Don Ante Erstić, svećenik zadarske nadbiskupije, pokopan je u ponedjeljak 3. siječnja u Medviđi, župi svoga porijekla. Na ispraćaju su se okupili brojni svećenici i puk iz cijele zadarske nadbiskupije ali i svih krajeva Hrvatske. Misu zadušnicu u crkvi Prikazanja BDM u Medviđi predvodio je zadarski nadbiskup Želimir Puljić, a prigodnom rječju od don Ante se oprostio i upravitelj Svećeničkog doma don Srećko Frka Petešić. U propovijedi je nadbiskup rekao da u pogođenosti patnjom čovjeku ne koristi, kako kaže narod, ‘lijevati pjenušave riječi. U tim je trenucima bolje potiho i bratski šutjeti i trpjeti. Tragom navještaja Božje riječi, nadbiskup je rekao da je zapis iz Knjige o Jobu uvijek suvremen jer propituje koji je smisao života, smrti, patnje i nevolje. Pravednog Joba u nevoljama i poniženjima svih vrsta, lišenog svega što donosi životnu radost, njegovi su prijatelji obasipali suvišnim govorima; zato se Job od njih povukao te obratio Bogu smjelo i prijateljski. „Njegov govor veličanstveno je svjedočanstvo nerazorive vjere. Iako ga jadi tište, on vjeruje Bogu koji mu je kušnje pripustio; vjeruje Bogu za kojeg njegovi prijatelji govorahu da je okrutan i nepravedan. Job vjeruje svom Bogu protiv svake nade. I daje izjavu koja zaprepašćuje njegove suvremenike. Ali je tako važna da je Job poželio da se te riječi u mjed tvrdo urežu ili na vječni spomen u kamenu uklešu. To je čin Jobove vjere obilježen snažnim svjedočanstvom, pa nas u srce dira: ‘Ja znadem dobro: moj Izbavitelj živi i posljednji će on nad zemljom ustati’. Iako ne razumije, Job je uvjeren da je taj neshvatljivi Bog živ, da je pobjednik smrti i da će zadnju riječ pravedno izreći svom odanom sluzi“ rekao je mons. Puljić. U svjetlu Isusovog govora u Kafarnaumu ‘Ja sam kruh živi koji je s neba sišao’, nadbiskup je rekao da je don Ante četiri desetljeća lomio kruh nebeski, hranio ljude riječju i sakramentima, osobito euharistijom koja sadrži utjelovljenu svetost, Svetog nad svetima. „Euharistija je središte obiteljskog, župnog, biskupijskog, crkvenog i narodnog života. Ona je sakrament kršćanskog jedinstva. Nigdje kao oko oltara, u slavljenju Gospodnje večere, Crkva ne izgleda tako savršeno jedna. Novo mesijansko pokoljenje, koje se okuplja u euharistijskom slavlju, ispovijeda da je Isus kruh naš koji je s neba sišao. Velika je to i nedokučiva tajna pred kojom naše umovanje staje, a vjera nastupa. Zajednica Božjeg naroda u dubokoj vjeri zna da je na djelu Krist koji lomi kruh svojim učenicima. A euharistijska gozba sveti sastanak na kojem Isus sa svojom zajednicom dolazi pred Oca i moli: Oče naš, neka se sveti ime tvoje, neka dođe kraljevstvo tvoje – kako bismo svi imali kruha svagdanjeg i proslavili tvoje ime, vršili tvoju volju, opraštali jedni drugima i pobijedili zlo i Zloga“ rekao je mons. Puljić zaključivši: „Zahvalni smo don Anti što je Riječ Božju naviještao i kruh nebeski s vjerom lomio, zajednicu Božjeg naroda oko stola Gospodnjeg okupljao gdje je s njima pjevao i molio, slušao i razmatrao. Danas slušamo njegovu posljednju propovijed: ‘Tvojim vjernima, Gospodine, život se mijenja, a ne oduzima’.
Don Ante je rođen 22. siječnja 1942. g. u Sikovu, župa Turanj, od roditelja Ivana i Anice r. Milković. Za svećenika je zaređen 29. lipnja 1970. g. u Komiži na otoku Visu. Osnovnu školu pohađao je na otoku Braču, srednju školu u Nadbiskupskom sjemeništu ‘Zmajević’ u Zadru, a Teologiju u Splitu. Molbu za dolazak u službu u zadarsku nadbiskupiju don Ante je uputio mons. Marijanu Oblaku 10. kolovoza 1973. g. Inkardiniran je u Zadarsku nadbiskupiju 3. listopada 1973. g. Bio je upravitelj župe Vir (1973- 1978), Božava, Zverinec, Dragove, Soline i Veli Rat (1978-1981), Ražanac (1981-1996), poslužitelj Ljupča (1986 -1996), voditelj župe Radovin (1990- 1991), Poličnik i Suhovare (1996-2005), Slivnica (2005-2008), kad mu je određeno bolovanje i smještaj u Svećeničkom domu (19. 8. 2008.-31. 12. 2010.). Bio je i predstavnik Podvelebitske regije u Svećeničkom vijeću Zadarske nadbiskupije. Nakon duge i teške bolesti don Ante Erstić je preminuo u petak 31. prosinca u Svećeničkom domu ‘Zmajević’ u Zadru u 69. godini života i 41. godini svećeništva.
Ines Grbić