krist, Gospodin. I evo vam znaka: naći ćete novorođenče povijeno u jaslama” (Lk 2,10-12). I potrčaše presretni pastiri dok se iza njih nebom razlijegala gromoglasna pjesma nebeskih glasnika: “Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim” (Lk 2,14). Kad su zadihani dotrčali pred vrata štalice, bacili su se na koljena, veli Luka, sklopili ruke i zahvaljivali Bogu što se toliko iščekivani trenutak ispunio te noći.
2. Ovom osobitom božićnjem događaju ne treba tumačenja. Sve je u njemu rečeno. Na zemlju je sišla svjetlost velika. Gospodin je obznanio spasenje svoje i svi krajevi svijeta vidješe spasenje Boga našega. Sva zemljo poklikni Gospodinu. Raduje se kliči i pjevaj! U rođenom djetetu Isusu, koga je rodila Marija, dogodio se Božji poklon – dar zemlji, svim ljudima, svim vremenima i svim narodima. U njemu, koji leži «u štalici na slamici», Bog je osobno «radi nas ljudi i radi našeg spasenja» sišao s nebesa i postao čovjekom. U njemu su se «u živo» susreli Bog i čovjek, nebo i zemlja, zauvijek. Zašto se Bog utjelovio? Zašto je postao čovjekom? Zašto je silazio s nebeskih visina u ovu našu dolinu suza? Zašto? Ostajemo neodrečeni pred tim pitanjem i pred tajnom rođenja Bogo-čovjeka Isusa Krista. Nemamo adekvatnog odgovora osim slutnje da je to učinio jer je čovjeka volio. “Bog se utjelovio u ljudskoj povijesti jer se raduje čovjeku” (Ivan Pavao II). Bog se raduje čovjeku. Kako je to lijepo i utješno.
Ova radosna vijest počela se razlijegati iz dana u dan, iz godine u godinu. I stigla sve do naših dana i današnjih pastira. I mi smo čuvši za tu vijest ove svete noći skočili i došli pokloniti se novorođenom malom djetetu koje leži u jaslama, u kripti ove katedrale. Ono isto dijete, koje su vidjeli palestinski pastiri, nije nimalo ostarjelo. Stotine tisuća sretnih pastira diljem svijeta i ove noći klicat će novorođenom, pjevati i zahvaljivati zbog toga milosnog događaja.
3. Sretni i zahvalni anđelima koji su nas naučili pjesmu: “Slava Bogu na visini”, naši su očevi u vjerničkom zanosu ispjevali i druge divne božićne pjesme koje ćemo s punim srcem ovih dana pjevati po našim crkvama i našim obiteljima. Tko to od nas ne zna pjevati “Radujte se narodi”, “Kirie Eleison”, “Narodi nam se kralj nebeski”. Nema katolika koji ovoga Božića neće klicati: “U se vrijeme godišta”, “Božić nam je milo nam je, veselo, veselo”. Ispunjen nutarnjim mirom i radošću svatko od nas iskreno želi: “Svim na zemlji mir veselje”. Obdareni, stoga, darom Božjeg mira budimo jedni drugima pravi božićni dar: svojim obiteljima, djeci, roditeljima, svome gradu, narodu i svim ljudima dobre volje kako bismo uvijek mogli iskreno i radosno pjevati: “Radujte se narodi kad čujete glas..”
Kristovim rođenjem očima naše duše sinulo je novo svjetlo njegove slave. Jer, dok u božićnom djetetu spoznajemo Boga, budi se u nama čežnja za nebeskim dobrima. Bog je, naime, po Kristu ušao u trajni popis svega pučanstva. A po utjelovljenju svoga Sina on je ušao u naše obitelji, u našu osobnu povijest. Njegovo je ime ‘Emanuel’, Bog s nama. On je jedini Spasitelj jučer, danas i uvijeke. Njegova su vremena i vjekovi. I nema drugog imena pod kapom nebeskom u kojem nam se spasiti, osim imena Isusa Krista. Pjevajmo noćas s korovima anđela naše veličanstvene božićne pjesme. Pjevajmo radosno, jer noćas nam se rodio Spasitelj, Krist, Gospodin! Svima vama, nazočnima u našoj prvostolnici, kao i svima vašima kod kuće želim čestit Božić –sveto porođenje Isusovo. Neka vas Novorođeni ispuni svojim mirom i radošću, kao i čežnjom za nebeskim dobrima. Njemu slava u vijeke vjekova. Amen.
Mons. Želimir Puljić, nadbiskup zadarski