Na Veliku subotu, 31. ožujka, zadarski nadbiskup Želimir Puljić predvodio je svečano Vazmeno bdijenje u katedrali sv. Stošije u Zadru. Liturgija je počela s blagoslovom novog ognja na trgu ispred katedrale, odakle je puk sa svijećama predvođen koncelebrantima s uskrsnom svijećom ušao u mračnu katedralu. Hvalospjev uskrsnoj svijeći otpjevao je katedralni župnik don Josip Radojica Pinčić.
„Liturgija bdjenja započela je pod vedrim nebom. Kao da se time želi reći: to nije samo spomen i obični događaj. To je svemirski događaj, nebeski, nadpovijesna milosna stvarnost koju nam Krist objavljuje svojim križem, mukom, smrću i uskrsnućem. Krist siđe iz krila Očeva u zagrljaj smrti, kako bi nas izveo iz tame u svjetlost, iz smrti u život, iz grijeha u stanje milosti i svetosti.
Isus nas svojom mukom i smrću oslobađa naših zala, loših navika i grijeha i čini da idemo naprijed na putu svetosti. Zato je u povijesti ljudskog roda jedinstvena ta noć u kojoj je raspeti i pokopani Krist uskrsnuo. Njegovo uskrsnuće je zbiljski povijesni događaj kojega su pojedinosti zabilježene u Svetom Pismu. O njemu su svjedočili prvi vjesnici i svjedoci. Uskrsnuće biva kamenom temeljcem apostolskog naviještanja. Uskrsli Krist je svjetlo u povijesti mraka i tame, naše središte i raskrižje, smisao i otkupljenje“ rekao je nadbiskup Puljić, istaknuvši poruku apostola Pavla: „Da Krist nije uskrsnuo, uzaludno je naše propovijedanje“.
Bog je obnovio naše dostojanstvo zahvaljujući novom Adamu, Isusu, koji je to učinio svojim znojem, mukom, razapinjanjem, smrću i uskrsnućem, rekao je mons. Puljić, dodavši kako evanđelist Ivan, spominjući početak Isusove muke u vrtu, podsjeća na edenski vrt izgubljenog raja gdje je prvi Adam sve proigrao. Isusova muka koja počinje u vrtu podsjeća kako novi Adam sve popravlja.
“Tijekom bdjenja, uz pomoć Božje riječi mogli smo otkriti smisao i poruku Isusovog trpljenja, ali i smisao našeg života i postojanja“ istaknuo je nadbiskup. Ta svečano raspjevana i noć svjetla dolazi nakon drame Velikog Petka koja je „skupini Isusovih učenika prouzročila teške i tužne trenutke straha i razočaranja. Noć s petka na subotu bila je turobna i bez perspektive, što dočarava i završetak obreda, kad se vjernici razilaze iz crkve u šutnji.
Suočeni s činjenicom da Isusa nema, sasvim je razumljivo kako su pobožne žene i učenici bili puni straha, trepeta i razočaranja. Učenici su u strahu od Židova bili zaključani u dvorani Posljednje večere, kukaju, dvoume, ne shvaćaju i zdvajaju“ rekao je nadbiskup. Slika tog ljudski shvatljivog stanja sažeta je u ispovijedi dvojice učenika na putu u Emaus u divnom razgovoru s Učiteljem koji im tumači Pisma, a oni ga još ne prepoznaju te su rekli „A mi se nadasmo“. „Nisu prepoznali uskrslog Isusa. Prepoznat će ga tek kad će prelomiti kruh i podsjetiti ih na ono što je bilo neku večer, na Posljednjoj večeri. I kad su ga prepoznali, Isus iščeznu. A oni će reći, ‘Zar nije naše srce gorjelo, dok nam je tumačio Pismo’“ rekao je mons. Puljić, istaknuvši Pavlov usklik: Uskrišen Krist više ne umire.
Nadbiskup je na misi blagoslovio vodu u zdencu, a nakon obnove krsnih obećanja, puk je poškropio blagoslovljenom vodom.
Ines Grbić