Malena župa Uznesenja BDM u Korlatu, za koju većina nikad nije ni čula, oživotvoruje kako Gospodin uzvisuje neznatne i prepoznaju se u stihu da ‘Betlehem nipošto nije najmanji među Judinim gradovima’. Sa svega 300 vjernika, u zadnjih 25 godina, iz Korlata u benkovačkom kraju potekla su tri zvanja: Ozana Čirjak je u Misionarkama ljubavi bl. Majke Terezije, Marko Bulić je sjemeništarac, a 21. studenog na nedjelju Krista Kralja Marina Šikić (27) je ušla u samostan Kćeri Srca Isusova u Lasinju. Mnogi se pitaju kako niču te plodne posvećene mladice u župi stanovništvom prepolovljenoj i opustošenoj u Domovinskom ratu koja je tek 2007. g. dobila novoizgrađenu crkvu na brdskoj uzvisini. Na groblju je njihovu staru župnu crkvu, spomenik kulture, agresor srušio u Domovinskom ratu i u procesu obnove u zadarskoj nadbiskupiji najduže su čekali; ‘na red su došli predzadnji’. Nova crkva sa zvonikom jedina je u nadbiskupiji izvana u cijelosti obložena kamenom. “Sad kad su se ljudi dobrim dijelom vratili, crkva je usred sela, što prije nije bila. Crkvu smo ‘povukli’ u mjesto i izgradili je u središtu, uz školu. Prvi put u povijesti Korlata crkva je u srcu mjesta što je velika radost ljudima” rekao je prije tri godine na posveti crkve, nazivajući je posebnom, zadarski nadbiskup Ivan Prenđa. A te 2007. g. posvećen je i samostan u Lasinju. Marina se ‘borila s pozivom’ kojeg je dugo osjećala. Kad je Edita Majić postala karmelićankom čeznutljivo je rekla: ‘Ona je ušla, a kad ću ja?’. Imala je i mladića i misao o udaji, no osjećala je i Isusov poziv kojem se odazvala na poticaj korlatskog župnika Ante Delića. Hodočastila je u Lurd, Fatimu, Svetu Zemlju, bila je i na iskustvu u Lasinju, a župnik Delić ju je ohrabrivao i poticao da ostvari zvanje za koje je čula jasan glas Učitelja. „Bojala se hoće li moći. Svi smo slabi. No bila je Božja i predana samo molitvi. Nadahnjivala se na sv. Faustini i Božanskom milosrđu. Rekla je: Želim biti samo Kristova, njemu služiti do smrti, biti njegova zaručnica. Moj život pripada samo njemu. Sretna sam. Molite za mene. Bit ćemo povezani u molitvi“ prenosi Marinine riječi don Ante. Za njene roditelje kaže: „To je najbolja kuća u Korlatu, jako su angažirani u župi. Puno mole u obitelji. Svi su molitelji: tata Željko, mama Marija, brat Josip i njegov sin, Marinin nećak Jeremija. Ostaviti sve radi Isusa – to je veliko. Treba biti čvrst i moliti, ustrajati. Marinin odlazak je blagoslov za generacije unaprijed“ kaže don Ante. Marina je završila trgovačku školu, radila je i u inozemstvu; obitelj je bila prognana. No “Bog nas nije zaboravio. Dao je prognanima, ljudima trpljenja i suza, da ne dožive prazninu, pustoš, nego novu nadu duhovnog i materijalnog napretka. Gospodin je dao da možemo vidjeti: što je mržnja srušila, ljubav je gradila na radost i korist naših vjernika” rekao je na posveti korlatske crkve mons. Prenđa. I tada je, kao i inače u župnom zboru, pjevala Marina, a s koferom i osmijehom ušla je u lasinjski samostan na blagdan zaštitnice pjevača sv. Cecilije, 22. studenog. „Bilo je suza i dirljivo. Časna majka je sretna. To je Božja milost. Uvijek iz malih sredina niče nešto veliko kroz povijest. I Isus je rođen u malom Betlehemu. Bog bira maleno“ kaže don Ante koji će s Marininom obitelji 8. prosinca, na blagdan Bezgrešnog začeća, pohoditi Lasinju jer će prva od pet Hrvatica u samostanu položiti vječne zavjete. U samostanu su još dvije Bugarke, časna majka je Švicarka. I nije tu kraj zanimljivostima Božje providnosti. U Lasinju, od osam redovnica koje zovu i ‘bijele karmelićanke’, tri su iz zadarske nadbiskupije. Prije Marine, koju je blagoslovio i nadbiskup Želimir Puljić, ušle su Emina Katarina i Marija Milković, iz zadarske župe bl. Alojzija Stepinca. Upravo je Stepinac želio postojanje tog samostana, da redovnice u cjelodnevnom klanjanju Presvetom sakramentu molitvom i žrtvom prate pastoral svećenika i Crkve. Jer, kako je rekao Ivan Pavao II.: prisutnost kontemplativnih redova u srcu Božjeg naroda ispunjava istu svrhu kao i srce u ljudskom tijelu. Bl. Stepinac je bio i u udruzi ‘Duša žrtvi, u sjedinjenju s Isusovim i Marijinim srcem’ koja moli za plodnost te Družbe koju je 1873. g. osnovala bl. Majka Marija od Isusa D. Martiny; za nju je belgijski kardinal Deschamps rekao: „Vidio sam Veliku Tereziju našeg stoljeća“. Mariju iz zadarske Stepinčeve župe u samostan Lasinja uveo je mons. Prenđa. U samostan je ušla kao udovica sa 67 godina. „Desna je ruka časnoj majci i baš ona svima diže moral“ kaže don Ante. Mons. Prenđa na posveti crkve u Korlatu rekao je da ona obilježava ono što imamo – kamen – ali i što jesmo – čvrsti poput kamena u vjernosti domu, domovini i Bogu. Ohrabrio je vjernike Korlata u kojem je bio i kaštel hrvatskih knezova Korlatovića da im se kao živim hramovima predaje crkveno zdanje, da bude mjesto njihovog susreta sa živim Bogom. To se ostvaruje. Širokim poljima Korlata nekad su pustošili osmanlije, u Domovinskom ratu crkva i kuće su sravnjeni sa zemljom; no korijen je u dubini i nije lako uništiv. Ako došljak u zadarskom zaleđu jedva i pogodi put do ‘malenog’ Korlata, jednostavni ‘veliki’ Korlaćani znaju put kojim cvijet – duhovno zvanje – raste na čvrstoj stijeni – Crkvi, a da izvor žive vode ne presuši.
Ines Grbić