Na Cvjetnicu, Nedjelju Muke Gospodnje 25. ožujka, zadarski nadbiskup Želimir Puljić predvodio je misno slavlje u katedrali sv. Stošije u Zadru za vrijeme kojeg je pjevana Muka našeg Gospodina iz Evanđelja po Marku. Prije mise, mons. Puljić i puk su se okupili u u crkvi Svete Marije kod benediktinki gdje je nadbiskup blagoslovio maslinove grančice, odakle su svećenici i puk krenuli prema katedrali u procesiji. Za vrijeme ophoda pjevane su antifone i Himan Kristu Kralju koje je predvodio Katedralni zbor sv. Stošije pod vodstvom mo. Žana Morovića.
Nadbiskup Puljić je rekao da bi, u navještaju Muke spomenuti glavari svećenički i pismoznanci u Jeruzalemu, „današnjim rječnikom bili kreatori dnevne politike, javnoga mnijenja i svjetskoga poretka. U isto vrijeme u Betaniji, u neznatnom mjestu u provinciji, dok Isus sjedi u kući Šimuna Gubavca, dolazi ‘neka žena s posudom nardove skupocjene pomasti i polijeva je po Isusovoj glavi’.
Na početku drame imamo kremu društva u metropoli koja sprema smrt za nevinoga, a u provinciji neznanu ženu koja pomazuje Isusa za njegov ukop. U ženi koja je opisana zamjenicom ‘neka’, počašćen je ženski rod, počašćene su sve vrijedne žene, majke, supruge, domaćice i odgajateljice koje su snagom ženskog instinkta osjetile nepravdu koja je nad Isusom učinjena, od Pilatove supruge do pobožnih žena koje su ga pratile i oplakivale“ istaknuo je zadarski nadbiskup.
„Najpotresnije su Isusove zadnje riječi ‘Bože moj, Bože moj zašto si me ostavio?’. Dira nas plač i jauk napuštenog Mesije koji s križa vapije i moli. Nebo šuti. Priroda se buni. Sunce pomrčava. Nastaje tama po svoj zemlji. Strašna drama u koju su upleteni ljudi i priroda. Zašto si, Bože, dopustio da se ljudi poigraju sudbinom tvoga Sina? Kako si mogao gledati nevinog Isusa pod križem i pred Sinedrijem? Zašto si odabrao patnjom spašavati ljude“ upitao je mons. Puljić, nazivajući to prežalosnim procesom u kojem u tami odbačenosti i prijezira svjetina razulareno urliče: ‘Raspni ga, raspni!’.
„Dok suosjećamo s patnjama Gospodina, osjećamo kako u dubini našega bića tinja zora uskrsnuća. Stoga bismo se ponizna srca i raskajane duše rado pridružili u društvo dobrih žena koje su pratile Isusa na njegovom križnom putu i s njime supatile. Očima vjere želimo ponavljati svetih dana Velikoga Tjedna satnikove riječi: ‘Zaista, ovaj čovjek bijaše Sin Božji!’ Bože, pomozi našoj nevjeri“ potaknuo je nadbiskup Puljić.
Podsjetio je kako prorok Izaija prikazuje Mesiju kao Učitelja, Tješitelja, ali i kao dobroga učenika koji ‘svako jutro sluša što to Jahve određuje’. Krist je sebe ponizio te ga je Bog uzvisio i dao mu ime nad svakim imenom, rekao je nadbiskup. „Dok razmišljamo o Mesiji koji osuđen pati i umire, razmišljamo o ljudima koji su doživljavali isto jer su bili njegovi, njegovo ime nosili, njegov nauk pronosili i svjedočili. Divimo se i Bogu zahvaljujemo za silno mnoštvo neznatnih Isusovih svjedoka u školama, bolnicama, trgovinama i tvornicama kojima se i danas neki podruguju i mašu glavom jer vjeruju, mole se i dolaze na svete sakramente“ poručio je nadbiskup Puljić.
Ines Grbić
