Nakon ovoga potresnoga izvješća srce nam se puni zahvalom za ovoga Božjega viteza koji je bio i jasan i glasan. Posebice što je u onom teškom vremenu rata i poraća upućivao svoju pastirsku i učiteljsku riječ svima. I očevima i majkama. Mladićima i djevojkama. Studentima i radnicima. Svećenicima i redovnicima. Kulturnim djelatnicima i političarima. Uvijek je branio Božja prava i ljudsko dostojanstvo. Imao si osjećaj „pomazanoga sluge“ koji je pozvan i poslan navješćivati sužnjima oslobođenje, tužnima radost, a svima proglasiti godinu milosti Gospodnje i dan odmazde Boga našega.
U listopadu ove godine obilježit ćemo 20. obljetnicu kada ga je sveti Ivan Pavao II u Mariji Bistrici (3. listopada 1998.) proglasio blaženim. A to je dan kad je Stepinac obranom pred komunističkim sudom u Zagrebu 1946 godine, osudio ideologiju komunizma i najavio njezin kraj. Znakovito je bilo da ga baš papa Wojtyla, koji je srušio Berlinski zid –taj sramotni nadgrobni spomenik razdijeljene Europe- dođe u Hrvatsku (antemurale cristianitatis) proglasiti blaženim mučenika Stepinca, koji je imao hrabrosti reći komunističkim silnicima: „Na sve optužbe koje se ovdje protiv mene iznose odgovaram: moja je savjest mirna. Ja sam za svoje uvjerenje sposoban podnijeti prijezir i pripravan sam svaki čas i umrijeti..“
U pismu Mons. Čekadi piše kako su mu „bronhije sve drugo nego zdrave“. Kad su liječnici zatražili od vlasti da me puste na more, odgovorili su neka podnesem molbu. „Rekao sam: nikada! Volim umrijeti, negoli i za čas dati dojam da Crkva popušta; i to radi kukavnog zdravlja jednog biskupa…“ Stoga je sveti Ivana Pavao II. o njemu rekao: „U njegovom liku sažeta je cijela tragedija koja je pogodila Europu XX. stoljeća, obilježena velikim zlima fašizma, nacizma i komunizma. U kardinalu Stepincu blista u punini katolički odgovor: vjera u Boga, poštivanje čovjeka, ljubav prema svima potvrđena praštanjem, jedinstvom s Crkvom vođenom Petrovim nasljednikom“.
Zahvalni smo mons. Batelji, našem začasnom kanoniku, što se ne umara pisati, govoriti i istraživati sve što se tiče ovoga divnoga uzora kršćanskoga svjedočanstva. Blaženi Alojzije je, naime, službu naviještanja Evanđelja ispunio prije svega svojom patnjom za Crkvu. A svoju je poruku vjere zapečatio je mučeničkim umiranje. Draža mu je bila tamnica negoli sloboda, i to samo zato da obrani slobodu Crkve i njezino jedinstvo. Nije se strašio okova kako ne bi bile okovane riječi Evanđelja. Stoga lik blaženog Stepinca predstavlja točku oslonca u koju valja upirati pogled kako bi se njime nadahnjivali i na njegovom svetom životu oslonac nalazili.
† Želimir, nadbiskup
Sveučilište u Zadru, 7. veljače 2018.