Nadbiskupova homilija, Sv. Nediljica, Vrana, 4. srpnja 2010.

 

Obitelj škola vrlina

1. Budući da se na ovom hodočašću skupi dosta obitelji, savjetovano mi je reći nešto o radostima, nadi i teškoćama naših obitelji. Što Crkva o tomu govori i naučava? Tijekom Božića naše su oči uperene prema djetetu u jaslama; ali i prema svetoj Obitelji kojoj je posvećena prva nedjelja po Božiću. A to pokazuje ad Bog ima veliko povjerenje u čovjeka i u ljudsku obitelj kao osnovnu stanicu ljudskog života. Utjelovio se u Nazaretskoj obitelji pa time posvetio svaku ljudsku obitelj. Ta Božja smjelost pokazuje koliko Bog voli obitelji. On surađuje s obiteljima, na njih računa i smatra ih svojim prvi suradnicima.

A što je to zapravo obitelj? Vjeroučitelj je dao djeci zadatak neka napišu pismo dragom Bogu i neka mu reknu sve što im na srcu stoji. Bilo je vrlo zanimljivih rečenica i izričaja… Jedna je djevojčica napisala: “Hvala ti, Bože, što si mi dao tatu i mamu. Kako je lijepo imati tatu i mamu”. Kako je lijepo imati obitelj, tu “intimnu zajednicu života i ljubavi”, kako su o njoj govorili i pisali koncilski oci (GS 48)! Ona je, naime, prva škola društvenih vrlina gdje se uči poštovanje, ljubav, solidarnost, prijateljstvo, gostoljubivost. Ona je u službi “izgradnje kraljevstva Božjega” i poslanju Crkve.

Nutarnje počelo, temelj i snaga obitelji jest ljubav. O njoj je teološki i pjesnički pisao sveti Pavao u poslanici Korinćanima: Ona je ‘velikodušna, dobrostiva, ne zavidi, ne traži svoje, ne pamti zlo; sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada i sve podnosi..’ (1 Kor 13, 4 -7). Kada međutim takve ljubavi nema, onda se ne govori o obiteljskom, već o ‘klupskom ili ortaškom’ djelovanju i ponašanju. Obiteljski, naime, način života ravna se načelom boljitka za druge. Temelj njihovog zajedništva je nesebična ljubav koja je ‘velikodušna i ne traži svoje, sve vjeruje i svemu se nada’.

2. Supružnici su u prigodi vjenčanja pred služiteljem Crkve i okupljenom zajednicom slobodno, svjesno i bez prisile izrazili spremnost i volju ljubiti se i poštivati cijeloga života. Kako u dobru, tako i u zlu, kako u zdravlju, tako i u bolesti. Obiteljsko zajedništvo hrani se upravo takvom osobnom spremnošću bračnih drugova koji su vjenčanjem postali ‘nešto novo’: Dvoje bića, a jedna obitelj, dvoje putnika na jednom putu. Stoga je njihov cilj i zadatak ostvariti ideal zajedništva koji spaja ‘dva srca u jedan par’, povezuje ‘dva dara jednom tajnom’ i ‘dvoje ljudi jednim kućanstvom’.

Brak tako postaje zvanjem i zadatkom što ga mladenci preuzimaju pred Bogom i pred Crkvom doživotnim obećanjem ‘vjernosti, ljubavi i poštovanja’. I kao što je nekoć ‘Bog savezom ljubavi i vjernosti prišao svome narodu, tako u činu vjenčanja Spasitelj i Zaručnik Crkve dolazi u susret kršćanskim supruzima’ (GS 48) i obnavlja prvotni naum koji je Stvoritelj upisao u srce muža i žene. Unatoč iskušenjima i teškoćama sakrament svete ženidbe istodobno je poziv i zapovijed: Ostati zauvijek vjerni jedno drugome i poslušni volji Gospodnjoj: ‘Što Bog združi, čovjek neka ne rastavlja’ (OZ 20). Zbog toga pravi kršćanski roditelji, ne samo djecu krštavaju, već ih svake nedjelje Bogu u crkvu vode, uče moliti i s njima skupa mole, posvećuju ih i prikazuju Bogu kao svoj najdragocjeniji dar. Očevi i majke, u vašim je rukama budućnost vaše djece, a time i društva. Vi ste zaslužni za sve što oni budu činili u životu. Jer, oni će vjerovati uglavnom u ono u što vi vjerujete. Držat će vrijednim ono što vi smatrate vrijednim. Ako je vama sveta Misa važna i njima će biti. Ako se vi Bogu molite i oni će to činiti. Ako vi pozitivno govorite o svojim susjedima, učitelju, svećeniku, rođaku i prijatelju i vaša će djeca njih cijeniti i poštivati. Ne kaže uzalud narodna poslovica: ‘Kakav otac, takav sin; kakva majka, takva kći’. Ne pada, naime, jabuka daleko od stabla.

Neka Gospodin Isus, koji je dijelio brige i radosti ljudskog roda, blagoslovi sve naše obitelji. Neka budu gorljive u molitvi i postojane u vjernosti i ljubavi kako bi ostvarile ono što im je po Božjem naumu određeno: biti ‘intimna zajednicu života i ljubavi’ koja je u službi ‘izgradnje kraljevstva Božjega’ i poslanju Crkve u svijetu.