Blagdan sv. Roka svečano je proslavljen u četvrtak 16. kolovoza na Rogovu, na nekadašnjem najvažnijem posjedu biogradskog benediktinskog samostana sv. Ivana, a nalazi se u župi sv. Filip i Jakov. Koncelebrirano slavlje ispred srednjovjekovne crkve sv. Roka na Rogovu predvodio je zadarski nadbiskup Želimir Puljić. Nakon mise nadbiskup je predvodio i procesiju rogovskim brežuljkom s kipom sv. Roka u kojoj je sudjelovao brojan puk i nekoliko svećenika, uz župnika sv. Filip i Jakova don Tomislava Dubinka. Blagdan sv. Roka ujedno se slavi i kao Dan Općine sv. Filipa i Jakova te ga je nadbiskup čestitao svim žiteljima toga kraja koje se prostire od Pašmanskog kanala do Rogova. Kralj Petar Krešimir IV. 1059. g. darovao je Rogovo benediktinskom samostanu sv. Ivana u Biogradu. Nakon što su Mlečani u 12. st. razorili Biograd, benediktinci su otišli na Ćokovac na Pašmanu te su tamo osnovali samostan sv. Kuzme i Damjana koji i danas djeluje, a do 17. st. nazivao se Rogovskom opatijom. Trag te prisutnosti bilo je i suslavlje u misi o. Joze Milanovića, benediktinca s Ćokovca.
U propovijedi je mons. Puljić povezao značenje sv. Roka i sv. Benedikta, „dvojice velikih svetih ljudi koji su zadužili Hrvatsku i cijelu Europu“. Na povijesnom prostoru te nekadašnje opatije nadbiskup je podsjetio da su benediktinci životom u bratskoj zajednici, na čvrstom i stabilnom mjestu, oblikovali kršćansku Europu. „Povijesne stranice nam otkrivaju kako nije sve bilo biserno u njegovoj prošlosti. Osobito u vrijeme otomanskih osvajanja u 15. i 16. st., Kandijskih ratova u 17. st., u doba Napoleonovih osvajanja, fašističkih i komunističkih progona i diktature. Mjesto Rogovo nas vraća našim korijenima. U svim tim prošlim stoljećima i teškim godinama sveci su nam bili zaštita i obrana, nadahnuće i pomoć. Zbog toga su i danas suvremeni i aktualni. Jer bili su i ostali alternativa poganskom i neljudskom ponašanju” istaknuo je mons. Puljić, dodavši da je “sv. Benedikt pokazao alternativu barbarskom načinu preživljavanja te je od poganskih naroda učinio izabranu europsku obitelj. Sv. Roko je prodao obiteljska dobra i pomagao siromasima i oboljelima od kuge, što je činio i sv. Benedikt”.
Sv. Benedikt je poučio barbare da se može živjeti bez pljačke i osvajanja tuđeg imanja, radeći na svom zemljišnom posjedu, rekao je nadbiskup. “Pogrešna je perecepcija kako su jednakost i bratstvo plod francuskog veleprevrata. Pravi i istinski veleprevrat europskih razmjera dogodio se početkom 6. st. pojavom Benedikta, skromnog, radinog i blagoslovljenog monaha. Pravilu ‘jednakosti braće’ Benedikt je dodao i ‘princip autoriteta’, utjelovljenog u liku opata. Stabilnost mjesta, rad i red, jednakost braće s principom opatovog autoriteta bili su temelj benediktinske obnove Europe” poručio je mons. Puljić, dodavši da je to poveznica i s vremenom u kojem je živio sv. Roko.
Iako danas u Europi nema kuge i barbara, a pismenost je na zavidnoj razini, „ne znači kako je nestalo ‘kužnih bolesti’ i barbarskog ponašanja“, upozorio je nadbiskup. Naveo je da se to vidi u odnosu prema djeci, starima, napuštenima, bolesnima, prema ljudskom životu kao pobačaj i eutanazija, u odnosu prema dostojanstvu ljudi i obitelji, prema vjeri, Bogu i vječnosti. „Da ne spominjem poganski mentalitet rada i zarade na crno te neodgovorno ponašanje prema općim, društvenim stvarima, okolišu i prirodi koju su zbog pohlepe i neodgovornih pojedinaca zahvatile opasne kužne bolesti. Nije bez razloga papa Franjo enciklikom ‘Laudato si’ pozvao sve da se odgovornije ponašaju prema ljudima, radu, životu i okolišu“ rekao je nadbiskup.
Tragom čitanja iz Knjige o Tobiji, istaknuo je da „vjernost Bogu i jedinstvo naroda ne dolazi iz mirne i bogate zemlje, od jakog kralja i stabilne vlade, nego iz duboke vjere i čvrste nade“. Istaknuvši da se uspjeh života i sreća ostvaruju ljubeći Boga iznad svega i čineći dobro bližnjima, mons. Puljić je poručio da su to cijeloga života činili sv. Roko i sv. Benedikt.
„Uz zahvalu što su nas svojim životom i karizmom zadužili, upućujemo im molitvu neka nam i dalje budu blizu kako bismo znali cijeniti, čuvati i boriti se za plemenite ideale reda, rada, pravednosti, zajedništva, brige za potrebne i ugrožene za koje su i oni svoj život nesebično istrošili“ zaključio je nadbiskup Puljić.
Ines Grbić